уторак, 29. децембар 2015.

Uspeh i sreca

Slatko zaspati na kaucu, neopranih zuba,
u jutrosnjim carapama,
ili uciniti napor, presvuci se, oprati, i zavrsiti sve obaveze pre spavanja?

Prvo je sada. Prvo je zadovoljstvo. Sreca. Sloboda. Miran san. Miran, jer nema obaveza.
Nije to besplatno. Naplatice skupo i zubar i shef.
Ljudi koji mu zavide ce osuditi neodgovornost.

Drugo je buducnost. Sutra.
Nekada.
Mozda nikada, jer je buducnost "mozda".
Obaveza, briga, oprez. Strah. Zubi su oprani i pidzama ispeglana, sve obaveze su zavrsene da bi bilo mesta za nove. San ne dolazi brzo, jer se prebrojava zavrseno. Rob nekriticki prihvata obaveze jer one daju svrhu, smisao, i opravdavaju bol u kome zivi, bol koji zbog buduceg uspeha potiskuje. Obaveza je sve vise, dok se svaki sekund zivota njima ne ispuni. Mesta za srecu nema, vremena jos manje, jer ih uspeh ne priznaje.

I uspesan i srecan jedu.
Uspesan jede samo ono sto ne voli, nezacinjeno, zdravo i uravnotezeno. Ne voli, zato sto to nikada nije probao. Ne slusa cula nego se pridrzava uputstava koja uce kako produziti starost.
Srecan jede kad ima i sta ima, birajuci lepo i slasno.

Imaju porodice.
Srecan raspustenu, bez jasnog cilja, spavaju po kaucima i foteljama, obuveni. Jedu sta vole, uce sta vole. Ne povezuju ih zajednicke obaveze, jer nisu stekli ni pojedinacne. Jedino sto im je zajednicko, sto ih spaja, je to sto vole. Razmisljaju i razgovaraju samo o stvarima koje vole.
Uspesan ima stegnutu i naizgled disciplinovanu porodicu, u kojoj svako ima precizan zadatak i obavezu. Zadaci i obaveze su jedino sto ih povezuje i stvara sliku uspesnosti. Uz disciplinu bez slobode nema ni strasti, jer strast dolazi od reci stradanje. Bez tog stradanja nema ni ljubavi. Ukucani ipak osecaju potrebu vole, da ih neko voli, i zato traze ljubav van kuce.

Srecan cita stripove i skandal, a kad nema para prelistava ih u marketu.
Uspesan je pretplacen na Fajnensal Tajms; dok ispija caj u salonu, iza ledja ima biblioteku od tri kubika tvrdo ukoricenih sabranih dela nesrecnih ljudi. Najcitaniji je prirucnik "Kako postati uspesan" autora koji se nedavno ubio.

Idu kod lekara. Srecnog razvaljuju zubari, uspesnog shrinkovi i advokati.

I na more.
Srecan ide u BULJArice kamp van sezone, red za tuseve, plasticne krigle, toceno pivo i parizer. 
Uspesan na Tenerife za 3 osobe, treca osoba je zenin novi decko, fitnes trener ili advokat.

Veceras spavam na kaucu. Ma u fotelji.

Kad si srecan, srecan si samo sebi.
Kada si uspesan, uspesan si samo drugima.
Utesne nagrade nema.

Jedino sto coveka tera da ujutro ustane je potreba da se suprotstavi sopstvenom osecanju bezvrednosti.
Da li se covekova vrednost disciplinovano stvara, ili je dovoljno prihvatiti svest o sopstvenoj i vrednosti zivota? Zivota kao jednine, coveka kao jednine, nevezanog za uspeh.

Da li je za srecu potreban uspeh,
ili je za uspeh potrebna sreca?

Da li su frikovi koji izlaze iz sportskih kladionica sa punom sakom tiketa pokusali da budu srecni ili uspesni?
Kada covek omane sa postizanjem uspeha, prestaje da bude covek i postaje politicar.
Kada covek ne uspe da bude srecan? Samo kada to ne zeli. To je onda uspeh.

 

понедељак, 28. децембар 2015.

Antimaterija

Na Zemlji smo sputani i vremenom i prostorom.
Ipak imamo moć, makar u mislima, da porastemo do Neba.
Kada u taj zamišljeni svet zakoračimo, vreme i prostor više nisu ograničenje. Na nebu njih nema.

Ako bi uspeli da ovde, na našem omeđenom svetu, odbacimo vreme i prostor, nastalo bi parče Neba.
Mistici, alhemičari, naučnici, sveštenici, tajna društva i filozofi, vekovima bezuspešno pokušavaju da na Zemlji stvore makar malo parče neba.

I akcelerator u Cernu je sagrađen samo sa tim ciljem.
Bezuspešno. Naravno.
Traže antimateriju na pogrešnom mestu.
Očigledno nisu čitali ni Lorku ni Jesenjina.
Ne znaju da je dovoljno pronaći bilo kakvu nezemaljsku stvar, nešto što nije ovde stvoreno, i njome stvoriti svoj deo Neba.
To je ljubav. Poljubac. Zagrljaj. Naklonost. Osmeh.
Kada ožive, kada ih materijalizujemo, tada naš prostor i vreme sasvim prestaju da postoje.
Tada smo stvorili novo Nebo.
Neko na njemu pronađe anđele, neko decu.
Nebu su jednaki.

Ko proviri kroz taj prozor, kroz to parče stvorenog Neba, u četvrtu dimenziju - a to je ljubav, može videti da su prošlost i budućnost jedno, i da se zajedno zovu sadašnjost.

Zato valja sadašnjost učiniti lepom. Ulepšati Nebo.
Jedan osmeh će biti dovoljan. Za početak.  :)
Carpe diem.

недеља, 27. децембар 2015.

Kredit sekta

Srbija je, makar po ustavu, sekularna drzava.
Da prevedem na srpski: ne vode je popovi.
Ustav im zabranjuje da se bave drzavnim stvarima.

Ali pojavila se nova religija.
Centralni hram nove religije su americke federalne rezerve.
Svoje crkve podizu gde stignu. Nicu preko noci.
Te crkve se zovu bankarske ekspoziture.
Imate ih na svakoj raskrsnici, na pijacama, u zgradama.
Male su, samo naizgled, ali izuzetno uticajne.
Ispred svake ekspoziture se nalazi bankomat. Tu se, umesto paljenja sveca, obavlja ritual pricesca. Vernik gura karticu, i pin kodom potvrdjuje svoju pripadnost crkvi, zatim uzima telo boga, stavlja ga u novcanik i cuva blizu srca. Njime kupuje jos neki dan zivota.
Iza staklenih vrata je sluzbenik obezbedjenja, koji opominje zaboravne da obavezno skinu kapu, tiho pricaju, i ponasaju se smerno i ponizno, jer je obred u toku.
Ispred oltara je red. Oltar je bankarski salter.
I tu se proverava stanje vere, prinose zrtve, obavlja pricesce. To obavlja nizi svestenik, sluzbenik banke sa nizim cinom.
Za oprost grehova je zaduzen licni finansijski savetnik. On ne prima velike gresnike za oltarom, nego u odvojenoj sobi, ili za stolom iza paravana. Njemu se vernik tiho ispoveda, govori mu kao najrodjenijem za sta mu je novac potreban ili gde i zasto ga je potrosio. Iskreno ispoveda sve grehove. Tada licni finansijski savetnik odlucuje da li ce da odobri oprost jednog dela grehova uz povecanje kamatne stope, ili ce samo odobriti odlaganje nekoliko rata. Deset "avemarija" sa novom kamatnom stopom moze da odlozi odlazak gresnika u pakao.
Taj visi svestenik, licni finansijski  savetnik, iznad sebe ima centralnu banku, i nema moc da oprosti bas sve grehe. Centralnoj ekspozituri periodicno salje izvestaj, i na osnovu broja novih vernika i odobrenih oprosta, centrala donosi odluku o visini godisnjeg bonusa za svakog savetnika pojedinacno.
Licni finansijski savetnik je zaduzen i za dobre vernike, one koji imaju vise boga. Njima cini ustupke i odobrava pranje boga, rado odobravajuci kredite sa ucescem 100%.
Kredit sa ucescem 100% je kada imate neopranih, recimo, sto hiljada evra, i zelite da kupite stan. Ako ga neopranim parama kupite, ceka vas tuzba za utvrdjivanje porekla novca. Da bi to izbegao, dobar vernik daje banci neopranih sto hiljada, a onda banka njemu daje kredit u iznosu od istih tih sto hiljada. Tim kreditom on moze da kupi sta zeli, jer novac ima poreklo, dobijen je od banke. Pardon, crkve.
Mali znak vere, u iznosu od nekoliko hiljada za izgradnju i unapredjenje crkve, se podrazumeva.

Sve nekadasnje vrednosti su se svele na interes.
Zgrtanje je postala centralna ideja novog drustva.

Ova drzava je zatvorila gotovo sve domace banke, tako da se molitveni obredi odvijaju iskljucivo  na oltarima-salterima stranih banaka.
Privrednik danas ne moze da uplati porez poreskoj sluzbi. Mora prvo da uplati novac stranoj banci, a onda ce ta banka uplatiti novac poreskoj sluzbi.
A poreska sluzba ce taj novac samo evidentirati i ponovo odneti u banku.
Drzavna poreska sluzba ne moze da izvrsi direktno potrazivanje od privrednika. Poreska sluzba mora da izvrsi potrazivanja od banke, a tek onda ce strana banka zaduziti privrednika.
Plate i penzije je nemoguce dobiti od drzave. Drzava daje sve pare bankama, a zatim banke isplacuju plate drzavnim sluzbenicima.
Ovo vise nije sekularna drzava, jer je finansijski nedostupna i sopstvenim gradjanima i privredi.
Ovu drzavu vode banke. Finansijski kler.
Kada strana banka isplacuje plate, uplate, isplate, poreze, ona ima jasan uvid u primanja, rashode i navike i gradjana i privrednika.
Zasto bi strana banka morala da zna da li ja dobro ili lose poslujem? Koliko i na sta trosim?
Zato sto i vladini ministri primaju platu od istih tih banaka.
Strane banke imaju uvid i u platu i u imovinu premijera, i njegovih jadnih ministara.
Bankari imaju uvid u navike. U korupciju. U kriminal. I imaju moc da odobre ili sprece.
U ovoj zemlji jedino banke imaju neogranicenu moc.
Svi ostali su robovi koji u bankama traze oprost.
Trazili smo demokratiju a dobili kapitalizam.
Potpuno zavistan i servilan odnos prema stranim bankama, garantuje da ovde sekularne drzave nema.
Amin.

Hvala, profesorka.

субота, 26. децембар 2015.

Vavilon

Kada razmisljamo, koristimo reci.
Ne razmisljamo u slikama, njih koristimo za pamcenje i skladistenje informacija.

Razmisljamo na jeziku koji svakodnevno koristimo.
Razmisljanje je proticanje neizgovorenih reci.
Jezik je svakom narodu od boga dat.
Svaki narod na razlicitom jeziku razmislja.
Zato su misli razlicitih naroda uvek razlicite.

Ono sto nam je zajednicko nije jezik.
Nisu ni misli.
Zajednicko svim ljudima su osecanja.
Njih svi jednako razumeju.
Jednako iskazuju.
One su Vavilon koji jos uvek stoji.
Popeti se uz tu kulu nije lako,
ali jedino ona dodiruje Nebo.
Iz nekog razloga, mudrosti ili dobrote,
ili mozda ljubavi prema deci,
ta naizgled slaba kula nikada nije srusena.
Ona je put,
put koji pokazuje cilj.

 

-Na koji cete sprat?
-Do vrha.
-Ovaj lift ide samo do oblaka, odatle morate peske, uzbrdo, kroz maglu.

петак, 25. децембар 2015.

Minijatura

U svakom ratu je  najvažnije, ali i najteže, razlikovati prijatelja od neprijatelja.
Stvarnih prijatelja u ratu nema, samo interesa.

Rat bez prijatelja vodi u poraz.
Samo je mir bez prijatelja teži poraz.

Ali ko su neprijatelji?
Uz sasvim malo truda i razumevanja moguće je doći do spoznaje da neprijatelja izvan nas nema.
Unutra su, u nama. Sede udobno, u prvom redu.
Svako nosi u sebi jednog, opasnog, dostojnog.
Čovek provodi ceo život u unutrašnjem, ličnom ratu.
Taj unutrašnji rat jeste prirodno ljudsko stanje.
Rat mora ostati unutra, zarobljen u čoveku.
Posledice tog rata ostavljaju duboke tragove.
Najbolje i najjače stvari prve propadaju.
Ne propada mek jezik, nego ispadaju tvrdi zubi.
Povređuje se i srce. Srce, iz koga čovek raste.

Zašto rat? Zato što otrovne gljive prve izrastu.



"Nemojte da se čudite što često ćutim,
jer niko od vas ne zna sa kakvom se budalom ja u sebi borim ne dozvoljavajući joj da izađe van." Andric

понедељак, 21. децембар 2015.

Sluga

Novcanik sluzi za novac, ne za fotografije.
Telefon sluzi za telefoniranje, a ne za selfije.
Odeca sluzi da greje, a ne da leci komplekse.
Znanje sluzi glavi. U knjigama su samo podaci.
Ljubav sluzi srcu, a ne pesmama.
Pamet treba da sluzi srcu, ne treba cekati da srce dodje u pamet.
Zakon treba da izadje na ulicu. U protivnom ce ulica uci u zakon.
Sila mora sluziti dobru; dobro ce nestati ako sluzi silu.
Ne sluzi zdravlju, samo ga cuvaj. Ono ce sluziti tebi.
Kompjuter je alat, igracka, a ne cilj, svrha.
Razumevanje sluzi vecem od sebe, sreci.
Ono cemu sluzim, zivot, pamet, mir, postaje crkva.
Ne treba se moliti novcu, jer je banka los hram.

Sluziti gospodara daje svrhu i slugi i gospodaru.
Sluga postaje blizi prirodi, a gospodar postaje potpuno zavistan od sluge.
Onda zamene uloge.
Ko sluzi dobru, to ce i postati.
Ko sluzi zlu, to ce i postati.
Ko sluzi istini, istina ce postati.
Ko sluzi ljubavi, ljubav ce postati.


A onda ce odabrati dobrog slugu.

среда, 16. децембар 2015.

Kobajagi bog

Kada je Pandora otvorila kutiju, iz nje su pocele da izlaze zarobljene stvari.
Shvativsi sta je ucinila, Pandora je brzo zatvorila kutiju.
U kutiji je ostala samo jedna stvar: nada.

Kada se od nade odvoji sumnja, ostaje vera.
Cista, snazna, nepokolebljiva i slepa.
Takva vera ima moc.

Vera je odvojena i oslobodjena od logike.
Utemeljena samo u osecanjima nema podrsku logike.
Jer osecanja i logika ne stanuju zajedno.

Sva velika otkrica, sve velike ideje, nemaju logiku.
I tek kada do otkrica dodje, logikom se unazad objasnjavaju.
Sva velika otkrica stvorila je vera.
Slepa vera.

Vera stvara.

Cak i ako se ne materijalizuje, bio je to lep san.
San vredan zivljenja.

Verujem samo u lepe stvari.
Neke od njih sam stvorio, i sada ih zivim.
Neke ce zauvek ostati lep san.
Ko zna, mozda ce se jos neka ostvariti.

I dete zna da su igracke kobajagi.
U svojoj iskrenosti dete gradi svoj svet.
Ono u svakom trenutku zna da je kobajagi.
Ali mu to ne smeta da punim srcem uziva u igri.

Da bude bog,
da stvara,
i da voli stvoreno.


I vide bog da je dobro.

среда, 9. децембар 2015.

Sizif i skarabej

Knjige opisuju Sizifa kao sliku upornosti, istrajnosti, neodustajanja.
Sizif gura ispoliranu kamencugu uz brdo, odradjujuci svoju kaznu.
Iako uporan i vredan, njegov rad ne daje koristi.

Skarabej je buba, insekt koji, samo naizgled, radi isto sto i Sizif.
I jos gore. Skarabej ne gura fin oblutak, nego balegu.
Govno, da prevedem na srpski.
Dvadesetosam dana glupa buba kotrlja govno ka zapadu. Biolozi potvrdjuju ono sto su stari Egipcani znali, da se skarabej upravlja po zvezdama.
Dvadesetdevetog dana se desava cudo.
Balega postaje leglo. Iz nje se izlezu mladi, nesvesni koliki je trud ulozen u njihovo leglo.
Skarabej jeste Sizif. Gura i gore stvari od Sizifa.
Ali njegov rad donosi korist celoj porodici.
Celoj vrsti.
Mladi skarabeji ce jednog dana pronaci svaki svoju kuglu,
i uvecati dobro, cineci svet bogatijim.

Priroda je dala i svrhu i smisao.
Da citiram govor Alije Sirotanovica u Centralnom Komitetu: "Ljudi, mora se raditi. Jebiga, pa mora se raditi".



Covek bira da li ce biti Sizif ili skarabej.
Bira da li ce gurati kamen ili govno.
Bira da li ce raditi uzalud, ili sa svrhom.
Alija Sirotanovic je izabrao.
I ja sam izabrao.
A vi?

уторак, 8. децембар 2015.

Slobodan covek



Čovek je slobodan onoliko koliko mu žena to dopusti.

Oooops....
Tačno.
Samo što moraš ti prvo dati ženi dozvolu da ti ograničava slobodu.
Žena zna da joj svakog trenutka možeš oduzeti dozvolu.
Takvo balansiranje se zove brak.
Kada to shvatiš, otkrijes da su papuče vrlo udobna obuca.
Ma nije to baš pravo uslovljavanje... više briga, znak pažnje, zabrinutosti, pokušaj čuvanja od drugih...
kao kada te pored sebe ušuška, da te zaštiti od sveta.
Nije to prava zabrana, više kompromis, prećutni dogovor.
Ona kao brani, ti kao pretiš, a papuče tople i udobne.
Brak ništa ne upropasti, nego upropaste supružnici koji promene pravila koja su do braka dovela.
Potreba za jednom ili vise žena nije tema, ali je potreba. Svaki pojedinac ima različite potrebe. Tu valja biti prema sebi iskren.
Biti slobodan znači ostvariti svoje potrebe.
Ako time nikoga ne ugrozavaš, još lepše.




Ja nosim papuče, i žena mi svašta nešto brani.
Prava istina je da sam je ja tome naučio, da joj ja to dozvoljavam, i da se sa time slažem. do sada.

mada, kako odoleti...? i zašto?

odluka je na meni, a ne osećam se slobodnim.
to znači da sloboda nije mogućnost donošenja odluka.
Šta je onda?

Sloboda je žena.
tuđa?
ko je probao neka kaže.

понедељак, 7. децембар 2015.

Droga

Kada si gladan, smotas jedan duvan i glad prodje.
Kada si zedan, povuces dva dima i ne osecas zedj.
Kada si tuzan, sam, punis pikslu i zabavljas se praveci kolutove od dima, razmisljajuci kako ono sto pravis nestaje.

Isto je sa televizijom.
Kada si gladan, prebacis na parove, gledas gozbu, i uzivas u pecenju i torti, pozdravima, svadjama, raspravi ko je uzeo vise a ko sad mora u izolaciju.
Kada si zedan, pustis zurku na farmi, pice i alkohol teku u potocima. Sevaju sise i samari.
Kada ti se spava, ukljucis se direktno u kucu velikog brata i do jutra posmatras kako ukucani mirno spavaju.
Kada si tuzan, sam, davis se u slatkim lazima Holivuda, posmatrajuci kako hrabri americki heroji zrtvujuci svoje zivote spasavaju svet.

Da li si posle toga sit, napojen? Da li si nasao nekoga?  Imas li osmeh?
Ne, ne. I ne.
Posle toga si u jos vecem daunu.
Izgleda kao da dna nema, da nikada neces pasti.
Ipak si svestan da padas, i da taj pad nije let.
Ponovo uzimas istu drogu. Vecu dozu.
Ovoga puta zbog straha.
"Prvo covek uzima drogu, zatim droga uzima drogu,
na kraju droga uzima coveka."
Izadjite iz anestezije.
Iskljucite televizore. Potrazite neciji osmeh.
Tek tada mozete pronaci i svoj.

недеља, 6. децембар 2015.

Mrvice

U snu se slabo secamo jave,
kao sto se na javi slabo secamo sna.
Biti ostvaren je kao biti ziv. Ostvaren covek dise, gleda pravo, stoji uspravno.
Ali je veci od zivog. Jer ziv to nece zauvek biti.
Sumnjalo se maje i petlja sa sa samim sobom. On je stalno zabavljen ne svojom duznoscu, nego svojim licnim stanjem i polozajem. Sumnjajuci u sve na svetu, u ljude, umetnost, religiju, znanje, jednako ne stedi samoga sebe. Um je dovoljno razvijen da bi se zadovoljio mrvicama koje u sebi nalazi. Svestan svoje slabosti stalno motri na sebe, vecno zavirujuci u svoju unutrasnjost. Do tancina zna svoje nedostatke, prezire ih, i u isto vreme zivi hraneci se tim preziranjem. Ne veruje u sebe, a tast je i sujetan. Ne zna sta hoce i zasto zivi.
A voli celim bicem, i vezan je za zivot.
Da li je moguce voleti onoga ko nikoga ne voli?

"Nista" je tek u poslednjem veku postala imenica.
Sve cesce se pise velikim slovom.
Treba je se odreci. Makar izbaciti iz drustva imenica, i vratiti medju prideve.

петак, 4. децембар 2015.

Slika ljubavi

Kako naslikati nešto što se ne vidi, iako je stvarno, nešto što jako osećamo?
Naslikati nevidljivo može samo onaj ko je nevidljivo video.
Opisati ljubav može samo onaj ko je ljubav osetio.
Onaj ko je osetio ljubav, je onaj ko je dao ljubav.
Jer ljubav oseća samo onaj ko je sposoban da je da.
Dajući ljubav, osim sebe, još je nekoga učinio bogatijim za to osećanje.
Uvećao je bogatstvo.

Dati ljubav je jednako zahtevno kao prihvatiti ljubav.
Ili jednako lako.
To nas razlikuje.

Nikada necu razumeti svet...


Eto naslova.
Našao sam ključ sreće.
Potrebno je još pameti da prestanem da kopam.
Jer, sreća je već iskopana.
Ne želim da zagrebem po onome što je ispod.

Koga briga za objekat ljubavi?
Pitanje je da li ljudi uopšte vole.
Da li su zaboravili?
Ili nikada nisu naučili?
Onaj ko je sposoban da voli pronašao je cilj.
Koga briga za objekat ljubavi?

Ne postoji "više ili manje" ljubavi.
Onaj ko voli zna da je to potpuno, celo.
Ili voliš, ili ne. Ne postoji "više ili manje".
I to znaš, što bi Latini rekli "from balls to bones".

Ljubav i sve druge neprilagođenosti odlažu smrt.
Sve dok se ne prilagode, i postanu monotone, svakodnevne, rutinske, mrtve.
Uzbuđenje, strast, leptirići, adrenalin i endorfin naizmenično, čine nas živima.
Bez njih je svejedno da li smo i fizički živi.



Posle ljubavi ponovo dolazi ljubav.
Vraća se, uporno, kao planinska reka.
Treba uvek čekati proleće.

четвртак, 3. децембар 2015.

Metamorfoza


Rodis se kao kopija, vaspitavaju te uzorima kopijama, uce te da kopiras, odrastas kao kopija, sto si bolja kopija vise ces biti nagradjen. Imamo kopirane knjige, kosulje, hamburgere, zelje.
Oni koji nisu kopije su
1. retardirani koji ni pored ulozenog truda nisu uspeli da postanu kopija. Oni nece postati ni original, nesposobni su da postanu bilo sta.
2. buntovnici i otpadnici, probudjeni, koje sistem proganja i lovi kao zveri, stavljajuci ih ispred izbora: kopija ili smrt odbacivanjem.

Pogledaj svoju sliku, pogledaj slike predaka, izadji na ulicu i shvatices da si kopija. cak iako mene sretnes, ma koliko se toga uzasavao.
Kafka samo konstatuje stanje, ali ne predlaze resenje. Resenje je najveci ljudski tabu: odreci se dostojanstva. Tada gubimo sve osobine kopije, i ozbiljno je pitanje da li ce ista ostati od jedinke. Ako i ostane, bice to covek bez generacijama gradjenih mehanizama odbrane, bez zastite, slab, emotivan i ludo hrabar. Takav nece preziveti ni najmanji sukob sa kopijom.
Ali ce biti covek.
Vaspitanje stvara klonove, a ne slavoljubivi naucnici. 


среда, 2. децембар 2015.

Ako genije ima gene, sta ima mudrac?




Ne postoji genije. Postoje samo razliciti tipovi ljudi.

1. Hodajuci stazom, jedan covek gleda tik ispred sebe; savrseno precizno primecuje, registruje, analizira i objasnjava strukturu staze, nacin i vreme gradnje, prednosti i nedostatke. Poznaje svaki kamicak.
2. Na istoj toj stazi drugi covek vrlo cesto upada u blato ili se spotice o kamenje, jer razmislja o cilju puta, kuda vodi, kroz kakve predele, i pretpostavlja kakav je put iza brda.

Ko je od njih genije?
Niko?
Svako?
Zajedno? Ako je odgovor potvrdan, da li im fali treci? n-ti? 

Svaki od njih je uskospecijalizovan za nesto. Jedan za strukturu materije, drugi za prostorno planiranje.
Vrhunski strucnjak.
Natprosecan.
Genije.

Ajnstajn nije bio sposoban da sebi obezbedi rucak. Da li treba Ajnstajnu zameriti sto nije izmislio rende za kupus ili masinu za pranje sudova?
Ne, on se smatra genijem za uskospecijalizovanu oblast delovanja.
Ucinio je da ga svi cene jer ga ne razumeju. Kakav univerzalni uspeh!

Verovatno ni genijalna Marija Kiri nije umela da zakuva kafu. Koga briga?

Mi genijem smatramo one u kojima prepoznajemo sopstveni dar, ali uvecan stostruko.
Ako ja volim, i super skijam, tada je pobednik skakaonice u Garmispartenkirhenu za mene genije. Iako on za sebe nije, ni za svoju porodicu.

Svako je u necemu dobar. Cak i ja. Tragedija je sto samo retki to spoznaju.





Nije stvar u znanju, stvar je u mudima.
Kuba je oduvek smatrana za drzavu.
Veliki Fidel i desna ruka Che nisu imali dilemu.
Delili su sudbinu svojih gradjana.
Fidel jos uvek.
Che je vaskrsao, popularnost i slava vrtoglavo rastu, brze nego dok je bio ziv.
Njihove spomenike narod nece rusiti.
Pamtice ih po tome sto su imali muda, a ne po tome sto su u cizmama isli u goste.

Mi smo samo ono cega se ne odricemo.