Približio sam se vatri samo koliko sam umeo, koliko je bilo snage, i koliko je nedostajalo hrabrosti.
Biti blizu vatre je delo stvaranja, životni uspeh, i mora se zaslužiti. Živeo sam da zagrlim taj izvor toplote, vatru, zrak, ali znam da bih ga, čak i blagim dodirom, ugasio.
Nisam imao gorivo za tu vatru. Davao sam jedino što sam imao: vazduh, razgorevajući plamen, naravno da bih sebe ogrejao.
I svetlo sam dobio; ogrejan i osušen sam počeo da vidim, raspoznajem oblike, ponekad i boje.
A vatra? Šta je imala od moje blizine? Otrovnu nadu da može kročiti na ostrvo i postati Petko. Ili makar Eho. Kome je vatra Eho?
Ogrejati brodolomnika je delo ljubavi.
https://youtu.be/Iq_TXFpG4c4
Нема коментара:
Постави коментар