Približio sam se vatri samo koliko sam umeo, koliko je bilo snage, i koliko je nedostajalo hrabrosti.
Biti blizu vatre je delo stvaranja, životni uspeh, i mora se zaslužiti. Živeo sam da zagrlim taj izvor toplote, vatru, zrak, ali znam da bih ga, čak i blagim dodirom, ugasio.
Nisam imao gorivo za tu vatru. Davao sam jedino što sam imao: vazduh, razgorevajući plamen, naravno da bih sebe ogrejao.
I svetlo sam dobio; ogrejan i osušen sam počeo da vidim, raspoznajem oblike, ponekad i boje.
A vatra? Šta je imala od moje blizine? Otrovnu nadu da može kročiti na ostrvo i postati Petko. Ili makar Eho. Kome je vatra Eho?
Ogrejati brodolomnika je delo ljubavi.
https://youtu.be/Iq_TXFpG4c4
Svi su još tamo na ostrvu Woaini, skupljaju drva da nalože vatru, duvaju iz sve snage da je razgore. :*
ОдговориИзбришиNeke vatre se ne mogu ugasiti, ne mogu im ništa nepogode, ni vreme, ni udaljenost.
ОдговориИзбришиZa njih ne moraš skupljati drva, duvati, gutati dim.
Gore u srcima zaluđenih idealista, pesnika, osuđenika po tamnicama i u dalekim arktičkim logorima, kao večni plamen u borbi za istinu, pravdu i slobodu.
I plamte u srcima zaljubljenih.
Za Woaini ne treba pasoš, ne postoji brod.
ОдговориИзбришиDobrodošao je svaki brodolomnik koji dopliva ili ga poluudavljenog izbaci struja na obalu.
Kruže priče da je to rajsko ostrvo, ali se sa njega još niko nije vratio.
Možda je istina?