уторак, 26. јул 2016.

Entropija


Entropija je težnja sistema da iz stanja više uređenosti prelazi u stanje niže uređenosti, oslobađajući energiju.
Kada sam bio mlađi verovao sam da je entropija osnovni zakon prirode.
Pokušavao sam da razgrađivanjem nečega što već postoji izvučem neku korist, ne pitajući se kako je to stvoreno.
Uspeh je bio polovičan. Zato sam se trudio da svoja znanja usavršim, i počeo da učim.

Ali učenje nije entropija, nego je suprotan proces.
Tako sam, umesto da razgrađujem, počeo da stvaram.
Polako sam postajao svestan da osnovni zakon prirode nije entropija, razgradnja, sagorevanje,
nego stvaranje.
To saznanje je promenilo sve u meni. Ciljevi, težnje, vrednosti, razlozi... sve se promenilo.
I sada primećujem one koji liče na mladog mene, koji pokušavaju da rušeći i razgrađujući zarade.
Ako budu imali sreće neće imati dovoljno uspeha, i počeće da uče.
Oni uspešni se, na žalost, nikada neće zapitati. Nastaviće da ruše.
Neće shvatiti da asimptota nikada ne dostiže cilj.


11 коментара:

  1. Stalno učim i radim i stvaram, kao svaki ljudski stvor.
    Postavljam sebi ciljeve, ispunjavam zadatke...upinjem se.
    Zadovoljna sam kad uspevam, ili ponovo i ponovo pokušavam.

    Iako znam da će na kraju entropija imati samo još više posla da se sa svim tim obračuna i razgradi do najsitnije čestice,
    uključujući i mene.

    A najvažniji zakon prirode brine samo o jednom - sve ostaje u sistemu, ništa ne propada, ništa se ne baca, sve je samo kruženje.
    Nije li?
    I mladi su deo tog lanca.
    I oni uče, naučiće.
    Isto kao ti i ja.

    ОдговориИзбриши
  2. Asimptota nikada ne dostiže cilj?

    I krug večito kruži oko centra i nikad ne sazna šta je u njemu,
    samo naslućuje da je suština možda baš u centru?
    I dve paralele samo putuju uporedo u beskonačnost, da se nikada ne sretnu, ali bar nisu usamljene, kao ona jadna prava što putuje sama zauvek.
    A ako se dve ukrste, može da im se posreći i da ostanu tako mirno učvorene, pod uslovom da se međusobno ne iseku na komade...
    Svi ti likovi žive svoj život, svako na svoj način.
    A koliko njih ostvari svoj cilj u životu?

    Ali žive - u tome je suština. :)

    ОдговориИзбриши
  3. Uvek samo vrludam, sinusoida je moja staza.
    Ponekad zalutam, ali bar ne patim od dosade.
    Nepredviđene okolnosti pune su neverovatnih mogućnosti.
    Svakog koga sretnem pitam kuda ide, koji mu je cilj,šta je suština?

    Gledaju me kao da sam budala?!
    I ja njih gledam i učim, učim...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kad prestaneš da se pitaš o smislu žiivota, postaješ odrastao čovek.

      Избриши
  4. Plaši me ta entropija...
    Kao da je prošlo vreme stvaranja, sada je vreme sveopšteg svetskog razaranja.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pesimiste treba prve reciklirati, zagađuju okolinu.:)

      Избриши
    2. Optimiste treba poslati da rašćišćavaju ruševine po belom svetu, pokopavaju mrtve, previjaju ranjene,
      hrane i teše izbeglice...
      Nestao bi im osmeh s lica zauvek .

      Избриши
    3. Zašto optimiste?
      Valjda siledžije i rušitelje.
      Optimisti žive za taj dan i unapred se raduju. :)

      Избриши
  5. Ne stojim dobro sa tom entropijom je l to dobro ili naprotiv?

    ОдговориИзбриши
  6. Sve je samo faza ...
    Mladost, učenje,odrastanje...
    ludiranje, traženje, lutanje...
    sazrevanje... stvaranje...
    patnja... radost... sreća...
    I sve to stane u jedan život?

    A i život je samo faza.
    Posle njega nema ničega.
    Kad to shvatiš, već si zakasnio. :)

    ОдговориИзбриши