I moje srce teško suzu pušta i hteo bih da sevam kao car, ali osećam se kao slepa gusenica u nevolji. Mučim se, pokušavam da shvatim sebe i svet.
I mene je život farbao i farbao, ipak nisu baš sve farbe teške, a ostala su mnoga bela polja, ko zna šta će od njih biti. Neću kenjkanjem da gnjavim Boga, toliko bar mogu, a na rajska vrata ne računam.
Kada bih htela da se osvrnem na svoj život, imala sam mnogo više razloga za suze, ali me je neki urođen feler spasao od plakanja i smeškala sam se ili smejala grohotom, zavisno od težine situacije, čak i u najcrnjim trenucima.
" Smeh pod vešalima" me je mnogo puta doveo u nepriliku, sigurno ne samo mene, ali vredelo je, tako je valjda rođen crni humor.
Crni humor je lekovit u bezizlaznim situacijama, smeh kao odbrana od katastrofe, paradoksalno, ali deluje.
Ima toga kod Dostojevskog, niko bolje od njega ne zna šta je smeh pod vešalima. Kada kažu da je težak i neshvatljiv, začudim se, mene su neke crne scene baš nasmejale, ali moram priznati, taj smeh je uvek bio kroz suze.
Kad mi se prvi put javila pomisao na odlazak, shvatio sam da sam bolju polovinu života pregazio, ostaje mi ova druga u kojoj će biti sve manje radosti, a sve više nevolje i žalosti.
Između ove tri generacije jaz je toliko dubok, da nema šanse da sede za istim stolom, osim za vreme nekog slavlja ili daće posle pogreba. Ne razlikuju se samo po piću, ponašanje, rečnik, muzika, stil oblačenja, frizura... provalija je koja ih razdvaja.
To su različiti svetovi, bez zajedničkih interesovanja, bez zajedničkih tema i problema. Mimoilaze se prolazu, uz starački zavidljiv pogled ili mladalačko ignorisanje.
Različiti svetovi veslaju u suprotnim smerovima. Ne bore se međusobno zbog nerazumevanja ili nedajbože mržnje, nego svakog priroda vuče na različite strane. Ako su dovoljno snažni, veslanje u suprotnim smerovima neće samo učiniti da brod stoji, nego ga mogu slomiti i potopiti. Kada napipaju dno, njihova različitost više neće biti važna.
Izdaleka, trenutno stanje liči na mir, ali unutra, u dubini, jezgro tiho zuji kao košnica, ili zrači neutrone kao bomba. Iskra može pokrenuti reakciju posle koje nema nazad.
U porastu opšte agresije, tiho zujanje za čas bukne u otvoreno podcenjivanje i vređanje. Iz potisnute pristojnosti izbija organska netrpeljivost i sukob mladunaca i matoraca.
Upadljiva je ravnodušnost s kojom generali žrtvuju svoje potomke u besmislenim ratovima, tamane ih do istrebljenja, da bi zastavicu na mapi pomerili za koji milimetar.
A mladi kroz otpor i pobune pokušavaju svaki put ponovo da se reše terora staraca.
Mladi su nezreli, neshrpljivi, nenačitani i bez životnog iskustva.
Stari su prefigani, iskusni, snalažljivi i namazani. Pokvareni, vlastoljubivi i srebroljubljivi. Oni su stvorili sve probleme koji nas poplavljuju.
Pa se nešto pitam, a zvuči kao izbor između dva zla: Da li je opasnije podržati mlade i neiskusne, ili stare i namazane? Da li je neznanje gore od pokvarenosti?
Kaže se da je mladost doba nevinosti, kao što jeste, a od pokvarenosti nema ništa gore.
Zato bez dileme uvek podržavam mlade, njima je podrška potrebna, za sebične starce ne brinem, imaju moć i novac, upotrebiće i silu ako treba da sprovedu svoju volju i svima zagorčaju život.
Smena generacija je prastara tema, poznata još iz grčke mitilogije, među ljudima kao i među bogovima, nema razlike. Hronos je proždrao svu svoju decu u strahu da ga ne svrgnu s prestola, izvukao se jedino Zevs i oborio ga.
Današnji stari su, još kao mladi, mirno došli na vlast - stariji su im ustupili mesto. Sada odbijaju da ustupe vlast onima koji dolaze - mladima. Javno govore da bi mladi trebalo da idu, da se isele, emigriraju. Najtužnije je što stare ne pokreće vlastoljublje, nego obična pohlepa.
Njihova pohlepa nije obična, nezajažljiva je, nikada im neće biti dosta novca, moći, vlasti, teritorija. Zbog njih na planeti nema mira i neće ni biti, sve dok metuzaleme ne ispratimo na onaj svet.
Uvek se pitam šta se to desi pa velika ljubav izlapi, ispari, nestane i pretvori se u mržnju, ravnodušnost, ili u ovako grozno Borino opelo ljubavi. A onda se setim da je ljubav u stvari igra hormona i podleže razlaganju kao sve što se unese u telo, a ni duša nije izuzetak, iako pesnici i zanesenjaci ne prestaju da veruju u fatamorganu.
Ljubav ne može biti igra hormona. Hormoni se mogu igrati u epruveti, ampuli, petrijevoj šolji, ali ne mogu stvoriti ljubav. Ljubav je osetljiva na hormone, i potrebni su joj, ali je ona poseban entitet, duh koji okupira i menja biće.
A uvek se umeša i od srećno zaljubljenih nastaju povorke uplakanih nesrećnika za koje život više nema smisla, ili samoubica i samoubica u pokušaju, teških depresivaca, alkohoiličara, narkomana, samohranih roditelja i masa sluđene i zapuštene dece.
Ljubav je zaista poseban entitet, opasan po zdravlje.
https://youtu.be/DmNRpaQumvo
ОдговориИзбришиPotpuno te razumem.
ИзбришиI moje srce teško suzu pušta i hteo bih da sevam kao car, ali osećam se kao slepa gusenica u nevolji.
Mučim se, pokušavam da shvatim sebe i svet.
I mene je život farbao i farbao, ipak nisu baš sve farbe teške, a ostala su mnoga bela polja, ko zna šta će od njih biti.
Neću kenjkanjem da gnjavim Boga, toliko bar mogu, a na rajska vrata ne računam.
Kada bih htela da se osvrnem na svoj život, imala sam mnogo više razloga za suze, ali me je neki urođen feler spasao od plakanja i smeškala sam se ili smejala grohotom, zavisno od težine situacije, čak i u najcrnjim trenucima.
Избриши" Smeh pod vešalima" me je mnogo puta doveo u nepriliku, sigurno ne samo mene, ali vredelo je, tako je valjda rođen crni humor.
Crni humor je lekovit u bezizlaznim situacijama, smeh kao odbrana od katastrofe, paradoksalno, ali deluje.
ИзбришиIma toga kod Dostojevskog, niko bolje od njega ne zna šta je smeh pod vešalima.
Kada kažu da je težak i neshvatljiv, začudim se, mene su neke crne scene baš nasmejale, ali moram priznati, taj smeh je uvek bio kroz suze.
Znam za jadac, zato se ne osvrćem, samo prolazim,
Избришиkad budem stigao, biće to poslednja stanica sa koje ne odlazim.
Kad mi se prvi put javila pomisao na odlazak, shvatio sam da sam bolju polovinu života pregazio, ostaje mi ova druga u kojoj će biti sve manje radosti, a sve više nevolje i žalosti.
ИзбришиU prvom poluvremenu mladić se žuri, gura, planira kako će živeti, u drugom starac strahuje od bolesti i pita se kako će umreti.
ИзбришиIzmeđu ove tri generacije jaz je toliko dubok, da nema šanse da sede za istim stolom, osim za vreme nekog slavlja ili daće posle pogreba.
ОдговориИзбришиNe razlikuju se samo po piću, ponašanje, rečnik, muzika, stil oblačenja, frizura... provalija je koja ih razdvaja.
To su različiti svetovi, bez zajedničkih interesovanja, bez zajedničkih tema i problema.
Mimoilaze se prolazu, uz starački zavidljiv pogled ili mladalačko ignorisanje.
Različiti svetovi veslaju u suprotnim smerovima. Ne bore se međusobno zbog nerazumevanja ili nedajbože mržnje, nego svakog priroda vuče na različite strane.
ИзбришиAko su dovoljno snažni, veslanje u suprotnim smerovima neće samo učiniti da brod stoji, nego ga mogu slomiti i potopiti. Kada napipaju dno, njihova različitost više neće biti važna.
Izdaleka, trenutno stanje liči na mir,
Избришиali unutra, u dubini, jezgro tiho zuji kao košnica, ili zrači neutrone kao bomba. Iskra može pokrenuti reakciju posle koje nema nazad.
U porastu opšte agresije, tiho zujanje za čas bukne u otvoreno podcenjivanje i vređanje.
ИзбришиIz potisnute pristojnosti izbija organska netrpeljivost i sukob mladunaca i matoraca.
Upadljiva je ravnodušnost s kojom generali žrtvuju svoje potomke u besmislenim ratovima, tamane ih do istrebljenja, da bi zastavicu na mapi pomerili za koji milimetar.
ИзбришиA mladi kroz otpor i pobune pokušavaju svaki put ponovo da se reše terora staraca.
Mladi su nezreli, neshrpljivi, nenačitani i bez životnog iskustva.
ИзбришиStari su prefigani, iskusni, snalažljivi i namazani. Pokvareni, vlastoljubivi i srebroljubljivi.
Oni su stvorili sve probleme koji nas poplavljuju.
Pa se nešto pitam, a zvuči kao izbor između dva zla:
Da li je opasnije podržati mlade i neiskusne,
ili stare i namazane?
Da li je neznanje gore od pokvarenosti?
Kaže se da je mladost doba nevinosti, kao što jeste,
Избришиa od pokvarenosti nema ništa gore.
Zato bez dileme uvek podržavam mlade, njima je podrška potrebna, za sebične starce ne brinem, imaju moć i novac, upotrebiće i silu ako treba da sprovedu svoju volju i svima zagorčaju život.
Smena generacija je prastara tema, poznata još iz grčke mitilogije, među ljudima kao i među bogovima, nema razlike.
ИзбришиHronos je proždrao svu svoju decu u strahu da ga ne svrgnu s prestola, izvukao se jedino Zevs i oborio ga.
Ali, Hronos je bog vremena i ta borba nema kraja.
Današnji stari su, još kao mladi, mirno došli na vlast - stariji su im ustupili mesto.
ИзбришиSada odbijaju da ustupe vlast onima koji dolaze - mladima.
Javno govore da bi mladi trebalo da idu, da se isele, emigriraju.
Najtužnije je što stare ne pokreće vlastoljublje, nego obična pohlepa.
Njihova pohlepa nije obična, nezajažljiva je, nikada im neće biti dosta novca, moći, vlasti, teritorija.
ИзбришиZbog njih na planeti nema mira i neće ni biti, sve dok metuzaleme ne ispratimo na onaj svet.
Nisam siguran da je pivo tačka spajanja, osim ako se ne sretnu u tragičnoj fazi alkoholizma, kada je i pivo prejako piće.
ОдговориИзбришиAli ono što znam i viđam svaki dan je sreća koja zrači između roditelja, dece i unuka.
Jedino ljubav spaja sve, ako je ima.
Ljubav u porodici se podrazumeva, prirodna stvar, mada porodična patologija ponekad dovodi do neočekivane tra gedije i završava se u crnoj hronici.
ИзбришиSve počinje ovako, a onda...
ОдговориИзбришиhttps://youtu.be/Fr0Xog_S0ec
Uvek se pitam šta se to desi pa velika ljubav izlapi, ispari, nestane i pretvori se u mržnju, ravnodušnost, ili u ovako grozno Borino opelo ljubavi.
A onda se setim da je ljubav u stvari igra hormona i podleže razlaganju kao sve što se unese u telo, a ni duša nije izuzetak, iako pesnici i zanesenjaci ne prestaju da veruju u fatamorganu.
auuuuuu
Избришиa ja rešio da se o svetom trifunu zaljubim
Nešto se desilo s tobom, Klara, napustili te hormoni sreće?
ИзбришиLjubav ne može biti igra hormona.
ИзбришиHormoni se mogu igrati u epruveti, ampuli, petrijevoj šolji, ali ne mogu stvoriti ljubav.
Ljubav je osetljiva na hormone, i potrebni su joj, ali je ona poseban entitet, duh koji okupira i menja biće.
Znam, dobro je da si me podsetio. :heart:
ИзбришиLjubav je superlepak za dvoje koji otkriju da ne mogu živeti jedno bez drugog, sve dok se ne umeša neko treći.
ИзбришиA uvek se umeša i od srećno zaljubljenih nastaju povorke uplakanih nesrećnika za koje život više nema smisla, ili samoubica i samoubica u pokušaju, teških depresivaca, alkohoiličara, narkomana, samohranih roditelja i masa sluđene i zapuštene dece.
ИзбришиLjubav je zaista poseban entitet, opasan po zdravlje.
Opasan i po život, ako u najgorem slučaju iskrsne neki ludi ubica.
ИзбришиUz ljubav uvek ide neka zbrka...neka frka...
Избришиrazočarenje, patnja i nesreća,
ali .
ko nije voleo neće nikad saznati šta je sreća,
taj nije ni živeo.
:zag: :-* ❤️
ИзбришиMa kakvo pivo, zaboravi,
Избришиljubav je tačka spajanja. :zag: :* :heart: