петак, 15. април 2016.

Put beznadja

Obicni ljudi se ponasaju kao da su oni stvorili svet. A nisu. Svet je stvorio njih.
Naucnici se ponasaju kao da su izmislili nauku, fizicke principe i zakone, ne shvatajuci da su zakoni stvoreni pre njih.
Robovski umovi govore da vladaju prirodom, kosmosom, da su gospodari svega. Ne vladaju sobom.
Ubice tvrde da su najsavrseniji oblik zivota, i da im se sva bica moraju pokoriti. Ako se pokore brze ce nestati.
Umisljajuci da su bogovi svemu smisljaju svrhu i cilj. Osim sebi.
Vlastoljubivi brisu i izbacuju iz postojanja svakoga ko je bolji.
Pohlepni podizu zgrade sa svojim imenom, bezuspesno pokusavajuci da podignu sebe.
Kada su drustvene mreze nametnule obavezu druzenja, drustva su se raspala. Svako sedi ispred svoje kutije i bulji u ravno staklo. U zatvoru se ljudi mnogo vise druze.
Ni lekari vise ne gledaju u bolesnika, nego u ekran.
Otrovani holivudom i hladnoratovskom propagandom, ljubavnici su poverovali da je objekat ljubavi druga osoba. A nije, ne moze biti, nego je sama ljubav koju stvaraju.
Knjizevnici novog veka su jako nacitani, u zivotu su procitali skoro sve svoje knjige.
Diplomate i demagozi su postali uvazeni i cenjeni, kao nekada zanatlije.
Profesori lazu tudju decu, zaboravljajuci da ce istovremeno neko lagati njihovu.
Laz je prerasla malog coveka. Moderan covek se predaje bez borbe.

Jedino onim buntovnicima vazda nesto smeta.



Kad pisam ja moram da povucem magarca za rac.

7 коментара:

  1. Ako moraš, a ti ga povuci. :)
    Ali povuci ga ponekad i za rep i za uvo,
    neka magare otvori i drugo oko i neka oko sebe bolje pogleda.

    Sve ovo je tačno tako, ali to nije cela istina.

    Svet ima i svoju bolju i lepšu stranu - za nju se uvek pobrinu stvaratelji, graditelji, dobročinitelji.
    Njih buntovnici nose na svojim ramenima.
    Vodi ih ljubav i dobrota prema drugima, prema celom Svetu.
    Pravo je čudo, ali oni nikada ne posustaju.

    Tvoj put je put beznađa, samo ako ti takav izabereš.

    Tim putem Čovek ne ide. :)

    ОдговориИзбриши
  2. Savremen čovek pravo je čudo.
    Dostojan divljenja, ali i sažaljenja.
    Kako uspeva da se odupre, kako izdržava, kako opstaje, a da ne skrene i ne poludi skroz?
    I stvara svoj sopstveni svet, usavršava, štiti ga, odoleva.
    A za cenu ne pita?

    Ima gadova, ali oni su u manjini, samo su mnogo glasniji,
    vladaju silom, imaju moć.
    Ali, njihove glave najlakše padaju.
    Lakše i od glava buntovnika.:)

    ОдговориИзбриши
  3. Običan čovek živi svoj život, brine za porodicu i nema vremena za velike teme.
    A ako mu baš kvare život, odužiće se sočnom psovkom i produžiti dalje.
    Iako mu je svaki dan isti, ispunjen istovetnim obavezama u nedogled, iako mu se često sve smuči i hteo bi da iskoči iz kože, ipak se oseća ispunjeno i zadovoljan je kada uspeva.
    Filozof će na ovo samo iskriviti usta u potsmeh?
    Ali običan čovek živi svoj život.
    Ljubav koju daje i prima njegova su plata i nagrada.
    Da nije tako i on bi bio samo još jedan putnik više na tom putu beznađa.

    ОдговориИзбриши
  4. Jeste sve izopačeno i trulo.
    I ja samo hodam, posmatram i kritikujem.
    Skoro da mi je to zanimanje.
    Kažu mi da sam cepidlaka.
    I jesam, samo što ni sebe ne štedim.
    Nisam ja običan prolaznik, ja sam onaj sa najviše mana.
    Za neke od njih nema šifre ni u šifarniku pod F.

    Ali zato, moj put osvetljen je - nadom :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ako je tako, ti si slučaj - onaj beznadežni. :)

      Избриши
    2. Svaki čovek je samo slučaj, srećan ili nesrećan, ali jedinstven, neponovljiv.
      Zar to nije dovoljno da se oseća manje beznačajno, manje beznadežno?

      Избриши
  5. Dovoljno je, ako na vreme shvati da je niko i ništa i ne traži ništa više od toga.
    Tada može biti smiren, čak i srećan. :)

    ОдговориИзбриши