петак, 20. мај 2016.

Neodređeni integral

Na jeziku matematike život je diferencijal.
Na jeziku matematike smrt je integral.
Integral je derivat i proizvod limesa.To znači da integral u sebi sadrzi ceo zivot.
Matematika tako dokazuje da smrti nema.


Život je tako naporan i plitak, a smrt je ponižavajuće patetična. Ako ih odbacimo, šta nam ostaje?
Svaki čovek za života sagradi najmanje jedan zid.
Odnos sagrađenih i porušenih, plus broj zaobiđenih, govori puno o čoveku.

24 коментара:

  1. U mom maternjem jeziku ne postoji reč diferencijal... ni integral... a ni limes.
    Matematika je jezik bogova.
    I genija.
    A ja nisam ta.

    Znam samo da je matematika moćna i može svašta da proračuna, ali je Život sila, mnogo jača.
    Pred njim matematika može samo da klekne, umukne i stavi prst na čelo.

    A ja Život živim i znam da nije površan - težak je i zamršen i tako bogat i - divan.

    Mnogi nikada ne nauče da žive, kao što ne nauče ništa ni o integralu, diferencijalu, limesu...
    Mogu samo da se slažim sa matematikom u jednom - smrt ne postoji.
    Smrt je samo usputna stanica za one koji su stigli na cilj.
    A na svakoj stanici ukrcavaju se novi.

    Život vozi dalje u nedogled, bez mene, zar je to neka šteta ? :)




    ОдговориИзбриши
  2. Nazvali su je visa matematika zato sto je, glave koje se njome bave, ne razumeju.
    Integral, diferencijal, limes, logaritmi, pa i fizicki histerezis, lako razumeju predskolska deca.
    Te stvari mogu se pronaci u casi koju puni voda. U letu papirnog aviona. U kamenu bacenom u vis.
    U decjoj igri.
    Deci se ta znanja u nizim razredima ne nude, zato sto su njihovii ucitelji, tokom napornog skolovanja, zaboravili decju logiku.
    Kada bi uklonili rogobatna imena i ponudili deci logiku, stvorili bi generaciju koja poznaje fizicke principe i lako usvaja matematicki aparat.
    Stvorili bi bolje od sebe.
    Ali to, izgleda, nije cilj.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Zvuči jednostavno kada ti to kažeš.

      Kada se setim moje profesorke matematike i fizike, dođe mi da zaplačem.
      Mislilasam da sam ja glupa, a sada shvatam da jadnice nisu ni same razumele o čemu govore.

      Hoću da budem opet mala, hoću da mi ti budeš učitelj. :)

      Избриши
    2. Kada prepoznaju boljeg od sebe,
      učiniće sve da ga onemoguće, da ga satru.

      Otkud toliko zlo u našem čoveku?




      Избриши
    3. Naučili su ga da je čovek čoveku vuk.
      Živi u strahu, gradio je celo vreme zid da se zaštiti.
      Sada je već zazidan u kuli bez izlaza, siguran u njoj, usamljen, on i njegov strah.
      O rušenju ne razmilja, za svaki slučaj dodaje još po koji kamen.
      A tamo napolju nosi masku i crkava od straha,
      u ovom našem svetu - kanibalskom.
      Ipak uspeva da izgleda opasno i gazi sve oko sebe, da sam ne bi bio pregažen.
      Naučio je da se krsti i ide u crkvu, zna bar polovinu božijih zapovesti, ali je bezbožnik.

      Naš čovek, čovek našeg vremena.
      Čovek?

      Ima još, ali i ovo je suviše.

      Избриши
    4. A na ono - "ljubi bližnjeg svog..."
      samo će da se izbeči -
      "You tooolk to meeeeeee?!",
      sa savršenim palilulskim naglaskom, koji će te preseći napola :)

      Избриши
  3. Pikaso je sa 11 bio formiran slikar.
    Kao sin uglednog umetnika izlagao je svoje radove na velikim izlozbama.
    A onda je odluceno da se posveti visokom obrazovanju. Potrosio je godine uceci. Zavrsio je visoke skole, usavrsio tehniku i znanje, postao akademski gradjanin, i naocigled svih uspeo.
    Tada je shvatio poraz, da je izgubio dete u sebi.
    Probao je sa plavom fazom tuge, zatim je crtao ruzicasto, pa sa braon faza... Nakaradni kubizam je tuzan pokusaj odraslog da naslika decji crtez. Kupci slika i skulptura su bili zadovoljni, ali Pablo nije.
    Znao je da je na platnu samo zanat. Vestina.
    Ono bozansko, decji crtez, bozanska ideja, je zauvek nestalo.
    Pokusavajuci da dopre do deteta u sebi, crtao je izoblicene likove, precrtavao i kvario. Lomio skulpture i pogresno ih sastavljao.
    Bio je autor plakata za film "Bitka na Neretvi".
    Crtao je likove iz slomljenih ogledala trazeci zaboravljeno znanje.
    Nikada ga nije pronasao.
    Ne moze sistem obrazovanja pretvarati decu u ljude.
    Deca moraju sama odrasti.
    Sistem im mora ponuditi znanja.
    Najveca dostignuca civilizacije postigli su ljudi koji su sacuvali dete u sebi, ali su mu dodali radne navike.
    Citam ponovo "Dnevnik iz Kolorado Springsa", i nalazim reci decaka koji se, sa neverovatnom upornoscu, igra varnicama. Ta igra decaka je stvorila svet kakav poznajemo.
    Obrazovanje treba da stvori radne navike. Nista vise, nista manje.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Najveća dostignuća civilizacije postigli su genijalni ljudi.
      Izuzetni su i retki takvi umovi, njima ni nakaradni sistemi obrazovanja nisu mogli ništa, prosto su ih ignorisali.
      Nije bilo potrebno ni da im neko usađuje radne navike, njihove ideje gonile su ih na rad bez predaha.
      A prosečne male umove treba navići na rad, ali im ostaviti slobodu da postavljaju pitanja i sami nalaze odgovore.

      .

      Избриши
  4. Plankova duzina je donja granica.
    A gornja granica? Nebo.
    Ajnstajn nije dobio nobela za ono po cemu ga danas pamtimo, nego za obican fotoelektricni efekat.
    Sporedna otkrica su ono vredno. Esencija.
    DeBrolji je dokazao da mi nismo materija,
    nego talas, energija.
    Misao.
    "U pocetku bese rec."
    Mi smo rec.
    Misao boga, sopstvena misao.
    Sami sebe stvaramo. Tu se krije odgovornost.
    Hajzenberg je rekao da se materija balona ne nalazi u centru balona,
    nego na obodu.
    Sustina i sva sila ostaje u nevidljivom centru.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Zanimljiv si predavač.
      Deca bi te rado slušala i verovatno ne bi bežala od škole.
      A i odraslima bi pomoglo da bolje shvate svet i promene ugao posmatranja.
      Ali meni ne pomaže mnogo, odjednom se osećam kao krelac.
      Nedostaje mi znanje da shvatim dobro o čemu govoriš.
      Ipak,po prvi put drugačije razumem - "na početku beše reč", iako već neko vreme naslućujem da je sve delo velikog i savršenog plana čiji smo mi deo.

      Crkvena tumačenja su mi teško razumljiva, čudna, čak smešna, pa i potpuno neprihvatljiva, kao bajke za odrasle i uvek se pitam kako im ljudi veruju?

      A ovaj Hajzenbergov balon, šta ću s njim?
      Kako da ga smestim u ovu moju glavicu?
      I šta sa tom suštinom i silom u nevidljivom centru?

      Suština me je uvek zanimala, ali nikad da dođem do nje. :)

      Избриши
    2. "Mi smo reč.
      Misao boga, sopstvena misao.
      Sami sebe stvaramo. Tu se krije odgovornost" :*

      Избриши
  5. Centar je mesto na kome su suprotstavljene sve sile. Centar svih desavanja, sustina balona, uzrok i posledica, smisao u ravnotezi.
    Ali mi smo nesvesni sustine, nama je vidljiva samo opna.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Vidljiva nam je samo opna, kao što nam je vidljivo i poznato naše telo, a duša koja je centar i suština, nama nevidljiva, negde je... "između mozga i srca"? :)

      Избриши
  6. Ovo mi je došapnuo Googl:

    "Prvi gutljaj iz čaše prirodnih nauka pretvoriće te u ateistu,
    ali na dnu čaše Bog te čeka" - Verner Hajzenberg

    Iz te čaše i ja pijem, mislim da sam sasvim blizu dna. :)

    ОдговориИзбриши
  7. Анониман22. мај 2016. 21:29

    "Najstrašnija i najslađa misao je: nema boga, a nju omogućava samo jedna misao: ima boga."
    Meša Selimović

    ОдговориИзбриши
  8. Mi mislimo da je balon ono sto vidimo, opna.
    Ona jeste deo balona, ali se sve sile kroz nju prenose. Opna ne trpi, ne trosi, ne menja silu. Sto se sile tice, opna ne postoji.
    Ono unutra je balon. U centru te sfere se izjednacavaju i medjusobno ponistavaju sile. Centar je glavno mesto svih desavanja, drame i ljubavi.
    A mi ne vidimo centar, i smatramo da ne postoji.
    Kao i kod ljudi. Vidimo opnu, ljusturu. A drama je duboko unutra, nevidljiva.

    Kada voda iz slavine puni casu, integral je visina vode u casi.
    Diferencijal je promena visine.
    Ivica case je limes.
    Lopta bacena uvis ima logaritamsku putanju.
    Kada polako pritiskas prekidac za svetlo, primetices da se ne pali na istom mestu na kome se gasi. Ta razlika je histerezis.
    Odnos palca i kaziprsta je fibonacijev razlomak.
    Treperenje zice na gitari je furijeova transformacija.
    Vatra je fizicki lancana reakcija a hemijski oksidacija.
    Vikanje kroz fisek ili cev je rezonansa.
    Konopac za preskakanje je stojeci talas.
    Caj koji pijemo se eksponencijalno hladi.
    Jedenje zivog krompira izaziva egzotermnu reakciju.
    Vrteska je sukob centrifugalne i centripetalne sile.
    Bicikla je ziroskop.
    Lopta u komsijskom prozoru je udarac na kucnu ekonomiju.

    Fizika je sva u igrackama. A onda nastavnici narede deci da ostave glupe igracke i otvore knjigu: izracunati: masa puta brzina na kvadrat kroz poluprecnik, izrazava se u njutnima, ili kroz dva u slucaju pravolinijskog kretanja.
    Deca su bolja od nas. Zato ih saljemo u skolu.

    ОдговориИзбриши
  9. Samo pazi na casu.
    Uskoro cemo imati kontrolni iz bloga.

    ОдговориИзбриши
  10. Uvek će te zbuniti dečija pitanja.
    Tvoji naučeni odgovori, koje si usvojio zdravozagotovo, daleko su od suštine.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kada pokušaš da odgovoriš, shvataš da ti ništa nije jasno.

      Избриши
  11. Smrt ne možeš da odbaciš, ona će odbaciti tebe.
    A život možeš.
    Ostaje ti rezultat 2:0 za smrt.
    Nisi umeo bolje?

    ОдговориИзбриши
  12. "Deca su bolja od nas. Zato ih šaljemo u školu" :):):)

    ОдговориИзбриши