недеља, 28. новембар 2021.

Upornost sećanja

Sve ono čega se stidim,
što bih želeo da izbrišem iz sećanja,
svaki put se izglancano i pojačano vrati
i dublje urezuje kada se setim.
Ljudi piju da zaborave, a ja se pijan svega setim.
Zaboravim da sam zaboravio.

Svako ima takva sećanja. Srećni brzo oproste sebi, odmahnu rukom i kažu "bilo pa prošlo".
Oni drugi loša sećanja kriju pod ključem. I samo saznanje da je negde zatvoreno i u kavezu sačuvano je bolno, neprijatno i preteće.

Najveći od svih strahova je da će neko drugi doći do tih sećanja.
Paradoks je da bi se taj, "neko drugi", više naslađivao tim sećanjima,
nego što bole onoga ko ih ima.

Ko je u većem problemu? Onaj ko ima neprijatna sećanja,
ili onaj ko po tuđem kopa, traži da zaviri i da se tuđom nesrećom naslađuje?
Koga prvo treba lečiti?

Ukus mesu daje iluzija da je tuđe.

8 коментара:

  1. Kada voda teče kroz crevo uvijeno u spiralu, nema centrifugalne sile.

    ОдговориИзбриши
  2. Voleti je debeo razlog za živeti.
    Znate li vi neki bolji razlog?

    Ima jedan, znam ja:
    želeti.

    Čovek koji ništa ne želi odavno nije živ.
    Biti živ znači želeti. Težiti ka nečemu.

    ili nekome.

    Biti živ je vredno života.
    Mislite li da ne vredi svaki život jednako?
    Sigurno.
    Ali to je tačna cena želje.
    Život.
    Što je veća želja veći je život.

    Nije skupo.
    Zar ne?
    Neće biti popusta ni akcije.
    To je konačna cena.
    Ako ne platiš, neko drugi će.
    Bemti, kako je teško računati,
    kako je matematika nekorisna nauka,
    kad ne može ni želju da izračuna,
    ni ljubav,
    običnu, svakodnevnu.
    Ni želju.
    Veliku dvajs pojena, malu sedam pojena?
    Ne.
    Ne ume.
    Nema mesta matematici u životu.
    Deci treba izbaciti matematiku iz programa,
    iz škola,
    i uvesti zagrljaj.
    Jedan običan zagrljaj.
    Tesla bi se grlila sa učiteljskom,
    Končar sa hemijskom,
    Mašinska sa dizajnerskom.
    Jedan običan zagrljaj.
    Ocenu ne bi davao profesor,
    osim sebi.
    Dobre stvari gradimo,
    stvaramo,

    ili ne.

    Zašto ne?
    Zbog straha.
    Straha da ćemo izgubiti ono što imamo.
    A to što imamo nisu dobre stvari,
    o, nikako.
    Imamo nedostatak,
    prazninu,
    želju,
    ...
    Imenujmo je,
    i ostvarimo.
    Davanjem imena želji mi je ukrupnjujemo i ona izlazi na površinu.
    Postaje živa, vidljiva, aktuelna, jasna.
    Artikulisana.
    Dobija ime.
    Ono što ima ime mora da živi.
    Želja ce kao leptir postati nešto drugo.
    Mi biramo.

    Dok ne izabereš nećeš znati da li si se zajebo.
    Ali ako ne izabereš, nećeš znati ništa.
    Ništa!
    To je manje i od odluke i od nade.
    To je ništa.
    A izbor ipak nije lak.

    Valjda?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Izgleda da je lakše voleti nego želeti, ali izbor ipak nije lak.
      Ne zna se šta u životu iziskuje veći napor i donosi veće nevolje.
      Najprijatnije i najsigurnije je u prijateljskom zagrljaju.

      Da, od malih nogu treba uvežbavati zagrljaj.

      Избриши
  3. Da bi tama postojala ona mora biti potpuna, cela, sveobuhvatna, savršena, neometana, apsolutna.

    Svetlost postoji kada postoji makar najmanja svetla tačka.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ko za uzor izabere nekog plemenitog i mudrog dobricu, neka ga čuva u sećanju kao ikonu.
      U najcrnjoj tamnici, usamljenosti, nevolji, sačuvaće mu razum i dušu, kao što upaljen žižak razbija pomrčinu.

      Избриши
  4. Auuu...! Nisi valjda nekog ubio?
    Ovo o ukusu tuđeg mesa baš gadno zvuči?! :D

    ОдговориИзбриши
  5. Ne brini.
    Niko neće kopati po tvom prtljagu, svako ima suviše svog.
    U tvom slučaju najbolje je da prestaneš da piješ. :D

    ОдговориИзбриши
  6. Sitna nedela zbog neznanja i nehata se na strašnom sudu otpisuju.
    Za sve ostalo pobrinuće se vreme. Uspomene blede i nestaju, pamćenje će se već potruditi da sačuva samo najlepše.
    Najlepše su one iz detinjstva, naravno.
    Ko bi inače doživeo spokojnu starost, a da ne podetinji? :)

    ОдговориИзбриши