петак, 10. јун 2022.

Strah, gospodar i rob

Davno je zabludeli Hegel pisao o odnosu gospodara i roba, o klackalici u kojoj se periodično smenjuju uloge. Kad rob ojača i opet postane gospodar, bivši gospodar će nužno postati rob. Hegel predviđa postojanje samo ova dva entiteta. Hvala bogovima što nisu dozvolili ni najumnijem Nemcu da stvara svet - jer svet je mnogo bogatiji nego što to jedan Hegel može pretpostaviti.
Ipak, to promišljanje se kao prokletstvo sručilo na svet i odredilo baš ovakav razvoj i tok civilizacije. Zapadna civilizacija je stvorena na Hegelovoj priči i iskeženih zuba preti i plaši.

Svi uslovi za dobar i miran život ravnopravnih a tako različitih ljudi postoje. Sva bogatstva su nadomak ruke.
Nešto ipak nedostaje. U glavi ili u srcu.

Posmatram s prozora, iz jutra u jutro godinama, čoveka koji ima sve preduslove da Živi.
Kupio je auto od stotinak hiljada kao da je kupio kutiju šibica. Višak para snažno preteže nad razumom.
Jutros je satima polirao farove. Juče je satima pokušavao da sinhronizuje parking kameru jer sam mu, nevidljiv, sa prozora, ometao signal na 2,4GHz. Češće pere auto nego što vozi. Uvek sa maskom. Nekidan je, valjda prestravljen vestima, na ramenu nosio džak nečega, brašna, šećera, ko zna. Brisao je graške sa čela i jedva dišući me pozdravio. Rekoh: džaba komšija, kad dođe radijacija sve će to u kantu. Nemir mu je skratio korak, a ja sam samo pokušao da ga probudim. Ima kuće na dva mora ali ne letuje, obilazi ih zimi da ošmirgla zidove i prekreči. Sam, jer majstori "oće da ukradu". Ne izdaje, ne trebaju mu pare, a i turisti kvare, prljaju, kradu. Jedino se plaši lopova. Po celu noć, umesto zadruge, prati pokretne džavelin kamere sa svojih imanja držeći pun telefon da, nedajbože, brzo obavesti lokalnu policiju.
Pokušao je da podigne novac iz banke, ali kada je dobio formular na kojem treba da napiše razlog podizanja, iskrao se iz banke i nikada se više nije vratio. Pita me da li da pretvara "crkavicu" u kripto ili zlato? Kripto pada. Ako kupi zlato prodavac će saznati i ko je i gde živi, i može da proda tu informaciju. Teške misli su mu iskrivile leđa i povećale dioptriju. Jer, u strahu su velike oči.

Da li se robovi rađaju,
ili su indukovani strahovi učinili svoje?
Da li je svaka civilizacija sagrađena na strahu?
Da li se samo necivilizovani ne boje?

21 коментар:

  1. Анониман10. јун 2022. 15:22

    Kad cujem da dve civilizacije, obe nastale na strahu i pokoravanju,
    medjusobno zarate,
    onda je to oksimoron.
    Dve zveri, dva krokodila,
    Bivis i Bathed, istok i zapad,
    medjusobno ratuju i traze vojnu pomoc od ostatka sveta.
    Da je pameti, ostatak sveta bi morao da ih ogradi visokim zidom i da im dotura oruzje dok pucnji skroz ne prestanu,
    uz nadu da ni Bivis ni Bathed nece preziveti.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da je pameti, industrija oružja bi propala, preorijentisala bi se na proizvodnju dečijih kolica, trotineta, zvečki za bebe.
      Zašto su najjednostavnija rešenja neshvatljiva i nedostižna čovekolikom?
      Vojne parade i vojne vežbe sa sve ubojitijim oružjem su anahrona i nemoralna za treći milenijum.

      Избриши
    2. Ratovi su poraz zdravog razuma.

      Избриши
    3. Анониман11. јун 2022. 19:45

      Sin čoveka je govorio: Ako imaš snažnog neprijatelja koji želi rat, idi pomiri se sa njim. Još danas, pre zalaska sunca. Ne pitaj za cenu. Izbeći ćeš smrti i razaranja, a dobiti snažnog prijatelja.
      Ko nema snage i pameti da izbegne rat, njega čeka ratni poraz.
      Jer u ratu nema pobednika.

      Избриши
    4. Pomiriti se sa snažnim neprijateljem znači pokoriti mu se pod njegovim uslovima. On neće postati snažan prijatelj, ostaće uvek snažan neprijatelj, gazda.

      Predati se bez borbe i izgubiti slobodu?
      Ili se boriti po svaku cenu?
      Težak izbor za žrtvu, što god izabere biće na gubitku.
      Ali odgovornost za rat je na siledžiji, njemu neka sudi istorija.

      Избриши
    5. Анониман11. јун 2022. 21:01

      Ne treba čekati istoriju, valja ojačati.

      Избриши
    6. Tačno tako, ali zato ludilu nema kraja.

      "Minerva plače, raste joj umnjak,
      a rat se nastavlja" :D

      Избриши
  2. Lep opis primitivnog skorojevića koji pliva u novcu sumnjivog porekla.
    Takvom su stvari merilo vrednosti i moći, ne primećuje da je postao njihov rob.

    Kažu da se svaki čovek rađa kao slobodno biće, ali to nije tačno.
    Rob rađa robove, gospodar gospodare,
    u svim civilizacijama je tako, a svaka je izgrađena na strahu,
    rob strahuje za život, a gospodar od gubitka moći.
    U suštini rob je u prednosti, težnja ka slobodi jača je od straha od smrti i vodi ga u akciju za promene.
    Rob obara sisteme, civilizacije, izgrađuje nove, a gospodar gubi moć, slobodu i glavu pride, ako je sreće.
    Nevolja se krije u robu koji postaje novi gospodar.

    Egzistencijalni strah je urođen, biološki, isti za Papuanca, Amerikanca, Rusa, Eskima, Balkanca... ali se zlonamernom indukcijom "plemenskih vrača" može pretvoriti u tabue, fobije,
    u neizlečivu mržnju ... najmoćniji alat za manipulaciju svake vrste,
    najjeftinije oružje zlih gospodara.


    ОдговориИзбриши
  3. Анониман10. јун 2022. 20:17

    Strah je nizbrdica, uplašen se nalazi na nizbrdici.
    Strah je loš začin. Začin a ne hrana. On može uništiti sve što je jestivo, prijatno, dobro.
    Uplašen beži od problema, živi u bekstvu. Ne suočava se, skriva se u alkoholu, lekovima. Otrovima menja i izgled i okruženje, beži u tamu, anesteziju, nekad u agresiju.
    Sakriven očajava, žali se, traži izgovore.
    Obeshrabren strahom koji traje, beži od ljudi iako zna da je jedino zajedništvo izvor svetla i sigurnosti. Predaje se hroničnom umoru i vene.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Na neke strah deluje upravo tako, parališe ih, umrtvi, ili natera u bekstvo.
      Neke druge potstiče na otpor, borbu.

      Heroji su prestravljeni očajnici koji su uspeli da pobede strah od smrti.
      Njima na kraju prikače orden, niko ne zaslužuje orden više od njih.

      Избриши
  4. Анониман10. јун 2022. 20:25

    Moguće je biti srećan a nemati sreću.
    Moguće je biti nesrećan a imati sreću.
    Samo strah može odvojiti čoveka od sreće.

    Onoga ko ne prati vesti, smatraju neobaveštenim.
    Onoga ko se ne boji novih vesti i ne strepi zbog gorih koje će doći, većina smatra neozbilnim, nezrelim, neodgovornim.
    A sve vesti kreira sistem kojem su potrebni uplašeni pojedinci.
    Uplašeni će prihvatiti svaku slamku.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Moguće je biti srećan i sa vrlo malom srećom - srećicom.
      Mnogo češće je biti strašno nesrećan zbog malecne, beznačajne nesrećice.
      Stvar karaktera i temperamenta.
      Godine donose pravu meru, ili se to zove mudrost?

      Избриши
    2. Posle stravičnih prizora ratnih razaranja, smrti i progona koje nam dananoćno prikazuju, i posle svih katastrofičnih pretskazanja sa svih strana, čoveku koji hoće da ostane normalan ostaje samo jedno - da se isključi iz tog filma.
      Gore od straha je osećanje nemoći da utiče na događaje.
      Okrenuti se sebi i svom kakvom takvom životu ne može
      doneti mir.
      Ostaje neverica i ostaje pitanje - kako je sve ovo moguće,
      iz kakvih glava je ispao ovaj košmar ?

      Избриши
  5. Da je Hegel neko vreme živeo sa Bušmanima, saznao bi da postoje miroljubivo društvo u kome se svako rađa kao slobodan ravnopravan čovek, u čijem jeziku ne postoji reč za rat.
    I raste okružen pažnjom i ljubavlju, u zajednici zasnovanoj na saradnji i toleranciji, u savršenom skladu sa pustinjskom prirodom.
    I bez ikakve imovine, osim luka, strele i ljuske nojevog jajeta.

    Ali pitanje je šta bi se desilo u manje oskudnim uslovima, da nisu toliko upućeni jedni na druge da bi opstali?
    Da li bi jedna staklena flaša probudila praiskonsku grabežljivost,
    želju za posedovanjem, unela nemir, trvenje i borbu u dobroćudno pleme, kao u poznatom filmu?
    Kao što je sudar sa našim prepotentnim, nehumanim "civilizovanim" svetom izazvao šok, beznađe i propadanje bez otpora mnogih "primitivnih" naroda.

    U svakom slučaju, od nas ovakvih bogovi padaju na teme.

    ОдговориИзбриши
  6. Oholi izgledaju snazni, mocni, harizmaticni,
    a oni samo glume naucenu ulogu.
    Zasto glume? Zbog straha.
    Strah je jako zgodan i za trgovinu, njime se mogu kupiti ljudi, cak celi narodi. Pola veka hladnog rata pokazuje kako bez ispaljenog metka naterati suprotnu stranu da potamani svoje ljude, one koji ne robuju strahu, razlicite.
    Stvarni gubitnici su samo oni koji prihvate laz.
    U biblijska vremena djavo je pokusavao da kupi duse.
    Sada to pokusavaju sitni nakupci, sibicari, propali glumci...
    Samo zaljubljene nije moguce kupiti. Ljubav je suprotna strahu.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Retki su harizmatični lideri koje ljudski rod pamti po plemenitim idejama, dobroti, ljubavi prema čoveku i
      kojima se divi s poštovanjem.
      U većini su zlotvori bez srca i pameti, nezajažljivi patuljci i glomazni priglupi bilmezi, smešne karikature zla koje su unesrećile svet. Urezali su nam se u pamćenje zauvek,
      kao strašni ožiljci. Vladaju terorom , računaju na naš strah, malodušnost, nehaj.
      A mi nismo ništa naučili i ponavljamo svaki razred sa sve većim neuspehom.

      Nisu krivi zlikovci što svaki put mi pobedimo sami sebe.

      Избриши
    2. Ljubav je bogomdana stvaralačka sila, nepobediva, ni strah ni mržnja ne mogu joj ništa.
      Mržnja je odvratna ljudska umotvorina, rušičalačka, moćna, nanosi mnogo zla i štete, ali je osuđena na poraz, uvek i zauvek.

      Избриши
  7. Ratnički mozgovi, izdresirani za osvajanje i ubijanje, ponovo prepravljaju državne granice na mapi sveta.
    Nije čuo svaki stanovnik Planete za reč geopolitika, ali će svaki osetiti značenje te reči na svojoj koži, isto kao njegov otac, deda, pradeda...
    Ljudska koža je uvek bila najjeftinija, sada već jeftinija i od kafanske salvete.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Анониман13. јун 2022. 12:06

      Svaki sistem ima tendenciju da sebe okameni, kroz medije, školstvo, ucene. Svako ko ima mozga ima u sebi i sumnju, i takav je nepoželjan. Nije se nikada promenio odnos prema kapou; menja se samo kapo.
      Pre dva veka je postojala kolonijalna okupacija, i hajduci koji su se protiv njih borili. Danas je stokholmski sindrom uradio svoje, ljudi vole okupatora. Tu je ideja slobode izobličena do svoje suprotnosti. Sloboda ne može biti jednakost kojoj nam okupator uči decu. Ljudska prava su medijima instalirana kao zamena za slobodu, surogat.
      Svako mora da bira šta mu više godi - hranilica u demokratiji - ropstvo,
      ili hajdučija, hladna i gladna, ali slobodna.
      Turci su morali da otimaju decu za danak u krvi, današnji robovi sami daju, nude, mole...

      Избриши
    2. Već smo izabrali i dahijama dali odrešene ruke.
      Dobićemo ono što nam nisu obećali - glad, smrzavanje, kolac i kamdžiju.
      O slobodi možemo i dalje samo da pevamo,
      tiho, u sebi, kako su nas naši stari učili, jer i zidovi imaju uši.

      A kada nam dozlogrdi, možda se prisetimo da se sloboda ne dobija, sloboda se mora uzeti.

      Избриши
  8. Čega još može da se uplaši stanovnik ove male zemlje ?
    Sve strašno što mu se moglo desiti već mu se desilo, više puta.
    Od kako su poskidali antikovid maske, svi živnuli, grle se ljube, nadvikuju.
    Kafići prepuni od jutra, u radno vreme, kroz pijacu se ne može proći
    Pljušte dosetke, vicevi, psovke, trešti muzika.
    Cene divljaju.
    Po kapijama polepljene mnoge sveže čitulje.

    Lud narod, odavno reče neko, retko tačna dijagnoza.

    Idemo dalje.
    Dobro je sve dok je čaša dopola puna. :)


    ОдговориИзбриши