понедељак, 23. мај 2016.

Buvlja pijaca

"Pedeset dinara, odlicno je necese pokajes, ajd evo ti dva za sto."
"Osam puta cetri cetresosam i evo jos jedna do pedeset."

Tamo se mogu naci lakovane orahove vitrine, tanjiri za na zid, figurice "uspomena iz banje".
Drveni civiluci sa nastavkom za sesire, izduvane lopte, nikada obuvene cipele, podvrnute zvoncare, novcanici sa oprugom.
Sestari i vinkle za tehnicko crtanje, sabrana dela Lenjina i lektira iz sedamdesetih.
Skolske krede, mede punjene slamom. Satovi na navijanje, i oni zidni, kukavice.
Ploca Lepe Brene u omotu Bitlsa. Partijska zastava. Parkerica i olimpija pisaca.

Na buvljaku se nude nasi prosli zivoti.
ali ih niko nece, i to vise nije pitanje cene.
Sve ono sto smo odbacili niko drugi ne zeli.
Nase uspomene drugima ne vrede.
Nasi zivoti drugima ne vrede.

I ono za cime sada zudimo i sto preskupo placamo ce za koju godinu doci na buvljak.
Cetriputaosamcetresosam, i evo jos jedna do pedeset. Imam i dizalicu za ficu, dacu ti jeftino.


9 коментара:

  1. Ne volim buvljake.
    Buvljaci su najočiglednija slika ljudske bede i nevolje.
    Sve te stare, okrnjene... iznošene, izbledele,rasparene... buđave stvari...
    Najverovatnije izvađene iz kontejnera, ili zaostale od pokojnika... izbačene sa prašnjavih tavana i memljivih podruma ...
    Rastužuju me, kao i oronula lica koja prodaju tu starudiju.
    Budzašto.
    Ostalo im je još toliko dostojanstva da ne prose.

    Tu i tamo zasija neka sitnica -
    srebrna pudrijera,svećnjak, starinska lula,
    lepa slika,
    izrezbarena kutijica za nakit, kristalna čaša...
    Svaka od njih ima svoju priču i potseća na sudbinu jadnika koje su donele seobe, ili odneli ratovi.
    I ta silna odlikovanja, raznorazna odlikovanja za sve moguće zasluge junaka kojih više nema.

    Pa kakav može biti život tog što nema kud i mora da prodaje tuđe i svoje odbačene stvari i uspomene?

    I kakav će postati moj život ako počnem da živim od uspomena?

    Ne trebaju mi uspomene.
    Trudim se da zaboravim.

    ОдговориИзбриши
  2. Buvljak je groblje stvari.
    I ljudi?
    Prodavci su oni šupirani sa posla ne dočekavši penziju pod stare dane, ali i oni mlađi, isto tako bez budućnosti.
    Ljudi koje je pregazlo ovo naše vreme - nevreme.
    Kupci su takođe izgubljene duše - jedino na takvom mestu mogu naći nešto za sebe, za sitne pare.

    Na sreću, mogu se naći i pristojne stvari-
    odbacili su ih miljenici tranzicije, dosadile im ili više nisu in.
    Bahati snobovi i kaćiperke utrkuju se međusobno za najnove modele i etikete, makar bile kopije made in... pa šta košta da košta.
    Sve što nije in, ide out - pravac na buvljak, iz treće ruke.
    E, ali ima jedna dobra stvar - buvljak je i groblje skupocenih bundi i šubara osvešćenih svetskih dama.
    Prodaju se za smešne pare i - ne idu.

    Ako ne ljudi, bar će životinje biti malo srećnije. :)

    ОдговориИзбриши
  3. Kad prolazim kroz buvljak, prisećam se Viktora Igoa i Čarlsa Dikensa.
    I Dostojevskog.
    I njihovih jadnika i bednika, poniženih i uvređenih.

    ОдговориИзбриши
  4. Ali nisu svi buvljaci isti.
    U svetskim metropolama buvljaci su živahna mesta, zabavna razbibriga u pauzi za ručak.
    Nešto kao Aladinova pećina.
    Lunjaš i cunjaš, kao u nekom muzeju lepih stvari iz svih vremena.
    Možda nađeš nešto lepo za sebe?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Sve te stvari već su bile nečije, to ti ne smeta?
      Ne znam zašto, ali padaju mi na um "Mrtve duše".

      Избриши
    2. Kada si već spomenuo - a šta kad se neki nesrećnik probudi jednoga jutra i shvati da mu je život buvljak, a duša mrtva?

      Избриши
  5. "Mi imamo jednu travu za to...." :)

    ОдговориИзбриши
  6. Vremenom naše uspomene blede i gube vrednost, kao papirne novčanice.
    I na kraju nam ne znače ništa.
    Nekad se čudimo i smejemo sebi - ono zbog čega smo ronili suze i želeli da umremo - danas je samo smešno.

    Zar to nije strašno?

    Retke su uspomene koje protokom vremena postaju sve vrednije - kao zlato.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. A najdragocenije su one koje žive u nama iz dana u dan, sa kojim se budimo, kojima govorimo laku noć.
      Njih ne delimo sa drugima, o njima ćutimo, ali ne prestajemo da na njih mislimo.
      Te naše uspomene postale su - mi.
      Takve se ne mogu naći na nekom buvljaku nikada, ni kada nas više ne bude.
      Iz njih može samo da izraste iznad naših glava nežno drvce ili cvet.
      iznad naših glava.

      Избриши