Jednodimenzionalna linija, kada se pogleda sa temena, ima bezdimenzionalnu senku - tačku.
Kada se dvodimenzionalni list papira ivicom okrene prema svetlu, ima jednodimenzionalnu senku, beskonačno tanku liniju.
Trodimenzionalni objekti, ljudi, imaju dvodimenzionalnu senku.
Dakle, senka jedne dimenzije je bez dimenzija.
Senka dvodimenzionalnog je jedna dimenzija.
Senka trodimenzionalnog su dve dimenzije.
Mi, trodimenzionalni, smo senka četvrte dimenzije.
Verujemo da živimo u trodimenzionalnom svetu samo zato što očima, vidom, dodirom, ne uspevamo da sagledamo više dimenzija.
Ali imamo um, logiku, i analogije iz nižih dimenzija.
Kako izgledaju četvorodimenzionalni objekti čija smo mi senka?
Moguće je i sasvim verovatno, iako smo kao senke međusobno slični, da smo u četvrtoj dimenziji jako različiti.
Volim da mislim da su, u četvrtoj dimenziji, pesnici najveći. Stvaraoci, umetnici, mislioci...
Zaljubljeni.
Znam da nije sve kako izgleda na prvi pogled, ali nije sve ni u uglu posmatranja, udaljenosti, osvetlenju, pre svega oči nas varaju..
ОдговориИзбришиA nije sve ni u dioptriji.
Srećan i nesrećan čovek mogu u istoj stvari videti nešto sasvim različito i dati joj drugačije značenje, a za ravnodušnog spoljni svet nije vredan pažnje, kao dosadan sivi zid.
Osećanja su filter stvarnosti.
Osećanja bi mogla biti naša četvrta domenzija.
ИзбришиNaravno.
ИзбришиI ne samo osećanja.
Četvrta dimenzija je svet ideja i mašte, u njemu žive obdareni i posvećeni - misaoni i talentovani odabrani da žive u vremenu, ostali ostaju u svom skučenom prostoru, nezapamćeni.
Mislim da su zaljubljeni poseban soj, povlašćeni u samo njima dostupnoj dimenziji, ne zovu je džabe sedmo nebo.
ОдговориИзбришиSa te visine mora da izgleda jadno ceo nazaljubljen svet.
Ako postoji sedma dimenzija za zaljubljene, gde je šesta, šta se dešava tamo?
Избришиja sam u petoj
Избришиimam travu za to
U šestoj su verovatno genijalci koji izmišljaju nebulozne teorije o svemu što pošten svet ne može da razume.
ИзбришиĆim savladam teoriju struna i ja se selim tamo..
Život je dovoljno komplikovan i bez zakukuljenie teorije relativnosti.
ОдговориИзбришиČovečuljak jedva uspeva da se izbori sa gravitacijom, sklon padu na svakoj krivini,, zabrinut i umoran, sve teže se prepoznaje u ogledalu, živi monoton jednodimenzionalan život bez perspektive, život u kome nema Sunca.
Čovek bez senke
Ili senka od čoveka?
Svaki put se iznenadim kad sretnem nekog drugara koga odavno nisam video.
ИзбришиZašto je tako smrknut i zgužvan, da li sam i ja tako omatorio, postao senka od čoveka?
Kad naletim na nekog parnjaka koji blista, nasmejan, doteran, rekao bi čovek da mi je sin, prestanem da se čudim kad čujem da je odavno otišao iz ovog tamnog vilajeta i živi miran, običan život na drugom kraju sveta.
Ne znam da li na svetu još postoji neko mirno mesto, možda u nekoj zabiti sa primitivnim plemenima, a verovatno ni tamo.
ИзбришиCivilizacija svakim danom donosi sve savršeniju tehniku i tehnologiju, a uništava jednostavan i miran život.
Svet liči na nagažen mravinjak sa izbezumljenim mravima koji ne znaju ni gde će ni šta će sa sobom.
dođi u moje selo
Избришиnema ništa
samo ja i mir
Ne zavaravaj se, mir je privid, sve je pod kontrolom Velikog
ИзбришиBrata.
S moje tačke gledišta Veliki Brat je za mene mali đokica i ne može mi ništa.
ИзбришиOd kada znam za sebe trudim se da budem bolja nego što jesam.
ОдговориИзбришиTo je neka vrsta takmičenja sa sobom, životni maraton.
Uzore mi nije niko nametao, sama sam ih birala, bolje reći prepoznavala, kao da su živeli u meni.
Kao da sam živela u njihovoj senci, ali nisam postala senka,
čak imam bezobrazan .osećaj da svetlim i u mraku. ;D
Osećaj ne vara.
ИзбришиSvetliš.
Tako se tera pomrčina. Tako raste senka.
A još više raste ono nevidljivo, ono čije smo senke.
Iako tu svetlost ne vide, ljudi prepoznaju one koji svetle.
Idu za njima. Kad tad će i oni zasvetleti.
Porasti.
Makar u četvrtoj dimenziji.
Mislim da svaki čovek ima u sebi neki skriven alat ili instrument, koji će mu suflirati kojim putem da ide, a od izbora i istrajnosti zavisiće šta će napraviti od sebe -
Избришиkovač, moreplovac, glumac, Ernesto Kortazar.
Ili ja, sićušna vinska mušica.
Zvuči neverovatno, ali ja znam jedno magare koje svetli kao svitac u pomrčini, moj svetonik, ukazuje mi put. :heart:
ИзбришиNije čudo što su sve vinske mušice malo ćaknute, to je od mligana.
ИзбришиA ja se pitam zašto neki ljudi ne mogu da se skrase na jednom mestu i žive običnim životom kao normalan svet - žena, deca, kućica u cveću, mačići, kučići?
ИзбришиŠta ih tera da skitaju?
To ne bih znao.
ИзбришиJa sam prolaznik u svom životu, nisam se makao iz ove betonske kutije za cipele, sve što imam je mačor Toša i minus na računu.
Imaš više nego što ti treba.
ИзбришиJa jesam trodimenzionalan i moja senka uopšte ne liči na mene, pljosnata je i deformisana, prava karikatura i potpuno nekontrolisana, čas trči ispred, čas me prati, a u podne negde nestane bez pitanja.
ОдговориИзбришиTek ja neću da budem nečija senka, pa ni tih nevidljivih četvorodimenzionalnih tipova.
Naravno da smo različiti, različiti smo od rođenja, ni jednojajčani blizanci nisu u dlaku isti i ma kakva da nam je sudbina, izjednačićemo se tak na kraju kad nestanemo u pepelu.
ОдговориИзбришиPepeo je naša četvrta dimenzija.
Tek je u pepelu iznenađenje, čudo.
ИзбришиIz pepela nekog velikana izleteće feniks, duh koji nastavlja da živi u svakom od nas.
Pepeo ostalih biće hrana travi, a trava prvi zalogaj u lancu gladnih usta - peta dimenzija?
Blago svakom ko veruje u večni život, meni ostaje da se pitam kakva je perspektiva iz horizontale na korenje poljskog cveća?
ОдговориИзбришиKakva je perspektiva iz horizontale, pitaš?
ИзбришиKao iz vertikale.
Koliko je drvo iznad, toliko je ispod zemlje.
Ne vidimo.
Ali postoji. Živi.
"Ali postoji, Živi."
ИзбришиTačno tako.
Kad se drvo jednoga dana osuši i kada ja ugasim sveću,
naši geni će živeti kroz generacije potomaka ko zna koliko dugo, možda do kraja Sveta?
Samo mi nećemo ništa o tome znati.
Sreća moja što neću ništa o tome znati.
ИзбришиI ovo što sam do sada video, bolje da nisam.
hej mrgude
Избришиhajd da popijemo po jednu
imam domaću šljivu
Falafala, al u tu dimenziju ne bih više svraćo.
ИзбришиDok slušam ovu dirljivu muziku uz rajske lepote naše jedinstvene Planete, poželim da tu ostanem, da ne moram da se vratim u
ОдговориИзбришиstvarnost u kojoj nema ničega za mene.
Ne mogu da shvatim da ima ljudi gluvih i slepih za lepotu.
Bilo bi bolje kada bi bar bilo razumnih.
Muzika se uklapa sa temperamentom, ili makar raspoloženjem. Nekome ko stoji u zaustavnoj traci pored pokvarenog automobila, dok pored tutnje teretnjaci, bi bili potrebniji mejdeni. Rege sjajno ide uz dosadan ponavljajuć posao. Dok se na stanici pitaš da li će poslednji bus uopšte doći, Ernesto može biti bolniji nego kamen u cipeli.
ИзбришиI, da, nabrojana stanja nisu nužno akutna, ponekad pređu u hronično.
"Kaži kakvu muziku slušaš, i reći ću ti koliko je vruć tvoj pakao."
U mom paklu bi se svako dobro preznojio, možda i skuvao?
ИзбришиFina muzika mi dobro dođe taman kao lepeza ili hladan tuš.
Nemam muziku za svaku priliku, buku ne podnosim, imam ostljive uši kao slepi miš.
Sa Kortazarom može da se meri samo najtiša tišina.
pupu nedobog grobna tišina
ИзбришиKako godine prolaze, sve češće me spopadaju sumorne misli.
ИзбришиBolja polovina života je na izmaku, šta sledi?
Koža više nije onako zategnuta, kolena krckaju, korak se skratio, slova u novinama sve sitnija, srce preskače kao uplašen zec.
Noću se budim iznenada prestrašen, pitam se koliko mi je još ostalo?
Đavo me tero da odem na kontrolni ultrazvuk, bez razloga, tek onako, sad znam da imam tempiranu bombu u trbuhu, aneurizma aorte pred pucanjem, pitanje je trenutka.
ИзбришиŽivim na belom hlebu kao osuđenik pred egzekucijom,
a mogao sam da uživam u životu.
Neznanje je moć!
Zahvali bogovima, aneurizma može uspešno da se operiše.
ИзбришиSećam se užasa dok sam kao jako mlada čitala onu groznu scenu iz "Idiota", dok voze osuđenog na gubilište.
ИзбришиTek mnogo kasnije saznala sam da je u tim kolima bio Dostojevski lično.
Sad znam kako se oseća osuđeni dok čeka izvršenje, a ne zna kada će biti.
Perverzno je što mu poslednju večeru serviraju a la kart.
Svi smo mi osuđeni i čekamo izvršenje, sreća naša što ne mislimo o tome i uživamo u životu dok traje.
ИзбришиZbunjujuće je imati sestru bliznakinju - kad je pogledam vidim sebe, kad progovori, čujem sebe.
ОдговориИзбришиNe treba mi ogledalo.
Pre nego što je nešto pitam, odgovori tačno kako treba, kao da mi čita misli.
Nikad nisam sigurna da li sam ja Ja, ili sam ja Ona.
Prava zbrka nastaje ako se obe zaljubimo u istog -
počinje život u nekoj ludoj dimenziji, kao prava komedija
zabune.
To je još bliže nego "srodna duša". :*
ИзбришиNema ništa bliže od srodne duše. :heart:
ИзбришиTaj mit o srodnoj duši smslio je onaj stari Grk, a onda ga preuzeli pesnici, pa spisateljice romantičnih vikend pričica za domaćice i nikad kraja uzdasima i jadikovkama, potraga za srodnom dušom je smisao života.?
ИзбришиMa šta cinici rekli, život bez srodne duše je jadan, ništa ne može popuniti tu prazninu.
ИзбришиNezgodno je što taman pomisliš da si je pronašao, kad ubrzo sledi ispravka, kajanje, razočarenje, bes - opet ništa, bio je to još jedan promašaj.
Ne znam šta je tim kameleonskim dušama,
zašto se pretvaraju, zašto nas lažu?
A da se ti malo preispitaš, a?
ИзбришиHvala na dobrom savetu.
ИзбришиKada bi se svako iz ove perspektive osvrnuo na svoj život, sigurno bi našao bar dva bolja rešenja za svaki čvor.
ИзбришиAli to nam neće pomoći, stare greške se ne mogu ispraviti, a nema garancije da ih nećemo ponoviti još koji put.
Nemam više vremena ni živaca za raspetljavanje, svaki čvor je sada Gordijev, sečem i ne osvrćem se.
ИзбришиSvaki put kada sam presekla, pokajala sam se.
ИзбришиJoš više sam se pokajala kad nisam.
A onda je došao dan kada sam sve prebacila u davno prošlo vreme i prepustila zaboravu.
ИзбришиVreme je četvrta dimenzija i u njoj ništa više ne izgleda isto.
ОдговориИзбришиOno što nam je nekada izazivalo radost ili patnju, sada je izbledelo kao sećanje na preležane dečije bolesti.
Vreme menja sve.
Vreme je gospodar života.
Vreme čuva velikane od zaborava,
ОдговориИзбришиmi ostali smo u prolazu, kao da nismo postojali.