недеља, 7. јун 2020.

Nebo

Suprotnost Zemlji? Majci? Grobu?
Danju plavo, noću crno
Ništa ne krije
…osim raja.
Ali raj ne vidimo, samo ga se sećamo.
Znamo, osećamo da je negde gore
Gde ima mnogo svetla.
Idemo na osvetljena mesta nadajući se da ćemo ga naći
Ali ga ne vidimo.
Znači li to da ga nema? Ili ga ne prepoznajemo?
Jesmo li sada u njemu?
Plašimo ga se!
Plašimo se gubitka Zemlje. Gubitka majke.
A zelimo da se odmaknemo od groba.
A to ide zajedno.
I sada smo negde između, između krajnosti
Nedovoljno hrabri da krenemo gore ili potonemo skroz
Živimo u nadi, strahu, iščekivanju
Bez želje za pokajanjem, bez hrabrosti da priznamo
Da je sve laž.
Učimo nepotrebna znanja, koristimo nepotrebne veštine,
Divimo se nepotrebnim ljudima. Nikad Nebu. Ili Zemlji.
Slavimo one koji su bili hrabri i pametni, i verujemo da je to dovoljno.
Ne pokušavamo da budemo kao oni.
Učimo decu nepotrebnim stvarima da ne bi bili bolji od nas
Da ne bi otišli!
Plašimo se gubitka. A želimo da dobijamo.
Pa to ne može. Svaki trgovac to zna.
A mi trgujemo dušama. I to loše.
Svojim dušama.
Nikada nećemo nestati. I nikada nećemo porasti.
To je prokletstvo.

9 коментара:

  1. Raj je ovde dole, ispod Neba koje udišemo, na Zemlji po kojoj gazimo. Nebo nije suprotnost Zemlji, Nebo je deo našeg raja.
    Drugi raj nemamo.

    Ali ništa lakše nego od raja napraviti pakao -
    čovek je najbolji đavolov šegrt, kad proda dušu za sitniš, đavo majstorski obavlja svoj posao.
    A drugog raja neće biti.

    Ne verujem u legendu o prokletstvu, ni u mnoge druge iz te drevne knjige. Zašto bi radoznalost, istraživanje, znanje bilo zabranjeno voće? Zar to nije nerazuman zahtev od tvorca razuma?
    Ali u ljudsku nezrelost i glupost verujem.
    I verujem da će Vreme učiniti svoje - uvek je bilo najbolji roditelj svakom stvoru u odrastanju.
    I kako god da vaspitavamo i nakaradno učimo svoju decu, ona uspevaju da odrastu i u većini postaju bolja od roditelja.
    Zar to nije dokaz?
    Ili samo još jedno čudo. :)


    ОдговориИзбриши
  2. Анониман9. јун 2020. 01:40

    Ne pise sasvim tako u knjizi; postoje mnoge nijanse koje ljudi, verovatno zbog ceznje za sigurnoscu, namerno previdjaju.
    Da li su deca bolja od nas zato sto nije tesko biti bolji od nas? Ne verujem da je zbog toga. Broj procitanoh knjiga, pretrcanih kilometara, kolicina udahnutog suzavca i stagod da ispravlja kicmu je na nasoj strani. Dakle, nacin na koji postaju bolji je smisljen, programiran, vodjen. Nameran. Suprotan lose protumacenoj legendi o prokletstvu.
    Zivimo u raju samo u retkim trenucima u kojima postajemo svesni, u trenucima kada imamo sa cime da uporedimo.

    U ovakvim trenucima.
    :-*

    ОдговориИзбриши
  3. Priznajem. :)
    Ja sam nanočestica u kosmičkom vrtlogu, nošena nepoznatim silama...
    u žrvnju svakodnevice, u moru nepročitanih knjiga i sa beznačajnom kilometražom...
    Kapljica živahne protoplazme, prkosna, iako drhtim pred izvesnim krajem.
    Radujem se retkim zrncima sreće...
    valjda nedovoljno pametna da shvatim velike zagonetke i da bih bila zbog toga nesrećna.

    Prija mi kada me ubeđuješ, rajski je to osećaj.
    Možda jednom progledam? :-*

    ОдговориИзбриши
  4. Sve pršti od slatkih cmokova. Milina. :-* -* :-*
    Ali to mi ne pomaže da ispravno protumačim legendu o prokletstvu,
    ni o nameri i smišljenom programu...?!
    Šta ću sad? :(

    ОдговориИзбриши
  5. "Slava je bogova da sakrivaju stvari, kraljevska slava je otkrivanje stvari."
    Ništa nije sakriveno od nas - sakriveno je za nas.
    Zemlja je stvorena bezoblična i prazna da bi bila oblikovana i napunjena. Tako je nastala najlepsa planeta u svemiru.
    "Tama nad bezdanom" je mesto na koje smo pozvani da ga osvetlimo.
    Praznine u nama su stvorene da bi bile popunjene. Praznine vape za ispunjenjem.

    Ono što ljudi čitaju je Adamov pad, oko sebe i u sebi osećaju posledice tog pada. Ali padu je prethodilo iskušenje, iskušenje je ono što svaki čovek i danas živi.
    Pad u iskušenje je pobuna. Pobuna protiv oca sa namerom "Ja hoću da budem veći, hoću Ja umesto Mi". Slobodan izbor je snažno iskušenje koje počinje rečju Ja.
    Kada se rodi Ja nestaje Mi. Takvo odvajanje se zove smrt, duhovna smrt onoga što je u raju stvoreno kao Mi.
    Prestali su da prepoznaju oca kao svog, odmah zatim su se međusobno okrivljavali. Postali su stranci. Kao stranci su izašli iz vrta u umišljenosti da su sami sebi dovoljni. "Ja sada znam šta je dobro a šta loše, Ja imam Svoje mišljenje, ne treba mi drugi".
    Ja imam svoj stav, Ti imaš svoje mišljenje - tako počinju svi ratovi.
    Svaka smrt je odvajanje. I duhovna smrt Adama i Eve je odvajanje.
    Ovaj svet je nastao iz Ja mišljenja koje ne ostavlja ni malo mesta za drugoga. U takvom svetu u kome nema mesta za bližnjeg nema mesta ni za boga. Genetski smo nasledili Adama koji ne veruje, nastoji da obezbedi poziciju, status, zalihe, pun je ljubomore i straha, duha koji se temelji na oholosti.
    Odvojenost od boga i od ljudi nužno vodi u destrukciju i uništenje.
    Pala Adamova priroda "Ja" je ono što nam je dato da prevaziđemo, prerastemo i odbacimo.
    Zato smo ovde. Knjiga koja počinje postankom a završava sa otkrivenjem je putokaz.
    Čak se i Adam u nama koleba jer ima snažnu misao, sećanje na Mi.
    Ostala je slobodna volja, dozvola i mogućnost da Adam u nama ponovo i ponovo bira između Ja i Mi.
    Da porastemo u Mi.

    Tada ćemo ponovo biti u raju.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Divno tumačenje, hvala ti. Otvorio si mi oči.
      I dao debelu temu za čitanje i razmišljanje.
      Možda se i čudan naslov Deo ili Ceo uklapa u to?

      Postiđena dubinom svoje praznine, odoh na spavanje.
      Sanjaću da sam magare natovareno stripovima. :)
      Laku noć. :-* :-* :-*

      Избриши
  6. "Bog je ljubav" je nejasan prevod.

    Pravi je "ljubav je bog".

    ОдговориИзбриши