Jednom će završiti trka. Proći ćemo kroz cilj.
Da li će se računati najbrže vreme? Najsporije vreme?
Ili prolazak kroz cilj okićen medaljama, diplomama, titulama i odlikovanjima?
Da li je važno imati navijače, podršku sa tribina? Da li je podrška važna na cilju, ili tokom trke?
Da li je važno ostaviti putokaze i tragove? Kome? Ko ne stvara svoje, neće uzeti tuđe.
Neko prođe kroz cilj uzdignutih ruku, zajapuren od adrenalina, straha i inata, odlučnosti, poleta, u borbi za nedostižne ideale.
Neko prođe kroz cilj ne osetivši, bez svesti o učinjenom i neučinjenom, spavajući na neki od stotina načina. Ipak, svest o učinjenom donosi zadovoljstvo, ispunjenost, konačno i mir. Na cilju ispunjeno dobija okvir koji je oduvek nedostajao, bez kojeg je većina slika bila nejasna i nepotpuna, iskrivljena kao znak pitanja.
Mir je teško dostižan ideal i pesnicima i ratnicima.
https://youtu.be/hA0F1LikpNk
Svi smo se i protiv svoje volje našli na životnoj stazi, koju je neki srećni ili nesrećni slučaj izabrao za svakog od nas.
ОдговориИзбришиOd tada ne prestajemo da se guramo, bilo da puzimo, hodamo, trčimo, preskačemo preko prepona i blatnjavih jaruga... posrćemo i padamo, izlomljeni, iscrpljeni, izbezumljeni.
Svako bi da pre ostalih ostvari svoje potrebe, želje, planove i stigne kao pobednik na cilj?
Kao da cilj nije poznat, isti za sve, bez obzira na stil i uloženi trud.
Dolaskom na cilj svi znaci pitanja postaju nevažni, isto kao i znaci uzvika, isto kao sve medalje, diplome, ordenje.
Na cilju svakog pristiglog čeka tačka.
I to je sve.
Cilj nijf isti.
ИзбришиNi tačka ni tri tačke.
Svako bira sebi cilj.
U tlme je lepota.
Tako je, ali ti misliš na ostvaren životni plan, a ja govorim o kraju mahnite trke koja će nas bez obzira ko smo, šta smo postigli i na koji način, dovesti sve na isto mesto, do konačne tačke iza koje ne sledi ništa.
ИзбришиNe volim reč Ništa. Volim da mislim da se vraćamo mesto sa kojeg smo došli. Da se vraćamo kući.
ИзбришиNešto ne može nastati iz Ništa.
To što smatramo ništavilom logično mora biti Nešto.
Blago tebi, tvoje Ništa je mnogo lepše od mog i obećava svašta.
ИзбришиMoje ne mari šta ja volim ili ne volim, radi po svom.
Da, pretvoriće me u Nešto, svakako, za početak biću crv,
u najboljem slučaju trava.
i ja bi pope u tu kuću ako može
Избришиkaži di je
Čudim se mnogim ljudskim postupcima, a potrebu da se od malih nogu takmiče u dokazivanju ko je jači, brži, pametniji, ne razumem.
ОдговориИзбришиSve počinje još od one igre ko će dalje da pljune i ne završava se ni ovom ko će da odgrize veći deo sveta.
Možda jednom dočekamo i takmičenje u čovečnosti?
Dobri ljudi se ne takmiče, prosto rade prave stvari za dobrobit drugih, ne hvale se i za njih niko ne zna, njihova dela su dokaz da postoje.
ИзбришиDa nije njih, ne bi bilo ni mene, zato znam.
Sve što sam doživeo upisano je u svaku boru na mom licu, ne želim da se sećam ni kada, ni kako ni zašto.
ОдговориИзбришиMalo je lepog, suvše je mučnog.
Ono što drugi smatraju mojim uspehom, za mene je teret koji sam nosio, a mogao sam živeti lakše i radosnije bez njega, da sam ga odbacio na vreme, to sad vidim.
Umesto dranja jelenske kože kamenom sekirom ispred pećine,
Избришиkuckanje teksta na blogu smatraš teškom sudbinom.
Odbacivanje nije život!
O izboru je reč.
ИзбришиUmesto da udobno iz fotelje kuckam po tastaturu, celo vreme ganjam kapitalca a nikako da ga stignem, srećan ako upecam šest kedera za večeru, makar svaki drugi dan.
Pravi izbor za dobar život je pitanje pameti, tu je kvaka.
Dok se bliži kraj puta, da li se u glavi odmotava film uspomena
ОдговориИзбришиkao davljeniku, ako je istina što neki kažu?
Možda jeste tako, jer kad nemaš ničega pred sobom, ostaje ti da živiš unazad, praviš bilans i žališ zbog grešaka koje se ne mogu ispraviti.
To je tek šteta, uknjižiš dva puta isti poraz.
Nema odmotavanja. Samo mir.
ИзбришиGreške dobijaju okvir i gle, više nisu greške.
Dolazi mir. Comfortambly numb, rekao bi Pink Floyd.
Vredi.
Neke greške jesu poučne, prihvatljive kao nagrada, ali neke su teret sa osećanjem krivice, kao najteža kazna.
ИзбришиOni koji se približavaju cilju, nekadašnje greške vide kao važan i vredan deo puta.
ИзбришиIstina.
ИзбришиTeške, nepopravljive greške zbog kojih se kajemo, pomažu da postanemo bolji.
Mir je potreba svakog normalnog čoveka da bi lakše izvršio prirodne obaveze i odgajio potomstvo, to je njegova glavna uloga i svrha postojanja.
ОдговориИзбришиSve ostalo čime opterećuje sebe da bi se iskazao i dokazao kao uzvišeno, produhovljeno biće samo je kamuflaža.
Tačno!
ИзбришиSve je to tačno, ipak, čovek nije govedo, potrebna mu je i duševna hrana.
ИзбришиI njima je potrebna duševna hrana.
ИзбришиI oni vole o, soleee miooooo, isto kao ja.
https://youtu.be/ZZaXEg7YKxg
"Mir je teško dostižan ideal za pesnike i ratnike"
ОдговориИзбришиIstina, pesnici pevaju, a ratnici ratuju za taj ideal, ali to je sve.
Za ratnika mir je nepodnošljiva okolnost, učiniće sve da ga pretvori u rat, rušenje i ubijanje mu je karakterna osobina i prirodno zanimanje.
Pesnik je naprotiv fina duša, ali bez patnje i nesreće neće napisati pesmu za pamćenje.
Dobra pesma izrasta iz bola, iz nekog zla, kako reče onaj raspevani Francuz.
Ispod staklenog zvona, u sterilnom zadovoljstvu, poezija ne uspeva.
Ali uspevaju pitomi ljudi, nije čudo što su takva retkost, skoro neprimetni u izopačenom svetu nasilja i zla.
ИзбришиMoj život se ne bi mogao nazvati trkom, više liči na usiljen marš pod glomaznim teretom na leđima, a sadržaj tereta se povremeno menjao iz mirnodopske u ratnu opremu.
ОдговориИзбришиPut i cilj nisam mogao ja da biram, preživeo sam jedva, nisam siguran da sam zbog toga srećan.
Pun sam ožiljaka i deformacija, najgori su oni nevidljivi.
Sizif je za mene pojam za rekreativno razgibavanje.
šta kukaš kenjac
Избришиja bi se ladno menjao s tobom