четвртак, 30. мај 2024.

Radni dan filozofa

Svaki dan je radni i svako mesto je radno mesto.
Na poslu rmbamo pa umorni krenemo kući. Do kuće radimo kao šoferi, neplaćeni taksisti.
Kad stignemo treba izvaditi veš iz mašine. Skinuti i podmazati vrata koja škripe. Zameniti sijalično grlo.
Očistiti mrve, oprati tanjire, ruke i noge. Puno radno vreme bez pauze.
Otići u prodavnicu, doneti vodu i lubenicu, pivo... neplaćen rad.
Spremiti večeru pa oprati sudove da ih do sutra ne bi pronašli mravi. Rano leći, ali ne zbog sebe, nego da bismo sutra na poslu bili raspoloženi i ful tajm nasmejani. U reči FUL tajm se krije razlog.
Ujutro ustajemo na prvo zvono budilnika, i već ga pravilno zovemo alarm, dva sata pre posla - ne zbog brze kajgane i čaše soka od paradajza (omiljeni luk je zabranjen) nego zbog brijanja, higijenisanja, sređivanja, šminkanja pred posao. Jer drugi moraju poverovati u iluziju da sve lako stižemo.
Ulazimo u neplaćen taksi na mesto šofera i odlazimo u tuđu firmu da bismo nekome bili na raspolaganju osam sati. 
Stigne vikend, tokom nedelje smo, da bismo ih izbegli, svakome obećali bar po sat - tenisa, krečenja, kafa, dečjih rođendana... pa vikend prolazi užurbanije i napornije nego posao. Zato ljudi rado prihvataju radne vikende, na poslu bar ponekad sednu da sa sobom popiju kafu.
Onda dođe odmor. Pravljenje spiska, pakovanje, kupovina, red vožnje, kašnjenje, nervoza...
Smeštaj, sređivanje, raspakivanje, pranje. Papuče, prevelik suncobran, kreme i losioni, gužva i borba za ležaljke, uveče sladoled i giros - nema za lignje i vino, selfiji ispred restorana, sudaranje sa drugim turistima i rani odlazak na spavanje. Valja rano ustati i zauzeti dobro mesto za peškir na pesku.

Gde je nestao slobodan čovek?
Misleće biće, kreativna ličnost?
Filozof?

43 коментара:

  1. Jutros sam gledao epizodu u kojoj je Sunđer Bob izgubio pamćenje.
    Lignjoslav ga zove na posao,
    Bob pita: posao? Šta je to posao?
    Lignjoslav odgovara: to je ono što radimo 40 godina i onda umremo.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jadna deca koja odrastaju uz nemaštovite likove iz takvih.crtaća.
      Šta mogu da nauče od parčeta kockastog sunđera za kupanje koji je još izgubio pamćenje?
      I kakav karakter može da ima stvor po imenu lignjoslav?

      Ako mene pitaš - posao je ono čime se bavimo 4o godina da bi mogli uživati u životu i da ne bi krepali pre vremena.

      Избриши
    2. Sunđer nema mozak.
      Lignja ih ima devet.

      Избриши
    3. Lignjaslav ima devet mozgova, a ja samo jedan!?
      Eto šta propuštam, tako mi i treba. :D

      Избриши
    4. A tek ja?
      Jedan i to ptičiji. ;D

      Избриши
  2. Zašto misliš da je slobodan čovek nestao?
    Misleće biće, kreativna ličnost, filozof - svi su tu ispod tvog naslova, baš tako zauzeti svakodnevnim poslovima i poslićima bez kojih nema opstanka.

    Ispod monotone rutine, koju oni s lakoćom izvode skoro automatski, um radi punom parom - sevaju ideje, nadahnuti govori, rađaju se književni likovi, teme za simfonije i poeme, planovi za egzotična putovanja, smišljaju se pronalasci, rešenja za svetske probleme, revolucionarne prevrate...beskrajne rasprave o smislu, suštini, cilju, sudbini.

    Um je budan i kad premoreno telo spava mrtvim snom.

    ОдговориИзбриши
  3. Da li je prazan hod radno vreme,
    ili su prazan hod - misli ispod monotone rutine?
    To su dva sveta.
    Možda jedno bez drugog ne može da postoji?
    Ili smo progutali reklamu?

    I bog je radio, čak 6 dana,
    a onda je seo da se odmori i uživa u stvorenom.
    Da li mi to umemo?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Svaki posao, ma kako jednostavan bio, nije za potcenjivanje, ima svoju vrednost ako donosi neku korist.
      Rad ne može biti prazan hod, ali zato nerad jeste.
      Lenčarenje, blejanje, izležavanje, gluvarenje, su način na koji badavadžije ubijaju vreme jer ne znaju šta će sa sobom i svojim životom.
      To čak nije ni prazan hod.
      Čak i u šlajfovanju u mestu ima više dinamike.

      Избриши
    2. Анониман30. мај 2024. 21:11

      Tako je, lenčarenje je gore i od nekorisnog rada.
      A od oba je bolje raditi ono što voliš.

      Zaglavili smo se u kapitalizmu i toliko srasli sa njim da smo zaboravili šta volimo. Istina je da baš svako voli da RADI nešto.
      Postoji posao koji bi čovek radio i bez plate. Tu ne mislim na izležavanje na suncu, nego na pravi rad, stvaranje.
      Ako pronađe način da od tog posla može i da živi - srećan je. Ako ne može da živi, ne sme odustati od tog posla, makar kao hobija.

      Избриши
    3. Besmrtan, bezgraničan, svemoćan, Bog radi neumorno,
      ne zna za pauzu, radne, neradne i praznične dane.

      Čovečuljak je od nežnog materijala, bez odmora se brzo troši, kvari i strada, ali iznad svega voli da se i u radnom vremenu upoređuje s Bogom.

      Избриши
  4. Анониман30. мај 2024. 21:01

    "Dete je bespomoćno. Mora da sluša roditelje, učitelje.
    Mora da radi stvari koje nikada nije želelo da radi.
    Ne sme da radi stvari koje je oduvek želelo da radi.
    Tako nastaje podela. Dve osobe u jednoj. Dve ličnosti.
    Jedna je neprirodna, uslovljena, uniforrmisana,
    druga prirodna koja se dobija rođenjem, po bogu."

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kada bi roditelji, vaspitači, učitelji, na vreme uočili prirodne sklonosti i potsticali dete da ih razvije i usvrši, naš svet bi postao zajednica zadovoljnih ljudi.
      Zadovoljan čovek nema potrebe da bude agresivan i na dobrom je putu da bude srećan.

      Избриши
    2. Анониман30. мај 2024. 22:26

      Lekar će svoje dete gurati u svom smeru, jer tu može da mu pruži i podršku i prohodnost.
      A dete privlače rudnički kamioni, dizalice, kranovi.
      Jasno je, postaće lekar. Neispunjen, nezadovoljan, neshvaćen i nedovoljno dobar. Postaće loša kopija, naslediće stan sa bogatom medicinskom bibliotekom.
      Onda će on dobiti dete. Dete će poneti oružje u školu.
      Niko neće znati zašto.

      Избриши
    3. Pravo pitanje je kakva je ličnost lekar koji u stanu drži arsenal i podučava malog sina da puca u metu?
      Pitanje je i zašto se virtuelno uvežbavanje ubijanja ljudi smatra igricim za decu i odrasle?
      I zašto ubijanje životinja u lovu spada u sportske discipline?

      Sve dok budemo na normalna pitanja dobijali nenormalne odgovore, živećemo u košmarnoj stvarnosti.

      Избриши
    4. Među prostim svetom vlada uverenje da su hirurzi potisnuti kasapi, a psihijatri u većini ćaknuti.
      Poznajem neke, ima u tome istine.

      Избриши
    5. Arsenal drži zato što ga je tata primarijus za uvo izvukao iz vojne škole i uz plakanje upisao na medicinu.
      Arsenal, dabome, ne muškatle.

      A mogao je lepo da komanduje vodom bestrzajaca i bude srećan.

      Избриши
    6. I bude srećan, a za zasluge u ratu dobije orden i svaki put kada ga pogleda da li se seti na koji način ga je zaslužio, da li bude ponosan?

      Избриши
    7. Анониман31. мај 2024. 11:41

      Tom psiholoskom profilu je rat tek obican posao.
      Kad se takvi profili prenamnoze, pokrenu rat protiv sebi slicnih i lepo izginu,
      zatim sledi dve generacije mira.
      Greota je davati im hirurski skalpel, povredice i sebe i druge.

      Избриши
    8. Vojničinama iz strasti rat je zadovoljstvo u kome stradaju milioni dobroćudnih ljudi, a da do kraja ne shvate šta ih je snašlo, dok junačine, okićene ordenjem kao božićne jelke, paradiraju još decenijama na istorijskim godišnjicama ili otpozdravljaju sa svečanih tribina.

      Избриши
    9. Анониман31. мај 2024. 12:57

      Ne mislim tako.
      Pravi vojnici sa obe strane se sretnu na bojnom polju,
      nenaseljenom, praznom,
      pozdrave se vojnički,
      pa iz sve snage udare jedni na druge.

      OVi što granatiraju civile i ravnaju gradove su neostvareni hirurzi kojima je nečiji tatin sin uzeo mesto, pa su iz nužde postali vojnici.

      Избриши
    10. Nema u ratu ništa časno, stvar je tehnike da li će se oni tući prsa u prsa ili istrebljivati na daljinu.

      "Pravi" vojnici su obični ljudi istrgnuti iz svog života, obučeni u uniforme i poslati na front da izginu ili se vrate kući kao doživotni telesni i psihički bogalji.

      Zapenili smo raspravljajući da li je nešto "samo" ratni zločin ili genocid, umesto da osudimo svaki rat kao zločin protiv čovečnosti i svakog agresora na potpunu izolaciju iz svetske zajednice, ma ko on bio.

      Избриши
    11. Анониман31. мај 2024. 16:45

      I tu dolazimo do uzroka svih problema,
      zvanog "ma ko on bio".
      Ono što je dozvoljeno Jupiteru nije dozvoljeno volu.

      Rat je i sačuvati glavu od navijača. Nije svetski, čak ni lokalni, to je lični rat. Ali je rat.
      Društveni sistem kakav živimo nastao je ratom, on ništa osim sebe ne može da stvori.

      Rat za bolje useve, za čistu vodu, duže mostove, nije rat protiv ljudi, nego protiv sila prirode.
      Rat protiv ljudi, ma kakav da je razlog, uvek završava porazom svih zaraćenih strana. Kajanjem. Sramotom.

      Избриши
    12. Vremenom se i okoreli sistemi moraju menjati.
      Najzad i Jupiter mora da shvati da i vo ima rogove.

      "Rat protiv ljudi, ma kakav da je razlog, uvek završava porazom svih zaraćenih strana.
      Kajanjem. Sramotom"

      Избриши
  5. Hirurg koji je u sebi potisnuo kasapina će biti uspešan i zadovoljan.
    Dobar i sebi i mušterijama.

    Ali hirirg koji je u sebi potisnuo filologa, tenkistu, električara, građevinca, politikologa, će pobiti mnoge.

    ОдговориИзбриши
  6. Tačno tako, kao što je samo ćaknut psihijatar dobar psihijatar.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Znam psihijatra koji uživa u filmovima Brajan de Palme,
      "krvi do plafona" - kaže užagrenih očiju dok se sav trese kao ker kad nanjuši divljač.
      Da nisam prešao kod drugog, ne znam šta bi od mene bilo.

      Избриши
    2. nije ćaknut
      zalutao kasapin

      Избриши
    3. Akcija zaustavlja razmišljanje.
      Razmišljanje zaustavlja akciju.
      Kontraindikovani su.

      Избриши
  7. Jednostavan, monoton posao ostavlja najviše vremena potencijalnom filozofu da razmišlja o svemu i svačemu, pa i o važnim životnim i sveopštim temama.

    Ne vidim potrebu da sednem pod drvo svete smokve u lotos pozi s prstom na čelu, kada za to vreme mogu da okopam baštu, okrečim kuću, ili sašijem haljinu, ručno naravno.
    Jedna takva haljina je dnevnik mog života i svetskih događanja iz dramatične kalendarske godine, koju bi da zaboravim.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Poslova koji dopuštaju
      (i vremenski i finansijski)
      odlazak u pozorište, na Dunav,
      ili kupovinu i čitanje nečega što nije informer,
      je sve manje

      Nekada smo izlaskom u 3 zaista napuštali posao.
      Danas je mobilni u džepu - i stalno neko traži asistenciju, predračun i cenovnik, izvod i brojno stanje.

      Možda zvuči potcenjivački - slobodno vreme posle posla imaju oni koji bi najradije gledali svađu Miljane i Matore.
      A oni koji bi nešto pročitali, otišli u pozorište, namotali sekundar, izveli nekog dragog na kolače,
      nemaju toliko slobodnog vremena.
      Sistem je neverovatno precizno podešen.

      Избриши
    2. Jeste da je radno vreme zauzelo veliki deo dana, ali nije sistem odgovoran za lični izbor sadržaja.
      Slobodnog vremena uvek ima više nego volje da ga ispunimo nečim vrednijim od tv svađe na estradnoj sceni, najlakše je naći dobar izgovor.

      Избриши
    3. Анониман31. мај 2024. 16:52

      Saglasan. Potrebno je malo volje, a dobro bi došla bilo kakva podrška - tapšanje po ramenu, da bi čovek kvalitetno ispunio slobodno vreme i konačno postao srećan sa onim što radi.
      Srećan bi bio korisniji društvu, i podršku bi višestruko vratio.

      Избриши
    4. Saglasna.
      Za početak da naučimo da razgovaramo bez uvreda, pretnji i psovki, a tapšanje po ramenu bilo bi prijatno iznenađenje, dragoceno kao nagrada.

      Избриши
    5. Анониман31. мај 2024. 18:59

      :-* ;-* :*

      Избриши
    6. Zašto škrtariti?
      Bolje od tapšanja po ramenu je :zag: : * :heart:

      Избриши
  8. Ima raznih filozofa, ali retko ko od njih zna za uobičajeno radno vreme.
    Neki su visoko školovani profesionalci sa diplomom filozofije, oni pišu one debele tomove o jedva razumljivim temama,
    a većina su obične, pa i jedva pismene dangube, koje vole da se nadmudruju čak i sa doktorima filozofije.

    Zajedničko im je što nemaju određeno radno vreme kao običan svet koji mora da radi bilo šta da bi preživeo, grubo rečeno neradnici su u jednostavnom smislu te reči, gade se zdravog rada.
    Izbegavaju da rade, preziru tuđ rad, ali im ne smeta da parazitiraju na nečijoj grbi.
    Pametnjakovići, može im se.

    Kad kažeš "misleće biće", vidim mučenika koji ne moža da bira i ubija se od posla, ali mu je mozak košnica u kojoj se roje pitanja u potrazi za odgovorima.
    Njegovi odgovori su životne mudrosti, njega volim da pitam.
    Na tomovima volim da sedim... da se sunčam.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Samo ti sedi, dušo.
      Hoće nekad pamet da krene uzbrdo, pa u glavu. ;)

      Избриши
  9. Ima lažnjaka, knjigu u životu nisu pročitali, pokupe kajmak citate sa neta, žongliraju rečima slavnih pokojnika, carevi su u svakoj kafani.

    Lažu druge, više lažu sebe.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Lako je prepoznati ljude koji nemaju svoje misli.
      Ljude koji se oslanjaju na citate koje teško razumeju.
      Vide da ih "uspešni" postavljaju kao statuse, pa veruju da su dovoljni za srećan i uspešan život.

      Sopstvena misao je ponekad nastavak, produžetak nečije misli, ali je autentična, nastala promišljanjem, iskustvom, znanjem...

      Избриши
    2. Misao koja navede nekoga na razmišljanje i postane moto njegove nove knjige spada u duhovno nasleđe koje se preuzima, pamti i citira od usta do usta.

      Избриши
    3. Onda ispada da je radni dan filozofa čije se misli pamte i citiraju beskrajan kao večnost?

      Избриши
    4. ne ispada
      traje

      Избриши
  10. Najvrednije misli kamenoresci urezuju u kamen.
    Najlepše reči pesnici slažu u pesmama.

    Tom poslu nema kraja.

    ОдговориИзбриши