субота, 13. април 2024.

Transakciona analiza

Ja sam dobar i ti si i ti si dobar. Ja vredim, i ti vrediš.
Ja nisam dobar, a ti jesi - depresivni životni stav.
Ja nisam dobar, i ti nisi dobar - samoubilački stav.
Ja sam dobar a ti nisi - kriminalni.

Razvučena ograda kao zaštita Narodne Skupštine od naroda.
U Starbaksu smeh i razgovor, loš engleski i maternji ruski. Ispred glavne pošte red.
Starbaks je pet frendli, pošta nije. Skupština nije ni men frendli.
Počinje slaba kiša i pljušte novci za pranje šoferšajbni. Makro sedi u Starbaksu i jede kolač, deca pretrčavaju ulicu da bi mu doneli pazar. Biro za zapošljavanje vapi za takvim organizatorom, ali on iskusno odbija da radi za sitnu lovu.
Pored pešačkog, do eU trokante papir-staklo-plastika dolazi kamionet. Radnik u žutom istresa brižljivo sortiran otpad u prikolicu, sve tri kante na istu gomilu, i odlazi uz Bulevar, via Vinča.
Ljudi žure, nervozno stiskaju tastere na semaforima, zatim drugi, peti... boja je otporna, a iluzija da nešto u životu zavisi od njih je neprocenjiva.

Dve su vrste umetnika, istraživača, na ruskom "ljubitelja":
Prvi su oni koji rade i na kraju radnog vremena lako stave tačku i, ne osvrćući se, prelaze na novi posao. Brzo završeno - brzo naplaćeno. Postaju uspešni i poznati za života.
Crtaju sliku, onda pogledaju na sat - vreme je ručka, ofrlje potpišu i ostave da se suši.
Postoje i oni koji ne umeju da stave tačku iako je prošlo predviđeno vreme. Ono što rade nikada ne može biti završeno jer se uvek može dodati ili dopraviti neki deo. Cilj je savršenstvo. Iza njih ostaju večna dela koja su sami smatrali nedovršenim ili tek započetim.

47 коментара:

  1. Otkrivanjem svetlosti otkrivamo i sopstveni mrak.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ako pratim trag svetlosti i ne odustajem, možda će vremenom pomrčina, moj mrkli mrak u meni,
      jednog dana ustuknuti, možda i kapitulirati?

      Za svaki slučaj biram one s bakljom. :)

      Избриши
    2. Imaš zrak :*
      Svako je nekada sakrio parče mraka u sebe, kao nešto strašno, preteće, neprijateljsko.
      Mrak postoji ušuškan u nama i niko mu ne prilazi, ni razum ni osećanja.

      Mrva hrabrosti, možda inata, može i gluposti, može otvoriti prostoriju u kojoj krijemo mrak,
      i mrak će trenutno nestati.

      Избриши
    3. Od sebe ništa ne krijem, nemam takav strašan buždak, mislim na ogroman mrak neznanja.
      Dok posmatram zvezde, osećam se kao slepa gusenica, stvorena da proždire lišće, goni je samo glad, nema pojma da se mora učauriti i niti šta sledi posle toga.
      Ona će bar postati leptir.

      Ali zato ja imam zrak koji me vodi.
      Imam i auroru.
      I mogu da pevam osolemioooo dok ne promuknam. :*

      Избриши
  2. Više nije bitno biti dobar, važno je biti "uspešan", mera uspeha je novac.
    Pitanje je šta si stekao, koliko imaš, s kim se slikaš, gde letuješ, šta oblačiš, šta voziš...
    Ili si popularan, na vrhu, ili niko i ništa, golja, luzer, makar sa tri diplome i pet stranih jezika.
    Najbolje plivaš u mutnoj vodi, ne brineš, imaš pajtaše na pravom mestu.

    Ali samo ti znaš koliko te to sve košta, zato ti je belo uvek pri ruci.
    Pa ondaK ušmrkni i vozi, niko ti ništa ne može!

    ОдговориИзбриши
  3. "...iluzija je da nešto zavisi od njih..."
    Da nije iluzije, ko bi se naterao da ujutro ustane iz kreveta, preuzme teret i krene?

    Od mene zavisi ceo moj život, moj svet, samo ja mogu da ga podesim spram mojih potreba i samo ja sam odgovorna za rezultat.
    Od mene zavise neki, a i ja zavisim od njih, uskladiti da svi budu kolko-tolko zadovoljni, teže je od postizanja mira u Svetu.

    Neko reče "pakao to su drugi", ali bez drugih nema života,
    ma kakvi oni bili.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Borbu za svoj svet, svoje ideale, ne smatram iluzijom.
      Ali trpljenje gladi, bola, poniženja,
      odbacivanje ličnog cilja da bismo se dopali drugim jednako nesrećnim brodolomnicima
      je robovanje iluziji.

      Избриши
    2. Imati auto koji drugi žele,
      ženu koja se drugima sviđa,
      neudobne cipele koje su drugima lepe,
      hirurške intervencije da ne bismo drugima povredili osećaj za lepo,

      E to je iluzija.

      Избриши
    3. Takvo pomodarstvo je obična glupost, ali ko zna da izabere prave uzore i trudi se da usvoji njihove vrednosti, postaće bolji nego što jeste.

      Избриши
    4. Postoji rizik da, umesto da postane bolji,
      postane neko drugi.
      Ko će preuzeti toliki rizik? Samo onaj ko beži od sebe.

      Избриши
    5. U ranoj mladosti upisivala sam u jednu sveščicu misli iz knjiga koje sam čitala, a koje su imale posebno značenje za mene u tom trenutku.
      Svaka od njih je uticala na mene na neki način,
      postala sam neka druga, daleko od one blentave klinke koja nema pojma niočemu.
      Njima hvala.

      Избриши
    6. Neko drugi bi u svešćicu upisao druge rečenice.
      Da li čitalac bira rečenice, ili rečenice biraju čitaoca?
      U tome je lepota knjiga - svakome nude ono što njemu treba.

      Избриши
    7. Zanimljivo pitanje.
      Uvek imam osećaj da u tuđim mislima prepoznajem nešto što je već u meni, ali do tada nije bilo izrečeno.

      Избриши
    8. Otkrivanjem svetlosti otkrivamo i sopstveni mrak. :*

      Избриши
  4. Ne verujem da sam baš sasvim dobar, savršen sigurno nisam,
    znam da sam smrtan i to je sve. :D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Smrt je prosta biološka činjenica, ali strah od nje pravi misteriju i zagonetku za metafiziku.

      Избриши
    2. Kao u ovom crnobelom mističnom videu, kao da gubitak i tuga nisu već nepodnošljivo strašni.

      Избриши
    3. Intelekt je zbunjen osećajem. Strahom.
      Logički dokučiti "biološku činjenicu" nije moguće.
      Ako se oslonimo na osećaje,
      ne ponavljajući grešku da se ograničavamo samo na strah,
      možemo doći do različitih odgovora.
      Svaki bi mogao da bude istinit.
      Možda odgovor stvara.

      Избриши
    4. Biološka činjenica je opipljiva za svakog ko radi obdukciju, bez straha, profesionalno ravnodušno, dok istražuje uzroke i posledice, zapitan o životoj priči tela koje leži pred njim i jedino on zna pravi odgovor na sva pitanja, istinu,
      tačnu dijagnozu.
      Svi ostali mogu imati samo fantazije.

      Избриши
    5. Zamišljam leto, restoran pored mora od sunca zaklonjen borovima. Izmešani mirisi mora i kuhinje. Zrikavci nadjačavaju zvuke talasa. Oznojena krigla i dupla kafa me gledaju da vide ko će prvi. Povremeno vetar promeni smer i donese zvuk graje sa plaže i cecu sa zvučnika. Zveckanje slanika i escajga prekida misao: kako izgleda obdukovana misao?
      Da li je izvade pre obdukcije i stave u teglu sa formalinom?
      Ako rukopisi ne gore, gde završava misao?

      Избриши
    6. Misao se gasi, kao sveća, nema je više ako nije zabeležena na hartiji, uklesana u kamen, rečena prijatelju uz čašu piva na morskoj obali.
      Tamo će živeti, nezaboravljena, kada tela odavno više ne bude.

      Obdukcijom misli naživo jedino se bave cenzori, policija misli, nepoželjni mislioci su oduvek stradali zbog toga, danas isto kao u doba inkvizicije, samo su sredstva likvidacije modernija.

      Избриши
    7. Prihvatiti mogućnost gašenja je prihvatanje poraza. Predaja.
      Ako je svest moguće ugasiti,
      Ko je, šta je, kako je i zašto je upalio? Čime?
      To nije elektrohemija. I kompjuteri imaju u sebi elektrohemiju, ali su bez upisanih programa mrtvo telo.

      Programi se, hvala evolluciji, ne nalaze u čipu, nego "u oblaku"

      Избриши
    8. Još jedna lepa fantazija, voleo bih da mogu verovati u nju.

      Mozak jeste savršen kompjuter izgrađen od belančevina za upisivanje najsloženijih programa.

      Sa prvim udahom na rođenju pali se svest, kao kad okreneš prekidač i sijalica zasvetli, ali osim programa za telesne funkcije, svi ostali su još neupisani, upisuje ih naknadno i svakodnevno učenje i iskustvo, postepeno i trajno, doživotno.
      Vrhovni programer je život, za svakog pojedinca poseban, zavisno od potencijala mozga, nasleđenog od roditelja.

      Kad ostane bez pogonskog goriva, kiseonika i glikoze, mozak prestaje da radi kao svaka druga mašina, truli i pretvara se brzo u pihtijastu, smrdljivu masu.
      Ako se ja pitam - to je sve.

      Избриши
    9. A mislio sam da sam ja pesimista :)

      Избриши
    10. Nije to pesimizam, to je prirodni postupak reciklaže, jednostavan i koristan za sve.

      Nema mesta bajkama o seobi duše, reinkarnaciji, strašnom sudu, čistilištu, paklu, raju... koja duša bi želela da kroz to prolazi?
      Moja duša je zadovoljna jer zna da bez mene nikud ne ide.

      Избриши
    11. "Bez mene"? Stigli smo, izgleda, do glavnog.
      Da li je čovek gromila proteina koje u sebi biohemijom stvara svest? Dušu?
      U gomili proteina i biohemije pokrenut je mehanizam.
      Deoba ćelija, otkucaji, osećaji, misli...
      Izvršavanje napisanog programa.
      Deobom prve ćelije, neka novonastala ćelija postaje oko, neka koža, neka jetra...
      Da li je evolucija napisala taj program?
      Gledam maslačak kako se bori za život i teško mi je da poverujem.

      Избриши
    12. Svaki put kada pogledam DNK lestvicu, postavljam sebi to pitanje i zamislim se.
      Premeštanjem nekoliko aminokiselina u lancu, stvoren je ceo živi svet, genijalna zamisao i ostvarenje.
      DNK spirala je program za svaku vrstu, za svakog pojedinca i za svaku ličnu osobinu.
      Za dušu u njoj nema zapisa.
      Ma ko da je bio programer, taj posao je ostavio pojedincu.
      Svako je kreator svoje duše i za sve što čini ili ne čini lično je idgovoran.
      Pošteno.

      Избриши
  5. Sećam se jednog Kamijevog lika koji je hteo da piše, ali nije
    odmakao dalje od prve rečenice, hteo je da je dotera do savršenstva.
    I zato je njegova alatasta kobila nastavljla da šeta, kaska, galopira Bulonjskom šumom, u raznim redosledima reči i varijacijama koraka, a da nikuda nije stigla.
    Do danas. :D

    ОдговориИзбриши
  6. Tolstoj je svaku rečenicu prepravljao i doterivao do savršenstva,
    njegova Sofija je skapavala od umora ispisujući silne tabake.
    Dostojevski je jednostavno sledio misli, bacao ih na papir sirove,
    u žurbi da ih preda na vreme izdavaču.

    Genije je genije, ma kako ispadne, ne može da omane

    ОдговориИзбриши
  7. Ne razumem kad kažu da pre svega treba voleti sebe,
    zvuči samoživo, valjda treba voleti druge?
    Treba biti iskren i suočiti sa sa sobom, ispravljati mane, prevaspitavati se i usavršavati, ali to je izgleda teže od svega.
    Dovoljno bi bilo razumeti i prihvatiti sebe, za početak.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Prijatelje treba poštedeti nepotrebne surove iskrenosti koja bi ih mogla povrediti.
      Ako ih volimo, prećutaćemo reklakazala "istine" koje su mnogima uništile život.

      Избриши
  8. Ako voleti znači činiti dobro,
    onda evolucija nalaže da treba voleti sebe.
    Preživeti.
    Laž tek malo odlaže pad,
    pritom je nemoguće dugo lagati sebe.
    Iskrenost je put preko trnja, ali ne vodi u provaliju.
    Ko je iskren prema sebi može računati da će dobro da se izgrebe,
    ali će stići tamo gde želi a ne tamo od čega beži.
    Per aspera ad astra.
    Kada tako izgreban zavoli drugog, povešće ga preko istog trnja,
    sada već ugaženog, ali trnja.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Izgleda da "voleti" ne razumemo na isti način, za mene se odnosi isključivo na objekt,
      za subjekt ima prikladnijih glagola, manje egoističnih, prihvatiti sebe mi dovoljno dobro zvuči.

      Ako volim prijatelja, da li ću mu iskreno reći istinu, moju istinu -
      da nema talenta, da batali sve, da ne traći vreme i radi nešto drugo, korisno ...
      da takva vrsta raka i pored agresivnog lečenja ne daje šanse...
      da ga po svemu sudeći žena vara...
      ili ću ga hrabriti i podržavati sve dok vreme ne pokaže da ja nisam bila u pravu, a što se po pravilu redovno dešava...

      Da, evolucija nalaže da se za sebe treba boriti bez milosti,
      ali u toj borbi ja ne vidim ništa drugo osim najgrublje sebičnosti.

      Избриши
    2. :* :* :*
      Prihvatanje je pola ljubavi. Lepša polovina.
      Meni je evolucija kao ideja,
      kao koncept, strano telo u nauci.
      Voleti se može na sto načina, i verovatno je svaki ispravan.

      Iskrenost ne znači istinu.
      Istina oslobađa i leči, tako knjige govore.
      A iskrenost je oštar mač, i samo je naivan pokušaj da se dopre do istine.
      Mudrost je razlikovati istinu od iskrenosti.

      Избриши
    3. :* :* :*

      Ali kako to da je evolucija strano telo u nauci?

      Избриши
    4. I kako to da okorelo sumnjalo veruje toliko knjigama? :D
      Tek u knjigama piše svašta, često koješta, a najmanje ima istine.

      Избриши
    5. Da istina islobađa i leči, ne bi se svi plašili istine, ne bi je izbegavali, krili, ućutkivali.
      Istina iznad svega boli, povređuje i ostavlja trajne ožiljke.

      Избриши
    6. Nauka se bavi pretpostavkama.
      Zatim njihovim dokazivanjem.
      Evolucija je jako lepa pretpostavka.
      Dokaza nema.

      Malo knjiga je opasno, jer stvara iluziju znanja.
      Dogmu.
      Za razliku od drugih iluzija, dogma ubija.

      Ali puno knjiga stvara nespojiv zbir svega. Nepregledan skup ideja.
      Haos?
      Haos ne nudi odgovore, samo pitanja.
      Za razliku od dogme koja ima jak sistem, haos je nepregledan izvor inspiracije i ideja.
      Put ka kreativnosti, umetnosti.
      Umetnik ne traga za istinom - on je stvara.
      Opasno je kada stvoreno postane nova dogma.

      Stvaranje je istina. Stvoreno je dogma.

      Избриши
    7. Evolucija je stvaranje koje neprekidno teče od početka vremena, od početka stvaranja, usavršava vrste, odbacuje neprilagođene, ona je nenadmašni majstor kreativnosti.

      Evolucija je razvoj stvorenog, svaki fosil je dokaz.
      Samo izgled lobanje neandertalca i sapijensa to potvrđuje.
      Uvećanje zapremine lobanje pod pritiskom napredovanja inteligencije i rast mozga, zar nije dokaz?
      Pronalasci novih alata od kamene sekire sve do današnjih dana, kroz sve novije kulture i civilizacije nije dokaz?

      Evolucija stalno donosi promene, ne može biti dogma.
      I nauka, u neprekidnom razvoju, dokaz je evolucije.
      Evolucija je naučna istina.

      Избриши
    8. Evolucija je razvoj Stvorenog. Tu evoluciju priznajem.
      Usavršava vrste - od čivave napravi šarplaninca.
      Ali to je još uvek ista vrsta - pas.
      Od ranke napravi viljamovku. Ponovo ista vrsta.
      Nema prelaza između vrsta. Vrste su stvorene.

      Neandertalci su imali veći mozak, i ako tako merimo mi smo proizvod obrnutog procesa - deevolucije.
      Pronalasci parne i ostalih mašina se ne bi desili da neandertalci nisu pronašli točak i vatru. Nema u tome dokaza evolucije, samo menadžmenta tuđih otkrića i znanja.
      Evolucija je dogma jer ne objašnjava nastanak jedne vrste iz druge, a gura se u nauku, objašnjava "istine".
      Nauka počinje sumnjom. Pitanjem.
      Ako počne verovanjem, u evoluciju ili bilo šta drugo, evoluira u dogmu.
      Sumnja je početak istine.

      Избриши
    9. Ima naučnika koji su našli dokaze o zajedničkom pretku čoveka i majmuna, trebalo je više miliona godina da se pojavi nova vrsta, Mi.
      Zašto bi to bilo čudno i nemoguće, zar je lakše verovati da je Tvorac dunuo u ilovaču?

      Ako je čovek krenuo unazad, evolucija za to ima dobar razlog, ne bi me začudilo da nas je stavila na crnu listu istrebljenja, pre nego što uništimo sve oko sebe, programirala nas je da sami sebe sistematski istrebljujemo i to radimo uspešno.

      Избриши
    10. "Evolucija je razvoj stvorenog" - tačno tako.
      Još samo da dokučimo ko je tvorac svega, kako i zašto, pa da odahnemo od dumanja i mudrovanja i odemo na reku da hranimo labudove. :D

      Избриши
    11. Od filozofiranja slaba vajda.
      Ako to iko dokuči, najverovatnije će to biti neki četvorocifreni fizičar, možda matematičar?
      Ako matematičkom formulom mogu da otkriju nove zvezede, galaksije, što ne bi i Tvorca lično?
      Jednoga dana, kad mi ne budemo više ovde.

      Избриши
    12. Ko bi mogao biti zajednički predak čoveka i majmuna,
      ešerihije i lešnika, kanarinca i zlatne ribice?
      Biljke i biljojeda?
      U nedostatku tačnog odgovora svaki odgovor se može proglasiti tačnim.
      Po teoriji, komarac je nastao milionima godina pre nastanka toplokrvnih bića.
      Kako bre?
      Kad pogledam udžbenike biologije, duvanje u ilovaču bi vredelo probati.
      A to povlači odgovornost.

      Избриши
    13. Možda je neki matematičar i napisao pravu jednačinu,
      ali je verovatno niko može razumeti.
      Matematikom se mogu opisati i svetovi koji ni u ideji ne postoje. Rezultate jednačina koje ne razumeju, matematičari zbirno nazivaju "tamno".
      A nije pivo :)

      Избриши
    14. :D :D :D

      Inače, zašto se toliko žestiš?
      Baš je zgodno što čovek i šimpanza imaju zajedničkog pretka, nekog davnog pramajmuna, genske mutacije su uradile svoje.
      Očigledno smo rođaci i po izgledu i po ponašanju.

      Nastanak života je posebna priča, od bakterije i mahovine, pa nadalje preko komarca... sasvim logično.
      U razvoju ljudskog embriona sve je zapisano, od morule, blastule, ribe, vodozemca itd, sve do tebe i mene. :)

      Spram ontogeneze i filogeneze, duvanje u rukotvorinu od ilovače je maštovito, čak romantično, trebalo je to smisliti, pohvala autoru.

      Избриши
    15. čovek i šimp braća od ružne tetke

      Избриши