уторак, 26. мај 2026.

Dimenzije

Jednodimenzionalna linija, kada se pogleda sa temena, ima bezdimenzionalnu senku - tačku.
Kada se dvodimenzionalni list papira ivicom okrene prema svetlu, ima jednodimenzionalnu senku, beskonačno tanku liniju.
Trodimenzionalni objekti, ljudi, imaju dvodimenzionalnu senku.

Dakle, senka jedne dimenzije je bez dimenzija.
Senka dvodimenzionalnog je jedna dimenzija.
Senka trodimenzionalnog su dve dimenzije.
Mi, trodimenzionalni, smo senka četvrte dimenzije.

Verujemo da živimo u trodimenzionalnom svetu samo zato što očima, vidom, dodirom, ne uspevamo da sagledamo više dimenzija.
Ali imamo um, logiku, i analogije iz nižih dimenzija.
Kako izgledaju četvorodimenzionalni objekti čija smo mi senka?
Moguće je i sasvim verovatno, iako smo kao senke međusobno slični, da smo u četvrtoj dimenziji jako različiti.

Ono čemu nesvesno i intuitivno težimo je da porastemo u četvrtoj dimenziji. Naša senka, ova predstava u trećoj dimenziji, kako sebe očima vidimo, izgleda nepromenjeno, ali postoji ideja, ili makar osećaj, da smo na nevidljiv način međusobno različiti.
Volim da mislim da su, u četvrtoj dimenziji, pesnici najveći. Stvaraoci, umetnici, mislioci...
Zaljubljeni.

Ko živi u mraku, nema senku.

18 коментара:

  1. Znam da nije sve kako izgleda na prvi pogled, ali nije sve ni u uglu posmatranja, udaljenosti, osvetlenju, pre svega oči nas varaju..
    A nije sve ni u dioptriji.

    Srećan i nesrećan čovek mogu u istoj stvari videti nešto sasvim različito i dati joj drugačije značenje, a za ravnodušnog spoljni svet nije vredan pažnje, kao dosadan sivi zid.
    Osećanja su filter stvarnosti.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Osećanja bi mogla biti naša četvrta domenzija.

      Избриши
    2. Naravno.
      I ne samo osećanja.
      Četvrta dimenzija je svet ideja i mašte, u njemu žive obdareni i posvećeni - misaoni i talentovani odabrani da žive u vremenu, ostali ostaju u svom skučenom prostoru, nezapamćeni.

      Избриши
  2. Mislim da su zaljubljeni poseban soj, povlašćeni u samo njima dostupnoj dimenziji, ne zovu je džabe sedmo nebo.
    Sa te visine mora da izgleda jadno ceo nazaljubljen svet.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ako postoji sedma dimenzija za zaljubljene, gde je šesta, šta se dešava tamo?

      Избриши
    2. ja sam u petoj
      imam travu za to

      Избриши
    3. U šestoj su verovatno genijalci koji izmišljaju nebulozne teorije o svemu što pošten svet ne može da razume.

      Ćim savladam teoriju struna i ja se selim tamo..

      Избриши
  3. Život je dovoljno komplikovan i bez zakukuljenie teorije relativnosti.
    Čovečuljak jedva uspeva da se izbori sa gravitacijom, sklon padu na svakoj krivini,, zabrinut i umoran, sve teže se prepoznaje u ogledalu, živi monoton jednodimenzionalan život bez perspektive, život u kome nema Sunca.
    Čovek bez senke
    Ili senka od čoveka?

    ОдговориИзбриши
  4. Od kada znam za sebe trudim se da budem bolja nego što jesam.
    To je neka vrsta takmičenja sa sobom, životni maraton.
    Uzore mi nije niko nametao, sama sam ih birala, bolje reći prepoznavala, kao da su živeli u meni.

    Kao da sam živela u njihovoj senci, ali nisam postala senka,
    čak imam bezobrazan .osećaj da svetlim i u mraku. ;D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Osećaj ne vara.
      Svetliš.
      Tako se tera pomrčina. Tako raste senka.
      A još više raste ono nevidljivo, ono čije smo senke.
      Iako tu svetlost ne vide, ljudi prepoznaju one koji svetle.
      Idu za njima. Kad tad će i oni zasvetleti.
      Porasti.
      Makar u četvrtoj dimenziji.

      Избриши
    2. Mislim da svaki čovek ima u sebi neki skriven alat ili instrument, koji će mu suflirati kojim putem da ide, a od izbora i istrajnosti zavisiće šta će napraviti od sebe -
      kovač, moreplovac, glumac, Ernesto Kortazar.

      Ili ja, sićušna vinska mušica.

      Избриши
    3. Zvuči neverovatno, ali ja znam jedno magare koje svetli kao svitac u pomrčini, moj svetonik, ukazuje mi put. :heart:

      Избриши
    4. Nije čudo što su sve vinske mušice malo ćaknute, to je od mligana.

      Избриши
    5. A ja se pitam zašto neki ljudi ne mogu da se skrase na jednom mestu i žive običnim životom kao normalan svet - žena, deca, kućica u cveću, mačići, kučići?
      Šta ih tera da skitaju?

      Избриши
    6. To ne bih znao.
      Ja sam prolaznik u svom životu, nisam se makao iz ove betonske kutije za cipele, sve što imam je mačor Toša i minus na računu.

      Избриши
  5. Ja jesam trodimenzionalan i moja senka uopšte ne liči na mene, pljosnata je i deformisana, prava karikatura i potpuno nekontrolisana, čas trči ispred, čas me prati, a u podne negde nestane bez pitanja.

    Tek ja neću da budem nečija senka, pa ni tih nevidljivih četvorodimenzionalnih tipova.

    ОдговориИзбриши
  6. Naravno da smo različiti, različiti smo od rođenja, ni jednojajčani blizanci nisu u dlaku isti i ma kakva da nam je sudbina, izjednačićemo se tak na kraju kad nestanemo u pepelu.
    Pepeo je naša četvrta dimenzija.

    ОдговориИзбриши
  7. Blago svakom ko veruje u večni život, meni ostaje da se pitam kakva je perspektiva iz horizontale na korenje poljskog cveća?

    ОдговориИзбриши