субота, 2. новембар 2019.

Život unazad

Čitam. U tuđim rečima tražim vidljivo i nenapisano; jedino što u pročitanom ne tražim je zabava, umem i sam da se zabavljam, za to mi nisu potrebne knjige.
Knjiga može i mora biti sve osim zabave. Čitanjem učim da prepoznajem nijanse. Najdražim piscima nalazim mane ali ih to ne čini manje dragim, nego iskrenijim. I kritikujem koga volim, od onih koje ne volim sam digao ruke.
Suvišak koji se rečima ne saopštava nikako nije suvišan, zajedničko svim književnim likovima, herojima i antijerojima, je da su se usudili. Bilo šta. "usuditi se" je teško osvojena ljudska tekovina koja se najupornije negira i osuđuje, iako društvo vrlo uspešno kreira privid da je to poželjno i očekivano.
Cilj nikada ne opravdava sredstvo, nego se u sredstvu mora nalaziti opravdanje cilja.
Svako traženje sigurnosti je znak da u nama vlada strah.
Čovek postaje svestan vere tek kada počinje da sumnja.

1 коментар:

  1. Vreme menja sve, pa i čitaoca i knjigu.
    Često se začudim kada ponovo pročitam knjigu koja mi je nekada mnogo značila, ne mogu da prepoznam ni knjigu ni sebe. A opet znam, ostavila je trag u meni, čak ucrtala životnu stazu, skoro u istoj meri kao knjige koje nisam cenila.
    Svaka knjiga je učitelj na svoj način, svaka misao kao pečat u pamćenju, svaki lik jedan proživljen život, iako knjiški, često upečatljiviji od svakog stvarnog.
    Knjige su vredan putokaz kroz odrastanje i sazrevanje, izbor puta i cilja neprimetno ulaze u kranji rezultat.

    Ali ceniti i voleti nije isto.
    Knjige koje sam volela nekada, još uvek volim.
    Na njih ličim, bar se nadam da je tako. :)

    ОдговориИзбриши