среда, 21. децембар 2016.

nije greska, Ljubav je

Ako razmisljas o greskama pogresices.
Dok razmisljas o igri, igraces.
Samo kada mislis o zivotu, zivis.
Svi ljudi pocinju da lice na onoga koga trazis. Sve zene lice na onu koju zelis.
Stajao sam na stanici. Cekao voz koji ce me odvesti daleko od tuge.
Prebirao po dzepovima, nisam imao kartu. Da sam imao sta bi na njoj pisalo?
Vozovi krecu, i moj voz krece, ali ja ne znam koji je.
Propala je radnja u kojoj sam kupovao cigare, bircuz u kome sam se opijao.
Zivot u kome sam bio epizodna uloga.

O cemu razmisljam? O greskama. Trazim greske koje sam pravio, i ne nalazim ih. Ili ih nije bilo, ili me nisu promenile, ili nisam nista naucio.
Neko moze osetiti i dodir i pogled, osmeh, sakrivenu misao. Bog mu je zbog necega to dao.
Ali nije dao svima.
Ili je dao, ali se tokom odrastanja negde zaturilo.


Retki su ljudi koji vole. Da li ne umeju ili se pokoravaju strahu, ne znam.
"Volim" se uci u detinjstvu. Ali ne nauce oni koji su strogo vaspitavani, ni oni koji nikako nisu vaspitavani, ni oni koji su ostavljani...
Tek su retki sposobni da vole.
Nauce se ljudi nekoj kohabitaciji, trpljenju drugih, i to je maksimalni domet.
I govore im i knjige i ljudi da ljubav nije trpljenje drugih, al dzaba.
Ne mozes nikoga nauciti da voli. Mozes ga samo voleti.
Kada pridjes nekome ko ne ume da voli, on gleda i meri iz svog ugla i pita se: sta hoce od mene?
Ne razume da neces nista.
Nemoj se ljutiti na one koji ne umeju. Ti nudis nesto sto ne vide. Moras to preformulisati i ponuditi nesto sto mogu da razumeju.
Ne mozes nekome koga boli zub citati poeziju i ocekivati da uziva. Nije problem ni u tebi ni u poeziji, problem je u bolu. Tako racionalista vidi svet.

Sve dok ne pustis, dok ne otvoris saku, ne mozes nista dobiti.
Pusti, i onda posmatraj sta ce ti doci.
U nekom trenutku sam shvatio da ne zelim biti u necemu. Ne zelim da prihvatim tudje sablone.
A jos nemam svoje. Posmatram, merim, ne ucestvujem. Ako sam nateran, bunim se, borim, ritam ko magare.
Ne mozes prihvatiti put, moras ga stvoriti, ugaziti u trnje pazeci da ne nagazis raskovnik.

Kako starimo vidimo sve vise, imamo sve vise stvari u glavi, u srcu, u savesti. Secanju.
I tu polako postaje tesno.
Zato nam izgleda da se vreme ubrzalo.
Nije vreme, mi smo ubrzali. Trcimo, jurimo, zahtevamo, ocekujemo.
Sada treba usporiti, zastati dok jos ima snage, dok srce jos radi.
Mozak? Mala je korist od njega. To mladost ni ne naslucuje.
Disati. Polako. Osetiti svaki udak. Suncev zrak. Povetarac.
Pokisnuti do koze.
Odluciti,
i voleti.




Mene taj svabo i ta pesma podsecaju na moje tinejdzerske dane.
Nimalo vesele, naporne, tuzne, razocaravajuce. Na neuspehe.
Do tog vremena sam citao knjige, i imao idealizovanu sliku sveta.
A onda je doslo vreme da odrastem. Odrastanje je zahtevalo da se odreknem dobrog i lepog, cak i kao ideala, i da zivim po pravilima koje je neko drugi smislio.
Tada sam skroz prestao da citam. Postao najbolji medju njima. Medju majmunima. Stvaran, racionalan bez ideala i bez ideja. Rad je moje bekstvo.
Ne volim disko. Sevdah disko narocito ne volim.

Zena stvara svet. Zena radja boga koji ce stvoriti svet.
Zena je odmah iza muskarca.
Iza plasljivka se nalazi alapaca,
iza siledzije begunica,
iza nezainteresovanog kurva.
Iza muskarca je zena. Bez zene muskarac bi pao. Ne bi bio ceo.

Pustas svoju ljubav da luta, dajes joj slobodu.
Ni ne slutis kakva ce nova ljubav na njeno mesto doci.
Ako je toliko cekala, bice ti dobar saveznik.
A ta sto je otisla, lutace negde, pa ce se kroz nekog drugog tebi javiti. Ko zna, mozda ces je nekada prepoznati.
Ali je sada sigurno da ces nekome doneti srecu.

Ne znam.
Ja je dozivljavam kao potvrdu da smo svi izgubljeni.
Da svi lutamo.
Ali pesma nije zavrsena.
Pesma ne kaze da u tom lutanju stalno nalazimo ono vrednije.
Ono sto nismo ni trazili: sebe.
Drugi je problem kako prepoznati kada pronadjemo.
Prihvatiti. Zavoleti.
Umesto da ucimo da volimo, mi celog zivota trazimo. Zelimo. Ocekujemo.
Ne treba traziti. Treba voleti ono sto je tu, u dometu, ispred ociju. To nam je dato, i prema tome treba okrenuti ljubav.
Kada dodjes u moje godine, znaces da su samo obicne stvari ono sto je trebalo voleti.

Nemam ja kad da budem srecan. Pritiska zivot sa svih strana. Ponekad se napijem i zaboravim na obaveze i brige, i tada, kada sam bez briga, jesam srecan. Ali prodje prebrzo.
Necu postati alkoholicar, to sam prelezao.
Nek ona voli sta hoce, to je njena volja.
Ja cu jednom nauciti da volim, i tada cu, zapisi i stavi u dzep, voleti sve.

45 коментара:

  1. Nemoj tražiti greške, zašto sebe mučiš?
    Nije čudo da ne možeš da ih pronađeš, ne možeš jer ih nema.
    To je samo tvoj život, baš takav, to si ti.
    Dao si sve od sebe, takav kao ti ne može manje.

    Neko ko ne prihvata tuđe šablone ne može biti sporedan lik
    nigde, pa ni u svom životu, već uzor svima oko sebe,
    možda i glavni lik u tuđim životima, a da o tome pojma nema?
    Tvoja mladost nije bila vesela i potseća te na razočarenja i neuspehe?
    A čija nije takva?
    Mladost postavlja sebi previsoke ciljeve i strog je sudija.
    Samo zreo čovek nalazi svoje pravo mesto , u skladu sa sobom i svojim vredostima i ne očajava što je morao da spusti lestvicu, ako je morao. I može biti nezadovoljan, ali ne sme biti nesrećan.

    A voleti?
    Tako je prirodno i urođeno voleti.
    Možda samo ti "strogovaspitavani, nevaspitavani i ostavljeni" ne umeju da vole, ali izgleda da se više ne usuđuju da pokažu, nego što ne umeju.
    Čovek je samo sisar, ne može bez mleka, dodira, nežnosti, ljubavi.
    Možda su baš zato ti najtvrđi i "neosetljivi" muškarci, pa čak i oni ženomrsci, toliko opsednuti sisama? :)

    Nova godina i rođendan su često povod za procenjivanje sebe i svog života.

    Ne vredi gledati iza sebe, a ni daleko ispred.
    Možda nemaš razloga da se precenjuješ, ali još manje da se potcenjuješ.
    Nisi srećan? Važno je da nisi nesrećan.
    Uostalom, sreća i nesreća su samo začin, bez njih bi život bio bljutav.

    I ono najvažnije:

    "Disati.Polako.Osetiti svaki udah.
    Sunčev zrak.
    Povetarac.
    Pokisnuti do kože.
    Odlučiti.
    I voleti.":*:*:*

    Zar ima nešto vrednije i lepše od toga?




    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Auuuuuuu...skrati malo, bonanebila. :)

      Избриши
    2. Šta mogu, kad pričam sama sa sobom razveže mi se jezik, ne mogu da se zaustavim.
      Gazda, briši sve suvišno. :)

      Избриши
    3. O Životu i o Ljubavi nijedna reč ne može biti suvišna, nikad.

      Избриши
  2. Oni što umeju da vole mogu da budu naporni.
    A oni što ne umeju - ubistveni.
    Ako ti je stalo do duševnog mira, izbegavaj i jedne i druge.

    ОдговориИзбриши
  3. Lep monolog, Hakime. :*

    A ja se ne preispitujem, zašto da se suočavam sa sobom?
    Sve mi je jasno i dobro znam da greške nema.
    Sve važne odluke bile su moje, po mom "šablonu".
    Nije bilo ni više sile ni slučajnosti, ni tuđih uticaja.
    Pa ipak, sada bi one bile sasvim drugačije.
    I ko zna ko bi sada bila ja?
    Isto tako nezadovoljna, možda ?

    Više ne kujem planove i ne razmišljam o životu.
    Samo živim.
    I ne moram da učim da volim.
    A još uvek volim da se igram, kao dete. :)





    ОдговориИзбриши
  4. Dok ti po džepovima tražiš kartu, vozovi prolaze.
    Uskači i ne pitaj gde ide.

    ОдговориИзбриши
  5. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  6. I ja sam sa sobom divanim.
    Nemam s kim.

    ОдговориИзбриши
  7. Nisam postala Marija Kiri, ni Ana Pavlovna... pa ni Valentina Terješkova, ni Simon Debovoar nisam...
    Sad znam da je bolje što nisam.

    I ovo što jesam - suvišno mi je. :)

    ОдговориИзбриши
  8. Propao ti dućan i omiljen bircus?

    Propala je država u kojoj sam rođen.
    Isterali me iz mog grada. Izgubio sam prijatelje i rođake.
    Jaši me ko stigne.
    Zatrovan sam besom.
    Nemoćan.
    Moj život nije moja greška, njihova je.
    Mogu samo da njačem na zvezde, kao ti.

    ОдговориИзбриши
  9. A kako ćeš naučiti da voliš?
    Naš svet je velika škola mržnje.
    Ljubav je proterana ili je predmet sprdnje.

    Da,usamljeni smo i izgubljeni.

    ОдговориИзбриши
  10. Kada bi svaki čovek odvrnuo svoje ventile i pustio da pokuljaju nevolje i jad, bio bi to potop, gori od onog biblijskog.

    ОдговориИзбриши
  11. Ako je istina da zivimo u svetu koji uci mrznji, najmanje sto mozemo uciniti je da budemo jako losi djaci.
    Srecna nam svima nova godina!

    ОдговориИзбриши
  12. Zasto je srecna nova kod Greske?
    I zasto Greska?
    Wtf?

    ОдговориИзбриши
  13. Greske treba zaboraviti i ostaviti u staroj godini, a onda zagrljeni uci u novu.

    ОдговориИзбриши
  14. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  15. Nemoj da petljas.
    kazi lepo sta sam te pitala.

    ОдговориИзбриши
  16. Prelazak iz jedne godine u drugu je kao prelazak preko granice. Mozes na njoj zaboraviti stvari koje te vuku nadole i saplicu, cak i pasos, i zakoraciti u novu godinu kao neko nov.
    :*

    ОдговориИзбриши
  17. Одговори
    1. Pa da, sve dok ne obrišeš. ;)

      Избриши
    2. Dijagnozu ne mos obrisati.
      Nazalost.
      :*

      Избриши
    3. I ne treba.
      Bez dijagnoze si - niko.

      Nego da se izljubimo, Nova je. :*:*:*

      Избриши
    4. A je li ti, jes ti moj tajni obozavalac, kad pratis sta brisem,?a?

      Da se izljubimo, nego :* :* :* :* :*

      Избриши
    5. Imam pamćenje ko slon, baš sam se pito što te nema. A ti opet brišeš? :)

      Избриши
    6. Nervirao me je Hakic malo, moram priznati.
      A malo je i mracio. Pa sam cekala da taj mrak ispari.
      Evo i sad, pitaj ga sto je promenio naslov...
      Ovo brisanje, inace, bilo test test proba proba. :)
      :*

      Избриши
  18. Nisi morao da ispravljaš naslov - bilo je jasno da
    nije greška, nego ljubav. :*

    ОдговориИзбриши
  19. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  20. Razmisljam cesto o jednoj osobi koja misli ali nije sigurna da voli, premda to ponekad tvrdi. I o jednoj koja je sigurna da je voljena. Takodje i o jednoj koja zna (ne da ume, nego zna da nesto postoji) da voli. I jednoj koja nikada nije bila sigurna da ljubav koju je dobila bila prava. U tom zbiru, postoje samo dve osobe. Ona koja barata pojmom ljubavi i koja zapravo to voli vise od objekta (subjekta?) svoje ljubavi, i ona koja tu ljubav nakon svega stavlja pod sumnju, lupu, i sa pitanjem smisla. Tako zamrznuti, oni stoje, i cekaju da se nesto desi. U stvari...mozda nista vise i ne (o)cek(u)aju. Osim smrti koja bi ih spasla agonije ljubavi, i koja od svoje sustine nakon svega nosi samo ideju o vecnosti, lepoti, dubini, strasti, pripadanju. I ogromnu prazninu i bol sto ...mozda u stvari nijedan ne ume da voli a do neceg mu je stalo. Mozda je samoljublje za to krivo, to sto treba voleti i ne traziti nista zauzvrat. Bas nista.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ako jedna od te dve osobe nisi ti, džaba razmišljaš.

      Избриши
    2. Ako jedna od te dve osobe nisi ti, džaba razmišljaš.

      Избриши
    3. Možda jesam. Možda nisam. Možda je najmanje potrebno razmišljati jer su neka pitanja izlišna a odgovori dodju kasno. I volim da razmišljam ... posebno ako i kada ... jesam. Mada i kada nisam.

      Избриши
  21. "Ako voliš nekog,daj mu slobodu da može da ode.
    Ako ti se vrati,zaista je tvoj.
    Ako se ne vrati,tvoj nikad nije ni bio.

    Ps. Nije greška...ljubav je. 💖

    ОдговориИзбриши