Život može da bude bol. Sreća. Zadovoljstvo. Tuga.
Svrha. Smisao.
Po izboru cilja, potrebno je podneti žrtvu.
Dokazivati se ljudima koje nikada nismo sreli
da bismo ispunili njihova očekivanja
je uzaludna žrtva.
Brijemo se da gorima od sebe ne bismo izazvali lošu emociju.
Da ne bismo povredili njihova tanana i prefinjena osećanja.
Očekivanja da im budemo lepi.
Oblačimo samo ono što ima istaknutu firmu. Logo.
Jedemo u restoranu da bismo se slikali, ne zbog gladi.
Pojedemo samo pola, da ne izgleda da smo zbog gladi olizali tanjir.
Ostavljamo veliki bakšiš da ne bismo izgledali siroto.
Uzimamo kredit da bismo letovali gde drugi ne mogu.
Obuvamo tesne cipele jer su, ljudima koje ne poznajemo, lepe.
Imamo strpljenja da se družimo i slušamo naklapanja,
da bi drugi pomislili da smo prijatni, topli, srdačni,
i da odobravamo gluposti koje izgovaraju.
Naručujemo strana pića, nikada stomakliju, da konobar ne bi pomislio da smo seljaci.
I kapuciner od jednog gutljaja, nikada domaću kafu.
Šalteruši kažemo Vi i kada je sama.
Volimo zrele banane, ali kupujemo samo prvu klasu - zelene, da ne bi izgledalo da kupujemo zbog niže cene.
Na društvenim mrežama smo široko nasmejani kao da smo upravo dobili sedmicu.
Tamo su svi lepi. Zdravi. Nikada krezavi, ćelavi, dlakavi, debeli... Nikada glupi.
"Umetnica mora biti zdrava."