pre nego dođe do postojanja,
Ko je taj ko misli, da bi kao posledicu mišljenja počeo da postoji?
https://youtu.be/ySzmPrm5Urw
Sinusoida vrhom dodiruje jednu granicu a dnom drugu. Nekad jača nekad slabija, brža ili sporija, i postoji u okviru granica.
Kada bi prešla granice prestala bi da bude sinusoida. Prestala bi da postoji, ili bi se, još gore, pretvorila u strašno čudovište, u nazubljenog monstruma, jer je nemoguće porasti preko granice.
Kada bi prešla granice prestala bi da bude sinusoida. Prestala bi da postoji, ili bi se, još gore, pretvorila u strašno čudovište, u nazubljenog monstruma, jer je nemoguće porasti preko granice.
https://youtu.be/YUYIYBT_DAs
"Ti, koji moraš, mrtav jesi!" uči pesnik.
"Ti, koji moraš, mrtav jesi!" uči pesnik.
Svako će doći do kraja. Srećni će dobiti potrebno gratis vreme da završe, da probaju, da razmisle, da se sete...
Da se pripreme. Odmore pred put. Pogledaju izdaleka celo.
Avaj, neće im dozvoliti. Tražiće, zahtevati, naređivati da se,
umesto nečega što liči na odmor, pripremu, a nikako tugu i očajanje,
grozničavo bave traženjem izlaza. Da obilaze uniforme, dobijaju pečate, izveštaje, mišljenja, savete...
Treba li čoveku savet od goreg?
"Ne smeš da odustaneš, ustani rano, ostavi sve što si započeo, sve što voliš, ne smeš se baviti onim što voliš nego ponovo obiđi sve šaltere, kao juče, kao sutra, ne odustaj, moraš do kraja..."
A izlaz je tu, svima vidljiv, samo ga bližnji ne prihvataju. Zahtevaju, naređuju povratak. Kakva ironija.
Provedemo život baveći se napretkom, a pri kraju tražimo vrata koja vode nazad.
Nema nazad. Nazad je nepostojanje a napred nepoznato. Šta je bolje?
Poslednji pečat završava smrtnim ishodom. Život niko nije preživeo. I kada bi mogao, da li bi to izabrao, želeo? Niko svestan ne bi. Uđeš u poslastičarnicu, pojedeš ukusan kolač, sit i zadovoljan izađeš. A kada bi morao da jedeš još, i još... kakav god da je, taj kolač više ne valja.
Da se pripreme. Odmore pred put. Pogledaju izdaleka celo.
Avaj, neće im dozvoliti. Tražiće, zahtevati, naređivati da se,
umesto nečega što liči na odmor, pripremu, a nikako tugu i očajanje,
grozničavo bave traženjem izlaza. Da obilaze uniforme, dobijaju pečate, izveštaje, mišljenja, savete...
Treba li čoveku savet od goreg?
"Ne smeš da odustaneš, ustani rano, ostavi sve što si započeo, sve što voliš, ne smeš se baviti onim što voliš nego ponovo obiđi sve šaltere, kao juče, kao sutra, ne odustaj, moraš do kraja..."
A izlaz je tu, svima vidljiv, samo ga bližnji ne prihvataju. Zahtevaju, naređuju povratak. Kakva ironija.
Provedemo život baveći se napretkom, a pri kraju tražimo vrata koja vode nazad.
Nema nazad. Nazad je nepostojanje a napred nepoznato. Šta je bolje?
Poslednji pečat završava smrtnim ishodom. Život niko nije preživeo. I kada bi mogao, da li bi to izabrao, želeo? Niko svestan ne bi. Uđeš u poslastičarnicu, pojedeš ukusan kolač, sit i zadovoljan izađeš. A kada bi morao da jedeš još, i još... kakav god da je, taj kolač više ne valja.
Na kraju čeka nagrada u obliku odgovora na sva, pa čak i davno postavljena pitanja. Ko u životu nije postavljao pitanja i klizao kao šaran iz ruku, nema čemu da se nada. Samo onaj ko je strpljivo nacepkao, naturpijao i sa sobom nosio pitanja, kao dečak džak žetona do starog džuboksa, dobiće odgovore. Jer, pitanja ne smeju preko!
Verujem da su pitanja jedino što razlikuje dva sveta. Pitanja kao smisao, svrha, način postojanja. Gde ima pitanja, ima i mašte, mašta je jedini život koji liči na večnost. Tamo gde ne postoje pitanja je sve jedno.
Verujem da su pitanja jedino što razlikuje dva sveta. Pitanja kao smisao, svrha, način postojanja. Gde ima pitanja, ima i mašte, mašta je jedini život koji liči na večnost. Tamo gde ne postoje pitanja je sve jedno.
Ma idem kući. https://youtu.be/nngbv6829Fg
https://youtu.be/ffzJyNj6oXM
https://youtu.be/ffzJyNj6oXM
Opet razgovaraš sam sa sobom?
ОдговориИзбришиTeško je pratiti komplikovanu sinusoidu tvojih razgranatih misli, ako se baš napregnem, uhvatim tu i tamo neki fragment.
U pokušaju da shvatim smisao, izgubim se u novom ćorsokaku, ali ne odustajem, idem ponovo, pa opet.
Nikad nije lako razumeti drugog, a naročito oko ponoći kada iz njega sve nagomilano pokulja, ko zna iz kojih razloga.
Razgovor između nacvrcanog usamljenika i njegovog unutrašnjeg filozofa za slušaoca može biti zabavan i naporan u isti mah,
sve do spasonosnog fajronta.
I ja često pričam sama sa sobom, ali mnogo više volim da slušam tebe. .*
Da li nekoga ko završava počasni (poslednji) krug treba pustiti da, dok još traje, zadovoljan uživa u slavi, trčanju, sebi, publici, oseti i sunce i vetar, i svestan i ispunjen završi trku,
Избришиili ga treba vodati od specijaliste do specijaliste, da mu zaustavno vreme u potpunosti prođe u grozničavoj jurnjavi i uzaludnom traženju izlaza (dok ne padne na putu između dva šaltera)?
To je pitanje kulture.
I pitanje nade.
ИзбришиDa li je nada najveći neprijatelj čoveka?
Nada parališe, i moguću akciju pretvara u čekanje, očekivanje.
Da li je bog ove civilizacije nada? Vera zaista stvara, tera na akciju, a nada je zaustavlja i bira čekanje.
Zašto kod baš svih lekara postoje čekaonice? Razumno zakazivanje bi ukinulo čekaonice. Zato što su one važnije od svega, one su leglo nade, služe da nadom zaraze skoro svakoga. Posle pune čekaonice i placebo radi.
Niko ne zna koji krug mu je poslednji, od prvog dana treba trčati kao da je svaki poslednji, po svom ćefu, slobodnim stilom, radosno, sa osmehom, pa kad i kud puklo.
ИзбришиA ako treba usporiti, trčati lagano, razgledati i upijati svaki detalj, kao za uspomenu i dopustiti dragim ljudima da te što duže drže uz sebe, po cenu novih pečata.
To nije samo pitanje kulture i filozofije, to je pitanje ljubavi.
A može se desiti da neki pečat prijatno iznenadi starog mrguda, nikad se ne zna?
Ne žuri kući, ne sviđa mi se ona tvoja kuća, tvoja kuća je ovde sa svima koji te vole. :zag: :*. :heart:
Nada je najbolji prijatelj svakog čoveka, kada ga svi napuste i zaborave, nada ostaje uz njega.
ИзбришиNe znam da li postoji neki nesretnik koji je digao ruke od nade.
Čekaonice pred lekarskim ordinacijama su mesta interesantnih dešavanja, mesta za upoznavanje, ispovedanje, razmenu iskustava, savetovanja, ogovaranja, rangiranja lekara i preporuke za najbolje lekove...ukratko korisna grupna terapeutska mesta za telo i dušu, ali uz rizik da nafataš neki gadan virus.
ИзбришиKod privatnika nema čekanja, zakazano u minut, čekaonica luksuzna, namirasana, doktori servilni, duhoviti, nafiluju te nadom, masno naplate i naruče za sledeću kontrolu, što pre.
ИзбришиPrija, ali uz manjak u kasici prasici.
Nesretnik, koji je digao ruke od nade, više nije nesretnik.
ИзбришиPrestao je da se nada, izašao iz čekaonica, zavrnuo rukave i počeo da radi, da stvara.
Znam jednog s takvim rukama, nema većeg namćora,
Избришиstalno nešto zakera i mudruje, al ga ja
zdravo volem. :D
I ja, i ja, i ja. ;D
ИзбришиNije što je naš, al je najpametniji, hmmm...pa da. ;)
ИзбришиI još lepotan sa šampionskim ušima. ;D
ИзбришиKakav stas, a tek glas! :heart:
Избриши"...mašta je jedini život koji lični na večnost". :* :* :*
ОдговориИзбришиNajbolji deo mog života odvija se u mašti, to me spasava.
Избришиšta ima da misliš nema veze granica
ОдговориИзбришиturiš lovu u mašinu i sviraš
To je kao da poveruješ da nećeš biti yeban jer imaš dobru zaštitu, kondom.
Избришиauuu pope kutćeti duša
ИзбришиŠta vidiš kad pogledaš u ogledalo? Na tom mestu počinje dan.
ОдговориИзбришиOsobu koja nije dovoljno lepa, nije dovoljno uspešna, nije dovoljno moćna, bogata...
Osobu koja nije dovoljno srećna.
Sa tim strašnim osećajem ulaziš u društvo, u organizacije, među druge jednako nesrećne ljude koji svet vide istim izobličenim pogledom.
Zato je svet u haosu.
Iz energije haosa nastaju novi svetovi, novi poretci, novi heroji, zločinci, pobune, ratovi...
ИзбришиSa kondomom ili bez... niko nije pošteđen.
I sve je uvek isto, vreme stoji, kao da ne postoji.
Svi imaju isti start i isti cilj. Puteve sami biramo. Ili stvaramo.
ИзбришиRazličiti karakteri različito govore o putu. Dok jedni put opisuju ponavljajući "umirem" drugi izgovaraju "živim". I u pravu su, to je stvar izbora.
Svako umire, ali ne zna kad. Ako malo pomeri pogled, nestaće paraliza izazvana strahom, i videće da živi.
Tek kada sam shvatio da sam samo prolaznik kao svaki čovek na svetu, počeo sam da živim i uživam u životu s radošću.
ИзбришиAli ne bih se iznenadio ako bi jednoga dana radost ustupila mesto strahu od bolesti, nemoći i usamljenosti.
Bolje da ne mislim.
ИзбришиAko počnem da mislim, može se desiti da prestanem da postojim.
Živim, skakućem i zviždućem neke stare melodije, pravim se da mi nije ništa, a kada postane zaista gadno, uhvati me histeričan smeh.
Stari džuboks je odavno odsvirao svoje, ja sam na granici. :D
Baš svaki živ stvor može reći "živim" i biće u pravu.
ИзбришиMože reći "umirem" i biće u pravu.
Slobodna volja nudi iluziiju izbora - provesti vreme radujući se životu
ili godoovski čekajući silazak.
Džuboks ima dugme "repeat",
pod uslovom da ima žetona.
Možeš kako hoćeš dok traje, ali život nema "repeat",
Избришиpreostali žetoni idu naslednicima zajedno sa džuboksom.
Život nije celina. Život nema "repeat" ali delovi imaju "repeat".
Избриши:heart: :cmok: :-:
Kako to može, nema i ima u isti mah?
ИзбришиA ako ima, koji bi to deo života vredelo ponovo proživeti?
Vredelo bi ponovo proživeti svaku svoju ljubav, od prve do poslednje.
ИзбришиZabluda je da prva ljubav zaborava nema, za mene je nezaboravna ova poslednja.
Sve ostalo arhivirati. ;D
menjam repeat za delete
Избришиđuture
Može biti lepa, bogata, uspešna, moćna, ali opet neće biti srećna, ako nema ljubavi, a nema.
ОдговориИзбришиIma zavisti, ljubomore, spletkarenja, podlosti, osvete, ima svega osim ljubavi.
Ja hoću sve što ti imaš, a ja nemam, po cenu haosa i propasti Sveta.
ИзбришиLjubav je fantazija sentimentalnih pesnika.
Umesto da kaže: to je to, ae bre, idi kući umri ko čovek,
Избришиkaže "e nema odustajanja, sada ćemo da odobrimo korišćenje tiotropijuma, onjda da rešimo nazalni govor, ravne tabane, ćelavost, zube... ma rešićemo ti baš sve".
?
Skoro sve?
Mene odma neka tuga preplavi.
Dobar je tiotropijum. Dobar je i simbikort.
Dal može normalno? Prirodno?
Profesionalna etika obavezuje da se čini sve što je moguće, a naročito ono što je nemoguće, da se sačuva život, ma kako to beznadežno izgledalo.
ИзбришиKoliko je samo vaskrsenja uspelo medicinskim trikovima, elektrošokom, adrenalinskom injekcijom direkt u srce, ili banalnim disanjem usta na usta?
Svakodnevno se pronalaze novi lekovi za do sada smrtonosne bolesti.
To je danas normalno.
Nekada je bilo prirodno ne preživeti tridesetu.
Zubi, ravni tabani, nazalni govor odavno nisu problem, pa čak ako nekome zatreba novi organ, novi izgled, promena pola, dete iz epruvete...
rešenje. :heart:
Još ako pronađe lek protiv ćelavosi i gluposti, biće svemoćna.
ИзбришиOva krilata se bezveze raspisala, pametnica, kao da ne zna da je od svih lekova bolji zagrljaj i disanje usta na usta. :D
Избриши:zag: :* :heart:
Ne možeš ugasitl s
ОдговориИзбришиJedna od tvojih ponoćnih mozgalica? :*
Избриши:* ;-*
ИзбришиKopka me radoznalost, ufati me nervoza od nedovršenih stvari.
ОдговориИзбриши???
A meni se sviđa mogućnost da nedovršeno dopunim, ispravim, prepravim i tako tragediju pretvorim u komediju.
Избриши