Padeži, glavobolja za one koji tek uče, odgovaraju na pitanja ko, koga, kome, šta...
Čine jezik jasnijim i razgovetnijim, nesumnjivo i lepšim.
Ali ljudima koji razmišljaju, odgovori na ova pitanja nisu dovoljni.
Jedno pitanje upadljivo nedostaje: Zašto?
Ma čime se bavili, pitanje Zašto je važnije od pitanja Ko, Kome, Koga, Sa kim, Od koga...
Pitanje Zašto je pitanje smisla, svrhe. Bez svrhe su sva druga pitanja nevažna, čak suvišna.
To pitanje je toliko duboko da se, na svaki odgovor na Zašto, može ponavljati isto pitanje, i neprestano odgovarati dok se ne dođe do suštine.
Do jednog istog odgovora.
Za taj odgovor je potrebna hrabrost.
Na crnim dirkama se ne može bogznašta odsvirati, ali bez njih nema muzike.
Ko ima moć da nekome pomogne,
ОдговориИзбришиa okrene glavu na drugu stranu,
izgubiće tu moć.
Ne treba ti moć, samo dobra volja, a ako okreneš glavu i ne grizeš se zbog toga, pitanje je imaš li nešto malo duše.
ИзбришиData nam je slobodna volja da bismo njome prevladali ljudsku prirodu.
ОдговориИзбришиDa bismo evoluirali.
Da bismo prestali da budemo pali Adam i Eva,
i da bismo postali bog.
Slobodna volja je ozbiljan alat, i treba imati ideju da tim alatom sebe dopravimo.
Kad je volja slobodna, čovek nije.
Čovek misli da je slobodan kad radi šta hoće, prkosi pravilima, krši zakone, uživa u zabranjenom voću, sve dok mu se ta alatka ne olupa o glavu.
Избришиko moj ćale
Избришиmali bog u velikom šeširu
Samo su zakoni fizike zakoni.
ИзбришиSve ostalo su preporuke.
Ko još mari za zakone fizike?
ИзбришиNe drže se ni onog osnovnog da dva tela ne mogu istovremeno stajati na istom mestu, guraju se ko stoka čak i za mesto u tramvaju i ubijaju u borbi za vlast.
Ne poštuju svi ni "preporuke" makar platili kaznu ili završili u ćuzi.
Zakoni trenja, gravitacije, inercije, akcije i reakcije, termodinamike, se ne mogu ignorisati, zaobići, negirati.
ИзбришиPazi stvarno!
ИзбришиCelog života sam u sukobu sa zakonima fizike, provlačim se, tumbam, posrćem, puzim, znojim i cvokoćem, čas stojećke, čas poleđuške, koliko se sećam jedino mi je trenje tu i tamo bilo prijatno, ali ni ono nije prolazilo bez posledica svaki put.
Koliko pamtim, jedna vrsta trenja je bila baš prijatna, ali sada mi je inercija u horizntali najmilija.
Избриши"Zašto" je pitanje koje oduvek izluđuje roditelje male dece, jer na većinu ne znaju odgovor, počev od - zašto je more plavo, kako mesec tako visi a da ne padne... i sa svakim novim "zašto" postaju svesni dubine svog neznanja, pored svih svedočanstava, diploma, dokorata.
ОдговориИзбришиI tako se znoje dok se preslišavaju, sve dok ne kapituliraju i na sva buduća pitanja počnu da odgovaraju s jednim konačnim "zato".
Tako prestaje razgovor i razmišljanje, počinje kljukanje gotovim odgovorima, osmim padežom se niko više ne opterećuje, osim naučnika.
ОдговориИзбришиNjihov život se svodi na traženje odgovora na misteriozno pitanje kome nema kraja.
Nekada smo tražili odgovore u knjigama.
ИзбришиKnjige su dobri sagovornici, teraju na razmišljanje,
kopanje po policama biblioteka je bilo uživanje.
Moja biblioteka je danas kafić.
Ali zato sad imam AI, pametnjakovića sveznalicu, non-stop ns usluzi, nema šta ne zna, piše priče, sklapa rimovane pesme, priča viceve, slika, peva i igra i savršeno fasifikuje i laže.
Pored njega se osećam kao nesposobna glupača, a iznad svega ga se plašim.
Dobra stvar je što mogu da ga ućutkam,
ja sam gazda.
I plaši me.
Lepo si ovo smislio sa osmim padežom, ali
ОдговориИзбришиda se ja pitam prvi padež bi bio "Zašto", a sledeći naravno "Kako",
možda bi po tom redosledu do sada dobili bar neke ogovore na pitanja koja nas muče?
Takav redosled bi "iz udarca" popravio svet.
ИзбришиMakar onaj deo koji koristi padeže.
Ako bi Zašto bio prvi padež, bio bi korišćen i tamo gde koristimo samo dva padeža.
ИзбришиTakav udarac nam baš treba.
ИзбришиPosle svega što sam do sada video i preživeo, sve mi je jasno, ne treba mi više da znam ni ko, koga, kome, čemu, još manje s kim ili čim, jedino se pitam zašto smo od našeg sveta napraavili ovakav haos i kako da popravimo toliki kvar?
Od prvog kromanjonca do danas, život nikada nije bio lakši.
ИзбришиNe znsmo da li je bio smisleniji, svrhovitiji -"Zašto".
Pećine su nam tople, klimatizovane, sa tapetama na zidovima, na koje kačimo tuđe crteže. Ne moramo do pojila, tekuća voda, hladna i topla, teče unutar pećine. Već ulovljene i istranžirane životinje su dostupne na policama u pećini pored. Voće je ubrano i čeeka na policama druge pećine. Nema straha da će nas nešto pojesti jer uniformisani i naoružani neselektivno ubijaju zveri.
Nekada je odgovor na Zašto bio odgovor na problem opstanka, preživljavanje opasnosti.
Danss su ti problemi rešeni, poništeni. Nesposobni za život bez problema, nalazimo razloge za brigu u ideologiji, u novom svetskom poretku, mogućem padu njujorške berze, pravima eldžibitejaca i ozonskom omotaču.
ZAŠTO komforni uslovi života za koje se svako mora izboriti sa manje ili više muke, nisu rešili vitalne probleme, već je borba za opstanak i preživljavanje po posledicama prevazišla borbu sa divljim zverima, suparničkim plemenima i prirodnim katastrofama.
ИзбришиIdeologije su nuzprodukt dokolice sapijensa nezadovoljnog društvenim poretkom, on još uvek nije našao naćin KAKO da ugodi svima.
To je dodatni problem, uzrok svetskih sukoba.
Da je život danas lakši, može da kaže neko ko nije bacio pogled preko svoje tarabe.
ИзбришиTo što je moja pećina topla i ne moram u lov na mamuta, meni nije dovoljno.
Ništa to ne vredi kada je neandertalac ostao nerazumni divljak, samo što danas ne ubija kemenom sekirom.
Nije svaka buka muzika.
ОдговориИзбришиNi iz savršenog instruenta ne može svako izvući melodije prijatne uhu i duši, čak i ako zna note i ima sluha,
Sve što proizvede biće struganje tupe testere i udaranje pijukom - direkt u tvoj mozak.
A ako ima "ono nešto", dirnuće te i kad duva u zovinu sviralu ili lupa o dno stare šerpe.
zag: :heart: :*
ИзбришиNemeček mi je omiljeni organizator buke. Kada buci premestiš samo nekoliko tonova, matematički presložiš, dobiješ dikvnu harmoniju koja zadržava ukus slobode, buke.
Kad u reči KAFA zameniš samo četiri slova, dobiješ reč PIVO.
ИзбришиKada se radi o slobodu, sve prija, što više buke to bolje.
ИзбришиCepaj, majstore!
Ali harmonija nastaje tek kada uploviš u ljubav.
Za mene je to vreme za Ernesta Kortazara.
::zag: ;cmok: :heart:
Posle silnih tomova blablaakanja o slobodi, izgleda da se ona svodi na izbor između kafe i piva.
Избришиdaj pivo
Избришиda nisam ćelav biro bi i frizuru
Umesto da uživa u igri, predstavi, primitivac mora da navija.
ОдговориИзбришиMora da izabere stranu.
Svet primitivca je crno bela, mi i oni.
Kad igraju Torino i Vićenza, porobljen će odabrati stranu i navijati.
Nesposoban je da bez suđenja - ko je naš a ko njihov - uživa u predstavi.
Sudija, zato, nikada nije dovoljno dobar. Nije dovoljno naš.
Isto je u politici. U prijateljstvu. Umetnosti...
Ljubavi.
Postoji neizdrž da se stane na jednu stranu.
To je njegov odgovor na Zašto.
ИзбришиI ja volim da navijam, pa šta?
ИзбришиUvek navijam za slabijeg, favoriti mi idu na živac.
Toliko nadmoći i želje da pobede, da vladaju, da kinje i ponižavaju, čak ismevaju slabijeg, meni je nepodnošljivo.
U sportu, politici, prijateljstvu, ljubavi...imam svoje ljubimce.
Među njima je i magare, naravno. :heart:
Nije tačno da niko neće poneti ništa sa sobom na onaj svet.
ОдговориИзбришиNeki će posrtati pod teretom jalovih ZAŠTO, dok će sretnici odskakutati samo sa jednim jedinim ZATO.
Najveći teret biće gomila neispunjenih želja.
ИзбришиZnam da želje ne ispunjava deda mraz, niko osim mene ih nije mogao ispuniti, pa ZAŠTO nisam?
Šta me je sprečavalo?
Sumnja, opreznost, nedostatak samopouzdanja, strah, kukavičluk, glupost...sve zajedno protiv nedovoljno jake želje.
Utoliko je moje žaljenje s protokom vremena sve veće.
https://youtu.be/Je-CxbYj-uU?si=gV-SuS6H-fvSM73f
ИзбришиMogu da stanem u pešes pesama.
ИзбришиAl još uvek tražim jednu.
Možda ću morati da je napišem.
Možda je bolje da, kao i do sada, sačekam je flaj napiše. 💜
ИзбришиNema tolike pesme u koju možeš da staneš.
ИзбришиOdavno sam počela da pišem knjigu, već je poodmakla, biće debela kao telefonski imenik neke metropole.
Moje srce nije anemično, tvom očigledno treba hitna transfuzija. :heart: :heart: :heart:
Prvu pesmu je, valjda, napisao Solomon.
ИзбришиOd tada su se Pesme nad pesmama nizale jedna za drugom i svaka je pronalazila svoju adresu.
Svi ispisani tomovi slatkih reči mogli bi stati samo u ove dve - dušo moja. :heart.:
A svi ljubavni zapleti u ovu jednu pesmu.
Избришиhttps://youtu.be/vZEh_j_x7cw
Ne znam zašto, ali uvek kad spremam večeru, nehotice počinjem da pevam dok gledam kroz prozor kako se Sunce polako spušta ka horizontu.
ИзбришиPesma koja traje.
https://youtu.be/lw3c5d3aBSE
Počinje sa buđenjem hormona i ove bebice će je pevati sve dok...aj, neću da vam kvarim.
ИзбришиMuzički eksperiment, naučni eksperiment, socijalni eksperiment...
ОдговориИзбришиživotni eksperiment?
Zar svaki život nije jedan eksperiment?
Ostvaren, propao ili ostao u pokušaju?
U svakom slučaju neponovljiv.
Prva i poslednja prilika da saznaš ko si i šta umeš.
Znam ko sam, uvek sam to znala, ali šteta što je život neponovljiv.
ИзбришиSada bi to bila neka sasvim druga priča.
ZAŠTO?
Desilo se iskustvo, zato.
Kažeš da je ZAŠTO ključno pitanje koje će na kraju dovesti do suštine, a zato je potrebna hrabrost.
ОдговориИзбришиZašto hrabrost, a ne znanje?
Svako ponekad ima uvide koji su različiti,
Избришиali je u školi naučio da ih odbaci, zaboravi, ili bar ne izgovara glasno.
U protivnom sledi podsmeh, kazna, odbacivanje... Socijalna smrt.
"Sva znanja su otkrivena, tačna, ne smeju se dovoditi u sumnju, i nalaze se u udžbenicima."
Galileo je imao uvid, jasno saznanje, ali ga je odbacio. Tesla je na studijama rekao da je moguć motor bez četkica, i javno je bio izvrgnut ruglu, i tako osramoćen da je prekinuo školovanje.
Danas se ljudi koji se usuđuju da glasno izgovore ono što vide smatraju ćaknutim, neinteligentnim, čak je smišljeno uvredljivo ime za sve koji se usude da sumnjaju: Teoretičari zavera. To ih trajno obeležava i zatvara im mnoga vrata u društvu.
Hrabrost, da.
Hrabrost je potrebna da, recimo, predložiš dobijanje dijamanta sporom elektrolizom tečnog CO2.
Da posumnjaš da je majmun predak, a ne samo rođak. Da nafta nije nastala od uginulih životinja.
Izgovaranje jeretičkih iskaza vodi u osudu, podsmeh, ostrakizam...
Ovako zvuči razmišljanje van šablona:
Избришиhttps://youtu.be/ohAtlmZGht4?si=cZYnDhNN3bmt5ECV
Tako je bilo za vreme inkvizicije.
ИзбришиDa je Galilej nastavio javno da tvrdi kako Zemlja kruži oko Sunca, završio bi na lomači, ali je i u zatvoru hrabro nastavio na - ipak se okreće!
I Darvinu je bila potrebna hrabost, tek se mnogo kasnije usudio da objavi teoriju evolucije i naljuti moćne popove idejom da nam je majmun rođak.
I danas ga vernici osporavaju, logičnije im je biblijsko tumačenje, srećom mogu da spale samo njegovu knjigu.
Danas svaki amater- pronalazač lako nađe sponzora ako ima zanimljivu ideju koja obećava prednost nad konkurencijom i unosan profit.
Više nije potrebna hrabrost, na ceni je znanje.
Svaka nova ideja koja je u skladu sa postojećim dogmama je dobrodošla, i smeši joj se profit i priznanje.
ИзбришиAli,
sumnja u naučne dogme, njihovo negiranje i pokušaj revizije, vode direktno na (figurativnu) lomaču.
Ono što je srednjovekovna crkva bila - čuvar dogmi,
danas je naučna zajednica, i još više: sistem obrazovanja.
Darvinu je trebala hrabrost da objavi svoje pretpostavke,
Избришиa danas je potrebna još veća hrabrost da bi objavio da je Darvin promašio fudbal.
(vrste ne nastaju od drugih vrsta)
Ne mogu da shvatim odkud ti toliko negativan stav prema nauci?
ИзбришиMogu da ga uporedim jedino sa mojim nepoverenjem prema svemu što se plasira na jutjubu, gde bilo ko može da brblja bilo šta bez dokaza i bez posledica, a za šta ne treba ni hrabrosti ni znanja, ničeg osim bezobrazluka i želje za lakom zaradom i popularnošću, a ja od svega ništa ne mogu da proverim.
Naročito preskačem senzacionalne sa naslovom -
"Saznaćete nešto što će vas zaprepastiti"!
U tom slučaju odem u šetnju.
Znam da ima država u kojima je naučna zajednica zajedno sa obrazovanjem u službi režimske politike, a umesto Darvinove teorije evolucije izučavaju se životopisi svetaca i crkveni kanoni.
Vrste ne nastaju od drugih vrsta, ali se iz pojedinih mutacija tokom evolucije razvijaju novi oblici koji imaju zajedničkog pretka.
ИзбришиDovoljno mi je da uporedim izgled i ponašanje šimpanze sa nekim mojim komšijom, bolji dokaz ne tražim.
:zag: :* 💜
ИзбришиAko vrste ne nastaju od drugih vrsta,
Избришиkako su nastale?
Pazi, izgovorićeš jeres. :)
"Nauka" ti to neće oprostiti.
ИзбришиNauka je sinonim za sumnju.
ИзбришиNe za slepo verovanje, dogmu.
Danas?
Danas je Nauka skup dogmi.
Nije dozvoljeno sumnjati u hipotezu evolucije.
Nije dozvoljeno sumnjati u Njutna i Ajnštajna, iako su jedan drugom dijagonalno suprotstavljeni.
Nije dozvoljeno pitati šta je prostor. Vreme. Svest.
Život.
To je slučajno nastalo varnicom u koarcervatnoj supi.
Slučajnost je novi bog. Bog nauke. Nemoj imati drugog boga osim slučajnosti. :)
Nisam naučnik, nemam taj kapacitet.
ИзбришиMoje je da uživam u rezultatima zabranjenih dogmi, koje me svaki čas iznenade nekom novotarijom, ne znam kako im to uspeva pored svih zabrana?
Ako poživim, možda odem na vikend putovanje na tamnu stranu Meseca?
Danas je dozvoljeno sve pitati, na najteža pitanja niko nema odgovor, ali može na jutjubu slobodno da mašta.
Da nije boga slučajnosti moji tvorci se ne bi nikada sreli u novosadskom parku i urezali inicijale u drvo pored klupe.
Godinama kasnije videla sam to srce sa zaljubljenim VLj kao stari ožiljak na izraslom stablu.
Nesrećne slučajnosti razvejale su nas na sve četiri strane sveta.
Vreme je da kuvam supu.
Sreća moja da ne moram da palim vatru na ognjištu na neki bizaran način , duvam i gutam dim,
zahvalna sam dogmatskim čudima.
Slučajnost je učinila da je, pre sudbinskog susreta, svako od njih sreo desetak hiljada ljudi.
ИзбришиI? Ništa. Baš ništa.
Ljudi se uklapaju kao puzle, i kada se nađu samo kliknu.
Sudbina nije slučajnost. Dokaz je da prethodnih deset hiljada susreta nije urezalo inicijale, ni pogled nije trajao duže od sekunde, duže nego što mora..
Kako možeš biti siguran da se nije desilo ništa?
ИзбришиKo zna šta se sve izrodilo i šta ispalo iz mnogobrojnih susreta i kako je to uticalo na ljudski rod i istorju?
Sudbina je igra slučajnosti, ne znamo ni kako je počela ni kako će se završiti, možemo samo da joj zahvaljujemo ili da je proklinjemo.
Ja sam samo jedan slućaj od neznanog broja slučajnosti, na nepoznatom decimalnom mestu i znam da skuvam finu pileću supu s knedlama.
To je sve.
Ma nisam siguran,
Избришиsamo me plaši ideja da sam nastao slučajno, da kroz život idem slučajno, da me ne vode odluke nego slučaj, da ću otići slučajno.
Slučajno znači bez smisla i cilja.
Da ovo pišem slučajno.
Ideja da je bilo šta nastalo slučajno je odustajanje da se traži uzrok, ili makar sled slučajnosti.
"Božja volja" je zamenjen izrazom "slučajno"
Udobnije je poverovati
Verujem da fina pileća supa sa knedlama ne nastaje slučajno :)
ИзбришиKako to da te slučajnost plaši, a ne podnosiš dogme i kalupe?
ОдговориИзбришиNema ništa uzbudljivije od igre slučaja, ma kako savršen plan da smisliš, moraš biti spreman na iznenađenja, uspeh ili katastrofu.
Otićićemo svakako slučajno, kao što je većina i stigla, ali će nam život biti ispunjen sopstvenim odlukama, u tome nalazimo smisao, dok bogovi s čuđenjem posmatraju na šta smo sve spremni da postignemo cilj.
Nikad ne pišem slučajno, volim da razgovaram
s tobom. :zag: :cmok: :heart:
Za finu supu je potreban predumišljaj i pomoć viših sila.
Ne plaši me slučajnost kao ideja.
ИзбришиPlaši me pomisao da slučajnost postoji.
Da ju je neko stvorio i spustio u svet.
Ali, vidimo svet je uređen prirodnim zakonima, nije se raspršio u gas i prašinu, što navodi na pomisao da slučajnosti za sada nema.
Dogma mi ni malo ne smeta kada se zove dogma.
Užasava me kada je prepoznam na pogrešnom mestu, u nauci.
Ako, u onome što je bila nauka, žive okoštale dogme,
gde je otišla nauka? Pod kojim imenom je treba tražiti?
U svetu uređenom po prirodnim zakonima nema trajne harmonije, dešavaju se velike havarije i katastrofe, rađaju se i umiru zvezde, gutaju crne rupe, da li slučajno ili po nekom planu?
ИзбришиNije nauka okoštala, nije zarobljena u dogme, možda je usporila, bez epohalnih otkrića, možda sapijens nije dorastao za veće zagonetke, možda neće ni biti?
Kao gusenica što isprede svilenu čauru a ne zna zašto, u njoj drema i ne sluti da će jednog dana izleteti napolje, a nikad neće saznati koliko je nebo i zašto sunce sija.
Do kraja neće shvatiti zašto je postojala i zašto je prestala da postoji.
Blago gusenici, čovek ne prestaje da se pita.
ИзбришиDa, ZAŠTO?
Избришиpa zato
ИзбришиU ovom suludom svetu, svako mora pronaći svoje utočište.
ОдговориИзбришиZa mene nema boljeg od reči koje traju i muzike koje traju na ovom mestu.
Lek.
https://youtu.be/woqz9iwncf4
Ernesto Kortazar, naš savremenik, u trinaestoj godini je ostao bez oba roditelja, ali ta nesreća ga nije sprećila da postane svetski poznat kompozitor i pjanista.
ОдговориИзбришиPitam se zašto i kako je moguće da najveći umetnici najčešće izrastaju iz tragičnih ili jadnih sudbina?
Kao da ih nesreća uobličava u posebno osećajna i misaona bića i uzdiže iznad svih.
Iz srećnih i zadovoljnih porodica izlaze uglavnom dembelani sa kojima počinje dekadencija.
I njihov talenat, ako ga imaju, zakržlja od lenjosti pre nego što uspe da se razvije.
Lepota, muzika, je bila njegovo bekstvo od nesreće, od realnosti.
ИзбришиAli on nije zaipravo pobegao od realnosti, nego je stvorio svoju.
Čim se drugima dopala, uselili su se u nju, to je postala realnost mnogih.
Sreća mu je, u formativnim godinama, ponudila klavir.
Da mu je ponudila pištolj postao bi gangster. Varjaču - postao bi kuvar.
Isterao je ćeif i stvorio svet za sebe. Svoju realnost.
Čitao sam da su muzičari komponovali ono što im nedostaje, i snažno grabili u tom smeru. (Brams je imao astmu i komponovao ono što mu prija.)
U tim godinama se malo njih hvata za klavir, jer na priznanje društva treba čekati. Ko postane navijač, za samo godinudve i puno batina može dobiti priznanje.
ИзбришиPriznanje rulje je slaba uteha. To nije građenje svog sveta, nego bolno uklapanje u tuđ.
Ja nisam imao klavir, čak ni usnu harmoniku. Ni fudbal. Od starih delova koji se nimalo ne rimuju napravio sam prvi gramofon,
Избришиodmah zatim nabavio Baha, Ozija, TYA i koncerte Džimija Hendriksa.
Čovek postaje ono što gleda, u ovom slučaju sluša.
E, sad smo stigli do gena.
ИзбришиDobri geni prave dobre ljude, bez obzira na okolnosti.
Talenti krče put kreativnosti i ni od čega prave nešto, desi se i veliki izum.
Za razliku od blagostanja, siromaštvo je pravo vreme za stvaranje ni iz čega.
S obzirom na okolnosti, mogao sam postati gangster ili diler, izabrao sam da budem skitnica- hroničar ovog ludog vremena.
ИзбришиŠta običan prolaznik kroz život može da ima od toga, osim žuljeva i šuljeva, a ne može ništa da popravi?
infrakt
Избришиkamen u žući
šlog
Ako je Cortazar, bežeći od nesreće i tuge, postao sjajan pijanista i još sjajniji kompozitor,
Избришиkakav je zaključak?
Mislim da nije bežao, prepustio se osećanjima i pretakao ih u muziku, nežnu, melanholičnu, romantičnu, tako dirljivu i neobičnu za turbulentno vreme u kome je živeo i u kome mi još uvek živimo.
ИзбришиZa mene je Kortazar Šopen našeg vremena
Moć umetnosti je da nas uzdigne iznad stvarnosti, možda liči na bekstvo, ali umetnost je nasušna potreba i često spas.
ИзбришиUmetnost je zaista potrebna.
ИзбришиMeni nije jasno gde je prekidač kojim se, iz nervoze pred šalterom,
ili kuvanja pileta za supu,
prelazi u "Šopen" mod.
Ne nalazim prekidač, ali je istina da se povremeno okliznem i upadnem u stvaralački mod, koji traje nedeljama, nekad mesecima. Gurnem ključ u firmu i odem da slušam ptice. Izlazak iz tog moda je, ali tek posle puno vremena, moguće izvesti alkoholom. Kad prođe mamurluk opet sam obrijan, plaćam poreze delim plate, i uopšte ne čujem ptice.
Pred šalterom ne pomaže ništa osim psovke
ИзбришиAli supa uz Kortazara ispadne posebno opojna i bez mirođije,
prozori blistaju oprani nekako sami od sebe, a uz kafu je Kortazar bolje društvo od svih dosadnih brbljivaca.
Jedino za cepanje drva nije od pomoći, ne ide sekira bez žestokog roka.
Ima tu istine, jednom sam kuvala supu uz Vagnera i knedle su ispale tvrde ko kamen, iskakale same iz tanjira.
ИзбришиALi kad mogu da biram, nema bolje muzike od žubora potoka i cvrkuta ptica.
Najgore je kad se oklizneš i upadneš u alkoholni mod,
Избришиs razlogom ili bez, posle euforije bez pokrića, potoneš u totalnu anesteziju, komiran.
Posle toga još par dana nisi ni za šta, ako mi veruješ na reč.
Da li ljudi postaju Neko idući ka idealu,
ОдговориИзбришиili bežeći od tuge?
Proizvod jednog od ta dva slučaja nije Neko nego Nešto.
Ma čovek je kugla u fliperu.
Iako liči na kuglicu u fliperu, ona ima svoj karakter i svoju volju i sama bira pravac, uprkos gurkanju i saplitanju sa svih strana, nepoznate sile je neće sprečiti da stigne na cilj.
ИзбришиKo ima ideju vodilju postaće Neko.
Ko je u bekstvu završiće kao Nešto.
Ako je cela ta trka uopšte bitna, svi še završiti kao Ništa.