Deo ili Ceo?

понедељак, 30. март 2015.

Pun mesec

Tada, nocu, u sitne sate, racio popusta, a onaj intuitivni deo zivne. Vecina ljudi pre toga zaspi, i probudi se kada se racio probudi.
Mnogi nikada ne saznaju kakve tajne krije noc.


Објавио Deo ili Ceo? у 00:37 14 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

недеља, 29. март 2015.

Novac

Daj čoveku vlast i videćeš kakav je... ako poživiš.
Daj čoveku novac, i sam će ti reći ko je.

1.
Kada pametan čovek dođe do novca, učiniće da taj novac radi za njega.
Kupiće alat, omogućiće vrednim ljudima da rade i stvaraju; uvećavaće i svoje i njihovo bogatstvo.
2.
Kada dobar čovek dođe do novca, učiniće da taj novac pomogne svima.
Možda će prvo kupiti hranu za sebe. Poželeće da podeli, pa će kupiti hranu i za bližnje. A onda će, možda, shvatiti da su svi dobri ljudi njegovi bližnji. Postaće onaj koji daje, instinski bogat. Takvima ni bogovi ni ljudi ne ostaju dužni.
3.
Kada budala dođe do novca, uništavaće sve oko sebe dok bude novca, i na kraju će uništiti sebe.
Kupiće strah, a odmah zatim i pušku, katance, kavez u kome će živeti. Stegnut kravatom, tesnim cipelama, skupim autom i tuđim ženama, pokušaće da kupi ljude, naklonost, prijateljstvo, ljubav. Nešto od toga nije na prodaju, a nesto se kupuje u malim paketićima, uz dnevno plaćanje.
"Ono što te ne ubije to te osakati."-St.
4.
Zao čovek? Ljudi se ne rađaju zli.
Pa to je ista ona budala sa novcem, od malopre.


Neko hranu, neko alat, neko pušku.

Šta biste vi kupili?
Možda već jeste?


Ni čovek ni magare se ne mogu kupiti.
Mogu se samo pripitomiti.

Објавио Deo ili Ceo? у 15:03 10 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

Objašnjenje

Zasto zene sve objasnjavaju ljubavlju?
Zapitam se ponekad da li se svet moze drugacije objasniti.
Nase medjusobno nerazumevanje nas tera da jedni drugima objasnjavamo, popustamo, da se ljutimo pa ljubimo, da se pratimo i grlimo...
Kada se prepoznamo, kada se razumemo, kada se slazemo, nestaje varnica, potrebe za davanjem.
Nerazumevanje i razlicitost su ono sto drzi svet u naponu.
Ne razumem zasto mi pise; i ne razumem zasto prvo trazim profil i reci, a svoje cesto ostavljam nezavrsene.
Cini se da nerazumevanje raste.
Ne razumem.
Ljudi koji se razumeju i u svemu slazu, moraju da se razidju, jer jedno drugom nemaju sta da daju. Jednaki su. Izmedju njih nista ne tece. Ni ljubav, ni strah, ni mrznja, ni zelja, uzbudjenje, neizvesnost...
Nista.



Ljude koji se medjusobno ne razumeju, drugome privlaci ono sto oni nemaju. Ono sto im nedostaje. Ono sto zele. Ono od cega strahuju. Ono sto ne poznaju. Zelja za novim, razlicitim.
Nerazumevanje je dovoljan razlog da se sastanu i razmene svoja vidjenja, svoje razlicitosti.
Ako zakljuce da se u svemu razumeju, postaju dosadni.
Ali,
ako postoji nerazumevanje, ulaze u klinc i ne pustaju dok se ne dogovore.
Објавио Deo ili Ceo? у 09:50 8 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

Zagonetka

Kada vezuješ, samo gleda gde i kako će pobeći.
Kada miluješ i hraniš, uvek se vraća. Ili čak ne želi da ode.

Imam već nekoliko mogućih rešenja:
Pas, konobar, cvrčak, hrčak...
Mada za konobara i cvrčka nisam sasvim siguran.

Postoji li još neko rešenje?




Објавио Deo ili Ceo? у 00:47 9 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

субота, 28. март 2015.

Reinkarnacija II

Reinkarnacija je realnost.
Ne umem da imenujem ono što vredi. Često pomislim da je to želja, ali shvatim ponekad da je ona samo potrebna, ali nije dovoljna.
Kad god sam pravio planove, neko se odozgo smejao. Nisu planovi za smrtnog čoveka. Zato sam sada dozvolio sebi da plutam i posmatram.
Možda ću već u sledećem životu početi da stvaram, ne znam.
Prošla inkarnacija se završila pre 7-8 godina. Do tada je u meni živeo sebični samoživi stvor, zbog koga me, sa punim pravom, i danas mrze.
Nije bio sposoban da stvara, nego samo da zgrće. Nije bio sposoban ni da mrzi, ni da voli.Od stalnog zgrtanja se ugušio i tako napravio mesto meni.
A samo deceniju pre njega u meni je živela jedna budala. Sa potencijalom, ali bez zrnca svesti o svom mestu u svetu.
Reinkarnacija je realnost.
Ono što je sigurno je da svaka nova inkarnacija, svako novo rođenje, svaka velika promena, donosi više svesti. Ta nas svest otežava i usporava, što opet donosi još svesti.
Kada sretnete svesnog čoveka, možete se kladiti da je već živeo.
Svestan čovek uvek traži mudrost, jer čista svest boli. Otud ja obilazim blogove. Nalazim veliku mudrost u miru, u odlukama koje se na kraju uvek pretvore u pitanja.
Ta mudrost čini da svest manje boli. Mudrost je anestezija, jednako kao glupost, ali nju tek retki umeju da koriste.

Ako umeš da uskladiš život sa svojim potrebama i društveno očekivanim obavezama, onda je tvoja duša prostrana kao nebo, i može da primi sve tvoje inkarnacije zajedno. To znači da se likovi u tebi međusobno ne ubijaju, nego čak slažu.
Mi sa sitnom i skučenom dušom uvek živimo jednu po jednu inkarnaciju. Da bi postali neko, moramo prvo prestati da budemo ono što smo bili. To prestajanje, ta smrt, menja malog čoveka.




U ovoj inkarnaciji sam najmanje budala. U prošlom životu sam živeo ne koristeći mozak, čak pokušavajući da ga sagorim.
Čovek je bog koji stvara sebe, malog čoveka. Ako stvoreni čovek dostigne stvaraoca u sebi, postaće večan.
Ali, da li je to ono što želi?
Da li je potrebna večnost da bi bio srećan?
Објавио Deo ili Ceo? у 13:16 8 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

Nosso lar

Tvoja odluka je tvoja osuda; tvoje rešetke, koje oko sebe ređaš, su tvoja kazna i tvoja nagrada.
Tvoj život.
Ne žuri.
Ne donosi odluke.
Polako.
Čini male stvari.
Male.
Poklone.
Znake pažnje.
Osmehe.
Poglede.
Mnogo više od toga ne možeš,
ali ne odustaj.
Čini svoje.
Zvoni, šalji, odnesi, ukradi.
Nažvrljaj.
Poljubi sa povodom.
Nadaj se. Poželi jako.
Znaće da je od tebe.
I kada grudva slomi prozor,
i kada na vratima čokolada,
kada pogleda
znaće da si ti
neko ko uvek voli.



Ko voli bilo kakve ljude, nikada nije zaista tužan.
Zato što je sposoban da voli.

Snaga ne povređuje nego štiti.
Ljubav ne povređuje nego hrani.
Glupost povređuje.

Ako sebi uskratiš ljubav, ostalo ti neće biti važno.
Ako sebi dozvoliš ljubav, sve ostalo će biti dobro.
Ali ako sebi dozvoliš ljubav, ne smeš da odbaciš sve ostalo. Ne smeš da odbaciš realnost, strahove, nade, zimu, ravnodušnost, mržnju... Sva sranja uz ljubav dobiju smisao. Zato sranja ne treba odbacivati. 
Објавио Deo ili Ceo? у 00:42 18 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

петак, 27. март 2015.

Bekstvo od slobode

Posao je svakodnevno izbegavanje zivota.
Zbog straha.
Isto kao jos sedam milijardi dusa,
propustamo stotinu ciljeva,
smisljajuci los izgovor da je samo jedan pravi.
Cilj nije van tebe. Cilj si ti.
Ostatak sveta ce se prilagoditi tebi tek kad prestanes da se plasis sveta.
Ne pretendujem da sam u pravu.
Ne pretendujem na istinu.
Mnogo toga ne vidim, jos vise ne umem.
Ovo je samo moje vidjenje.
Svaki covek vidi sebe.
Pitaj srecnog coveka da te opise, reci ce da si srecan.
Pitaj uplasenog, pitace te cega se plasis.
Pitaj glupog, smejace se tvojoj gluposti.
Pitaj nacitanog, divice se tvojoj elokvenciji.
Pitaj bildera, divice se tvojoj figuri.
Nikako me ne vredja.
Samo, iz ovog mog ugla nalazim da smo svi slicni.
Zato dobre guram, da se trgnu, odbace strah i prihvate zivot.
Na taj nacin i sebe hrabrim.




Govore psiholozi da mi ne uspevamo, do duboke starosti ili cak smrti, da pronadjemo sebe.

Zato sto ni ne trazimo sebe.

Trazimo Staniju, Pink, Ferari, vesti, selebriti traceve, muziku, anesteziju. I u tom trazenju nam prodje zivot.

Ovde zive samo uplaseni ljudi koji glume nekog drugog.

"Kad bogat poludi nazivaju ga umetnikom, ekscentrikom, boemom,
a kad siromah poludi gledaju ga kao budalu."
Објавио Deo ili Ceo? у 01:51 13 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

четвртак, 26. март 2015.

Ugao

Sama činjenica da ti nekoga želiš,
voliš,
ne može njega učiniti boljim.

Tebe može.


Објавио Deo ili Ceo? у 09:43 12 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

среда, 25. март 2015.

Matematika i logika

Preko sedam hiljada godina gradimo svet na temelju tri osnovna pravila.
Pravila koja zovemo zdrav razum.
1. A je A,   B je B.
2. A nije B i B nije A.
3. ili A, ili B.
Na tim postulatima smo sagradili SVE sto nije bog stvorio: zakone, ponasanja, logiku, drzave...
Koliko god cudna i nerazumna ideja bila, ako zadovoljava ova tri pravila, ona je realna.

Ljudi ignorisu staro, osnovno, izvorno pravilo, i u suprotnosti sa tim pravilom donose odluke.
Takve odluke mozda vaze u nekom od paralelnih svetova, ali se ovde ne mogu zvati realnost.
Ako odbacis svet, sa sve njegovim ogranicenjima i nesavrsenostima, ostajes sam. A to je poslednje sto zelis.
Ne odbacuj svet. Prihvati ga i onda menjaj.





Kada neko ima previse ljubavi, ne moze dati visak. To sa ljubavlju ne sledi matematicke zakone.
Onome ko ima previse ljubavi treba dati jos ljubavi, necije ljubavi, da bi se ta ljubav materijalizovala izmedju njih.
Nije najveca stvar dati ljubav. Najveca stvar je naci onoga kome je potrebna. Onoga ko ce umeti da je prihvati.
Dajte svoje srce onome ko zna sta ce sa njim.
Објавио Deo ili Ceo? у 12:01 14 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

уторак, 24. март 2015.

Dodir

Nekako.
Ne znam zasto, mislim da kada se dva tela dodirnu, duse prodju jedna kroz drugu.
I kada se vrate nazad, u svoja tela, vise nisu iste. U svakoj ostaje secanje, deo one druge duse.
Deo koji zeli da postane ceo.
Tako.
Ali ako dodirnes puno tela, proci ces kroz puno dusa.
Svaka ce kod tebe traziti deo sebe.
Ti ces u mnogima traziti deo.
Takva je dusa.
Zato treba dodirivati samo dobre, one kojima zelimo dati deo.


U drugima ljudi vole svoju zelju, svoje misli, asocijacije, svoj san.
Kako je to velika sreca, voleti svoj san.
Објавио Deo ili Ceo? у 16:37 3 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

понедељак, 23. март 2015.

Reinkarnacija I


Sve sto sam sakrio, ako sam ista sakrio, sakrio sam od sebe, ne od drugih.
Svaki covek ima "duplo dno" ispod koga nesto krije.
Ja sam sada stabilan, imam relativno stabilan zivot, relativno stabilne veze sa drugim ljudima, relativno stabilan status u drustvu, relativno stabilno misljenje o sebi.
Ta stabilnost me drzi uspravnim, to je moja kicma, zahvaljujuci njoj sam uspravan i pokretljiv. Skoro ziv. Ako to izgubim, gubim priliku da makar ovaj zivot iskoristim i razumem, i ponovo cu biti na pocetku. Zato je dobro da cutim, da ne kopam po djubretu.
To osinje gnezdo tek pomalo zuji. Seca se nekog od proslih zivota; u jednom sam bio bezbrizan decak; u drugom sam bio hrabri buntovnik; posle buntovnika ziveo je jedan koji stvara; kada je on nestao, pojavio se moj prethodnik, osvajac, huligan, otimac, makijavelista; niko od njih danas ne postoji, to su moji prosli zivoti, iza njih su ostala samo dela i spomenici. Odavde gledano niko od njih nije bio vredan vazduha koji dise.

Biti neciji...
Објавио Deo ili Ceo? у 22:19 10 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

Pesma

je kao uredno spakovana kosulja.
Ne mozes znati da li ti odgovara, cak ni zamisliti kako izgleda, dok je ne probas.
Nema se uvek energije za raspakivanje.
Tek kada raspakujes, mozes pronacci da je prevelika, tesna u struku, flekava...
Mozda cak sa rupama.
I tek tada ne znas da li si te rupe i fleke napravio ti, raspakujuci,
ili je ona flekava spakovana.

Za pesme treba imati mir u glavi. Makar nedostatak panike, strahova koji odvlace misli.


Mozda moj organizam pokusava da mi kaze sta zelim, tako sto mi oduzima vazduh i tera me na mirovanje. Kao da pokusava da ubije filozofa, ili makar da ga otera.
Gledam druge i u njima trazim sebe. Ne dopada mi se to sto vidim.
Sto vise upoznajem ljude sve ih manje volim.
Nalazim da su zli, primitivni, sitni, pokvareni, uplaseni dovoljno da se medjusobno ubijaju.
A znam.
Znam da je covek u stanju da u drugome vidi i prepozna samo ono sto i sam poseduje.
Објавио Deo ili Ceo? у 13:00 8 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

понедељак, 16. март 2015.

Pad

Dokle god imas gde da padnes, ne priznaj poraz.
A kad padnes tako da nema nize, na sigurnom si.
Tada, kakav god pokret napravis, ustajes.
Dno nudi oslonac, da se od njega odgurnes da bi ustao.
Ne odbacuj dno. Dno je prijatelj, poznaje zemlju.


Објавио Deo ili Ceo? у 03:10 10 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

недеља, 15. март 2015.

Rat i mir

Ustav predviđa pravo na rad.
Isti ustav predviđa i pravo na nerad.
Imam pravo i obavezu da branim svoje.
Imam pravo da odbijem da se branim.
Imam pravo da kupim parče zemlje.
Sva voda, zlato, nafta ili gliste u toj zemlji nisu moji. Čak ni blato. Platio sam samo pravo da po njemu hodam i kaljam opanke.
Sva imovina koju sam kupio je vlasništvo države.
Ja samo plaćam korišćenje te imovine. To plaćanje rente se u ekonomiji naziva porez.
Problem nastaje kada država, ustvari nekolicina dokazanih falsifikatora sa glupim izrazima lica, još nekome naplati pravo na korišćenje iste zemlje.
Ako ikada poverujete da ste vlasnik bilo kakve imovine, probajte da jedne godine ne platite porez, pa ćete ubrzo shvatiti ko je stvarni vlasnik.
Kada vladari, državni službenici (službenik dolazi od reči sluga) naprave štetu, prost narod ne shvata da su službenici neprijatelji, nego da je država neprijatelj. Nju podrivaju i potkradaju, nadajući se rušenju.
Bakunjin je govorio da će doći dobro kada svi vladari budu zadavljeni crevima bankara.


Kamere državne televizije svakog dana snimaju cele gradove Šiptara koji peške, iz svog samoproglašenog raja, prolazeći neometano preko Moje zemlje, ilegalno ulaze u EU.
Kada Nemci budu odlučili da ih deportuju iz Rajha, po zakonu o zabrani primanja azilanata iz 2014. deportovaće ih ceo milion, preko iste EU granice, u onu državu iz koje su u Uniju ušli. Po EU zakonu. Deportovaće ih preko madjarske granice u Srbiju.
Tada će Srbija, u skladu sa potpisanim međunarodnim ugovorima, morati da ih naseli u naše gradove, da smeštaj, platu, socijalnu pomoć, ponudi državljanstvo, zdravstvenu zaštitu, verske objekte i socijalni program po visokim standardima EU.
Postaće konstitutivni narod, i njihov jezik će postati drugi službeni, obavezan u svim školama.
Pijavica ko pijavica, parazit nema svest. Na kraju obavezno ubije i sebe.

Ej, ali tek na kraju!

Ko nas to jastuči u mozak bre?
Објавио Deo ili Ceo? у 13:38 9 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

субота, 14. март 2015.

Osmeh

Ko mene hlebom ja njega sa dva hleba.
Ko mene kamenom ja njega sa dva kamena.

Al sta sa ljubavlju?
Osmehom?
Zagrljajem?
Toplom reci?
Kako odgovoriti na naklonost?
Pogled ispod obrva?



Објавио Deo ili Ceo? у 00:04 13 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

петак, 13. март 2015.

Ukradena deca

Stotine hiljada ukradene dece javlja se iz inostranstva.
Njih je ukrala Kanada, Australija, Amerika, Norveška.
Austrija i Francuska.
Većina ukradene dece su danas odrasli ljudi.
Ovde su ostavili sve ono od čega su bežali.
Ukradeni tamo rade, žive, otplaćuju kredite.
Pokušavaju da nauče svoju decu da  ne mrze.
Žive ni ne shvatajući da su ukradeni.
Šalju novce i poklone rodbini, i to sve ređe.
Jer, i od njih su pobegli.
Ne od nemaštine. Ne od rata.
Pobegli su od kockastih glava.
Zato se nikada neće vratiti.


Објавио Deo ili Ceo? у 21:18 2 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

Splav meduza

Meduza je gladna.
Onaj ko zivi na ivici biva brzo pojeden.
Svesni i budni su jestivi. Oni uvek traze vise.
Onaj ko zivi u mraku i memli, zivece. Samo, da li je truljenje zivot?

Објавио Deo ili Ceo? у 11:24 3 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

понедељак, 9. март 2015.

Deveti mart '91.

Tog devetog marta smo doneli svoje snove na Trg.
Slicne snove. Svi smo sanjali otvorene granice, otvorene fakultete, otvorene fabrike, otvorene restorane.
Sanjali smo zatvorene "ove koji su danas na vlasti", secikese, idiote, moralne nakaze, naoruzane majmune, stoku iza saltera, svinje sa kravatama. Ni tada nisu bili jestivi, jednom otrovni uvek otrovni.
"Banda crveno-crna", tako su ih zvali.
Pozvao nas je onaj koji se ne boji. Tako smo govorili dok smo citali njegova dela.
Sada znamo da to uopste nisu bila nikakva dela, nego prazne reci.
Kako smo dobri i naivni bili.
Jebote koji smo mi bili autsajderi, nesvesni, iskreni, puni ideja, ljubavi, ljudske dobrote.
Da, tacno je, hteli smo da srusimo.
Da srusimo zidove kojima su nas iznutra ogradili.  Mogli smo, malter je jos bio svez.
Da presecemo bodljikavu zicu kojom su nas opkolili i poceli da stezu.
Da pruzimo pune ruke i istoku i zapadu.
Jer praznu ruku pruza prosjak, kao danas.
Punu ruku pruza Domacin.
Mi smo deca kraljeva, plava krv Arkone.
Krenuli smo na barikade. Na najjace utvrdjenje. Goloruki, sa snovima, nadom, pesmom i pozivima na savez.
Nismo znali kako se to radi. Pevali smo, drali se ko magarci, nadali se boljem.
"Oni koji su danas na vlasti" su naredili policiji da puca u svoj narod.
Izbrojali su tog dana ukupno dve zrtve.
(Tako su kasnije i glasove brojali.)
Stotinu hiljada poginulih u narednim ratovima su direktna posledica naseg neuspeha.
Izdaje.
Neuspeh je bio nas, ali je izdaja bila njihova. Gusenjem pobune "banda crvena" je sacuvala zidove tamnice i bodljikavu zicu kojom su opkolili gradjane.
Idioti su oduvek bili medju nama, ali se nikada nisu priblizili vlasti. Do tog dana.
Zapaljeni tenkovi i prevrnuta borna kola su vec sutradan pokazali sta nas ceka.
Kroz polomljene prozore picerije Beograd gledali smo svoju buducnost.
Zapaljene tenkove, prevrnuta borna kola.
Rat.

Sutra cemo ponovo doci na Trg. Policajci koje Mi predobro placamo ce nas opkoliti, i sa isukanim pendrecima pokazati gde nam je mesto.
"Onaj koji se ne boji", onaj cija smo dela citali, iz fotelje ce narediti policiji da nas otera.
Naredice policiji da nas promeni.
Naredice policiji da nas nema.
Naredice policiji!
"Banda crvena" ce jednako kao tadasnja crvena burzoazija ispijati sampanjac secajuci se da su pobedili.
Pobedili su u borbi protiv mladosti.
Pobedili su u borbi protiv svojih gradjana.
Pobedili su u borbi protiv Srbije.
Pobedili su!
Srbija je u borbi protiv "bande crvene" porazena.
Banda je pobedila.
Srbija je izgubila.
U svoj narod samo zlotvor puca!
Nek im je vruc pakao!

Nekada sam govorio da cu se jednoga dana hvaliti sinu da sam nosilac spomenice '91.
Danas od sramote ne smem u ogledalo da pogledam.

Ako. Neka.
Ludi Srbi se jos uvek mole bogu pravde.
Ludi smo.
Zar?

Nicija nije do zore gorela.
Објавио Deo ili Ceo? у 00:02 3 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у

субота, 7. март 2015.

San o snu

Sanjao sam da ponovo sanjam.
Da opet zelim. Da jos trazim.
Sanjao sam da u snu sirim ruke,
da cekam kisu.

Moze li se sanjati u snu?
Moze li se uzivati u osecaju?
Moze li se uvek voleti kao prvi put?
Voleti sve kao svoje?
Biti kao oblak sto nestaje i dolazi.
Sacuvati miris pokisle borovine.
Moze li covek biti vlasnik?
Imati pravo na boje, osmeh, dodir, talase?
Makar u snu.
Jedno znam:
Ne moze se posedovati ljubav.
Moze se voleti.
Davati.
Ne posedovati.
Najvise ima onaj ko najvise daje.

A najmanje? Ko ima najmanje?
Uvek onaj ko najvise zeli.

Neko stvara, neko otima, neko kupuje, neko krade...
Neko samo zeli.
To je oblik postojanja.
Nacin povezanosti sa svetom.
Oblik ljubavi.



Објавио Deo ili Ceo? у 22:22 15 коментара:
Пошаљи ово имејломBlogThis!Дели на Twitter-уДели на Facebook-уДели на Pinterest-у
Новији постови Старији постови Почетна
Пријавите се на: Постови (Atom)

Основни подаци о мени

Моја слика
Deo ili Ceo?
Arkona, Rujan
Njacem na zvezde. A vi? Sta vi cekate?
Прикажи мој комплетан профил

Архива чланака

  • ►  2023 (9)
    • ►  март (4)
    • ►  фебруар (1)
    • ►  јануар (4)
  • ►  2022 (36)
    • ►  децембар (3)
    • ►  новембар (1)
    • ►  октобар (3)
    • ►  септембар (3)
    • ►  август (1)
    • ►  јул (5)
    • ►  јун (3)
    • ►  април (3)
    • ►  март (6)
    • ►  фебруар (2)
    • ►  јануар (6)
  • ►  2021 (63)
    • ►  децембар (9)
    • ►  новембар (8)
    • ►  октобар (3)
    • ►  септембар (17)
    • ►  август (4)
    • ►  јул (12)
    • ►  март (5)
    • ►  фебруар (3)
    • ►  јануар (2)
  • ►  2020 (77)
    • ►  децембар (2)
    • ►  новембар (2)
    • ►  октобар (6)
    • ►  септембар (3)
    • ►  август (6)
    • ►  јул (12)
    • ►  јун (10)
    • ►  мај (12)
    • ►  март (7)
    • ►  фебруар (16)
    • ►  јануар (1)
  • ►  2019 (8)
    • ►  децембар (1)
    • ►  новембар (3)
    • ►  октобар (2)
    • ►  март (1)
    • ►  фебруар (1)
  • ►  2018 (3)
    • ►  децембар (2)
    • ►  новембар (1)
  • ►  2017 (1)
    • ►  јун (1)
  • ►  2016 (51)
    • ►  децембар (2)
    • ►  новембар (1)
    • ►  септембар (2)
    • ►  јул (5)
    • ►  јун (3)
    • ►  мај (6)
    • ►  април (5)
    • ►  март (14)
    • ►  фебруар (7)
    • ►  јануар (6)
  • ▼  2015 (131)
    • ►  децембар (16)
    • ►  новембар (8)
    • ►  октобар (7)
    • ►  септембар (9)
    • ►  август (19)
    • ►  јул (9)
    • ►  јун (7)
    • ►  мај (12)
    • ►  април (15)
    • ▼  март (19)
      • Pun mesec
      • Novac
      • Objašnjenje
      • Zagonetka
      • Reinkarnacija II
      • Nosso lar
      • Bekstvo od slobode
      • Ugao
      • Matematika i logika
      • Dodir
      • Reinkarnacija I
      • Pesma
      • Pad
      • Rat i mir
      • Osmeh
      • Ukradena deca
      • Splav meduza
      • Deveti mart '91.
      • San o snu
    • ►  фебруар (5)
    • ►  јануар (5)
  • ►  2014 (46)
    • ►  децембар (15)
    • ►  новембар (18)
    • ►  октобар (13)
hakim bej. Тема Једноставно. Омогућава Blogger.