Realno, bilo je više nego dovoljno.
Sve što je stajalo ispred mene sam završio. Sve što je trebalo sam ostvario, video, osetio... Završeno je, svrha se ispunila.
Kada bih ostao, ništa vredno života me ne bi čekalo. Bilo bi potrebno naći novi smisao, novu svrhu, novi cilj, ovaj put kratkoročni,
za čije je dostizanje više nije potrebna snaga, moć, bistar i mlad um.
Zvuči kao kiselo grožđe.
Nije.
To je odluka još uvek jakog.
Jednom sam trčao uličnu trku na 10km, i nisam prepoznao oznaku kod koje se treba okrenuti nazad, magistralom do Banjice,
pa sam nastavio da trčim trku na 21km.
Nisam zbog te greške bio diskvalifikovan, i čak sam osvojio medalju.
Gledao sam sportiste oko sebe i jasno video da nisu tu zbog sporta, nego zbog pobede.
Oni ne vole sport, trku,
nego pobedu, medalju.
Našli su se u pogrešnoj trci.
U sportu koji ne vole.
U pogrešnom životu.
Ko silom produži sebi život rizikuje dugu i agoničnu starost.
Čuvaj se ovog, čuvaj se onog, na kraju umreš očuvan.
Nesklad između potreba, stvarnih ljudskih potreba,
i želja, umišljenih i medijski stvorenih želja,
je precizan recept za nesreću.
https://youtu.be/8DWUEqgQOKY
Svaki elektroničar i radio amater,
ОдговориИзбришиpriznaće da je najvrednija stvar koju može ostvariti,
dobro, kvalitetno, duboko uzemljenje.
Bez dobrog uzemljenja nema komunikacije.
Nema razgovora
CQ. QTH. QRP.
Čak QRPP, veoma tiho obraćanje svetu.
Uzemljenje je važno.
Tačno.
ИзбришиŠto se mene tiče, najbolje uzemljenje je stoj na glavi.
Glumci sistema, gurui, nas nagovaraju i uče da je neophodno izaći iz simulacije da bismo postali kao oni. Red teretane red molitve, da distopija lakše sklizne, da se život lakše proguta. Oni stvaraju kapital na kritici kapitalizma. Od pojedinca se očekuje, zahteva nemoguće: moraš da budeš uvek mlad, lep i doteran, dobar ćale, dobar muž, da imaš puno žena, nerealno plaćen posao, puno slobodnog vremena, da budeš nabildovan al da budeš inteligentan, da znaš svašta o istoriji i filozofiji a da znaš da popraviš auto, da imaš puno para da budeš skroman... zvuči kao pakao za života. Lomača.
ОдговориИзбришиDa nije modernih gurua, ko bi znao kako ispravno i zdravo da živi, bude uspešan i popularan...niko osim onog ko ima svoj cilj, svoj stav i ne mari za mišljenje pametnjakovića.
ИзбришиNe može se živeti ispravno i neispravno.
ИзбришиMože se živeti svoja volja, svoje želje, svoj plan i svoj ćeif. To jeste život.
Ko živi po uputstvima gurua, po budilniku, isplaniranoj satnici i štoperici, ne živi svoj život, svoju volju, svoje želje.
Nametnuta pravila otimaju život, parče po parče, minut po minut. Na kraju, kad se podvuče crta, ne ostaje puno stavki za sabiranje. Sabira se samo svoj život, svaki minut. Vreme posvećeno tuđim mislima, tuđim željama, tuđoj volji, je izgubljeno vreme.
Ne, nije sabiranje na nebeskom strašnom sudu, nego u glavi, kada od torte ostane tek parče koje niko nije hteo. Ko je pojeo tortu? Koliko parčića smo dali da bismo kupili nevažne stvari, pravila i kazne? Nagrada nije bilo, nagrada je sam život, ono što je iskorišćeno a ne pretvoreno u valutu.
Vreme kada sportista igra zato što uživa u sportu je samo njegovo.
Vreme kada sportista igra dok sport smatra mukom,
(zato što će mu neko dati medalju koja mu ne treba)
je bačeno, tuđe vreme.
Prošetam ponekad buvljom pijacom, tamo završavaju medalje. Sto kinte komad, tri za dvesta. One služe da zasene ili otrezne druge izgubljene duše, kako se kome posreći.
Maratonac koji je proveo mladost u trčanju i verovatno više puta optrčao globus, svaki put kada je stopalom dodirno zemlju bio je uzemljen, dobro uzemljen.
ОдговориИзбришиTako je od početka, od kada se uspravio i počeo da hoda i tako će biti sve dok ga starost ili bolest ne baci u horizontalu, a onda će dobiti krila za svoj prvi i poslednji let.
U nebo? ;)
Do tada ima još dosta vremena da obavi zanemarene poslove, ne treba mu za to ni mladalačka snaga ni um, dovoljna je ljubav koju je ostao dužan svima koji su ga voleli u njegovom odsustvi, a ostali ga željni.
Znanje, skustvo i mudrost koje je celo vreme s mukom skupljao, sada treba da preda potomcima kao dragoceno nasledstvo, a to je najteži deo posla.
Neka gospodin Goluža zaboravi one dve flaše votke u plakaru,
ОдговориИзбришиdovoljno je da kupi kartu, sedne u voz i transibirskom prugom stigne na Bajkal.
Votka je dobra u malim gutljajima, povremeno, kao lek, kao kratka anestezija za bol svake vrste, naročito duševni.
Svako preterivanje škodi.
Ajd, uzdravlju, možda se sretnemo tamo? :D
Ne znam ni jednok sportistu takmičara koji ne sanja o pobedi, medalji, aplauzu, o himni na postolju, o slavi.
ОдговориИзбришиOni najambiciozniji su mučenici koji jure za rekordom svih vremena i to bogato naplaćuju.
Obični ljubitelji sporta su rekreativci, trče po skrivenim stazama, sami, onako za svoju dušu, ne muče se, uživaju.
Nije medalja pobeda.
ИзбришиPobeda je kad radiš ono što želiš.
Ako to izostane, medalja je potvrda gluposti. Limeni pečatt na kojem piše: da li si zadovoljan kako si potrošio vreme? Da li si to želeo?
Ukupnu ljudsku aktivnost i svo životno vreme trošimo na traženje, iznuđivanje priznanja.
ОдговориИзбришиČitamo da ni Kruso ne bi preživeo da nije imao Petka, drugog, od koga će dobiti priznanje.
Prometej je, osim vatre, doneo još nešto što ima moć da ljudima zaključa umove i volju.
Kada ne bi postojala ta nepotrebna potreba, ljudi ne bi rasipali poklonjeno vreme, život, nego bi ga živeli.
Potreba za priznanjem je kugla oko noge, i pred kraj sama otpadne.
Jedino je usamljenik dovoljan sam sebi i oslobođen te nepotrebne kugle oko noge.
ИзбришиDobiti priznanje od istomšljenika, a još više od neistomišljenika je potvrda sopstvene vrednosti, jača samopouzdanje i osećanje prihvaćenosti, što je nasušna potreba koja ulepšava život socijalnom biću.
Zašto je osećanje pripadnosti važnije od života,
Избришиod životnih ciljeva, želje, volje, namera?
Od vremena koje nam je dato da ga živimo?
Zato što smo vaspitavani u kolektivizmu.
Dresirani.
Emanuel Godštajn je pisao o tome ;)
NIšta nije važnije od života, njega štiti nagon jači od svih, osim roditeljskog, a oba su garancija za održanje vrste.
ИзбришиI kolektivizam ima biološko poreklo - čovek ja isto kao rođak majmun, životinja čopora.
Dresura je nadogradnja, može zverku oblikovati i ukalupiti po potrebi, ali uvek će se naći neki Emanuel Goldštajn, otpopran na dresuru, u tome je mudrost evolucije da bude spremna za nove, nepovoljne situacije.
Nagone, naročito nagon za životom,
Избришиpodređujemo društvenim normama, ljudskim pravilima.
Nošenjem pendreka, doktorske uniforme, pekarskoj mašini za testo, knjigama koje objavljujemo...
Plati.
Plaćeni smo da prodajemo život.
Meni to više ne zvuči dobro.
https://youtu.be/eNDdn4de35Y?list=RDeNDdn4de35Y
ИзбришиNe prodajemo život, prodajemo znanje i veštine da kupimo sve što nam treba za normalan život.
ИзбришиDa li ti znaš bolji način?
Ne, još uvek nemam.
ИзбришиBaš dobro, imaš još nedovršenih poslova, znam da ćeš se potruditi. :zag: :* :heart:
Избриши:zag: :heart::cmok:
Избриши"Ko sam ja?" - dečije pitanje će dobiti ogovor odrastanjem, sazrevanjem i ulaskom u svet odraslih.
ОдговориИзбришиKako je govorila moja prababa Lenka na moja nemoguća pitanja -
kad odrasteš, kad razmisliš, kašće ti se samo. :D
Svi smo mi smrtni...
ОдговориИзбришиsa rođenjem smo već upisani na listu čekanja.
To je fraza koju izgovaramo uz saučešće ožalošćenoj porodici,
sa tugom, ili sasvim ravnodušno, kao da nas se smrt ne tiče.
Smrt je tema o kojoj ne vredi razmišljati, gubiti vreme, najčešće dolazi iznenada, nepozvana bane.
Za neke je smrt tabu tema, povod za napade panike.
Mladi ne razmišljaju o smrti, samo beznadežno bolesni i stari, mladi se osećaaju besmtno kao bogovi.
I da, samoubice najduže i najozbiljnije razmišljaju, oni bar imaju pravi razlog, ali ponekad se u razmišljanju nažive i dožive lepu starost.
Sada već postoji skup servis u te svrhe - u prijatnom apartmanu, uz moćan hipnotik i finu muziku, neprimetno i elegantno preseljenje u carstvo snova.
Zvuči kao turistička avantura u nepoznato ili možda povratak u raj?
Đavo će ga znati. :D
Uzemljenje je jedino konačno rešenje za sve životne probleme.
ОдговориИзбриши