понедељак, 7. децембар 2015.

Droga

Kada si gladan, smotas jedan duvan i glad prodje.
Kada si zedan, povuces dva dima i ne osecas zedj.
Kada si tuzan, sam, punis pikslu i zabavljas se praveci kolutove od dima, razmisljajuci kako ono sto pravis nestaje.

Isto je sa televizijom.
Kada si gladan, prebacis na parove, gledas gozbu, i uzivas u pecenju i torti, pozdravima, svadjama, raspravi ko je uzeo vise a ko sad mora u izolaciju.
Kada si zedan, pustis zurku na farmi, pice i alkohol teku u potocima. Sevaju sise i samari.
Kada ti se spava, ukljucis se direktno u kucu velikog brata i do jutra posmatras kako ukucani mirno spavaju.
Kada si tuzan, sam, davis se u slatkim lazima Holivuda, posmatrajuci kako hrabri americki heroji zrtvujuci svoje zivote spasavaju svet.

Da li si posle toga sit, napojen? Da li si nasao nekoga?  Imas li osmeh?
Ne, ne. I ne.
Posle toga si u jos vecem daunu.
Izgleda kao da dna nema, da nikada neces pasti.
Ipak si svestan da padas, i da taj pad nije let.
Ponovo uzimas istu drogu. Vecu dozu.
Ovoga puta zbog straha.
"Prvo covek uzima drogu, zatim droga uzima drogu,
na kraju droga uzima coveka."
Izadjite iz anestezije.
Iskljucite televizore. Potrazite neciji osmeh.
Tek tada mozete pronaci i svoj.

7 коментара:

  1. Tu sam, prva vrata levo.
    Nisi me primetio?
    Godinama te gledam kada izvodiš kera u šetnju rano ujutro, vraćaš se sa novinama i najlon kesom punom konzervi piva. Zaječarsko?
    Za tobom ostaje miris vrućeg bureka.
    Uvek pomislim kako si zgodan, iako ne baš mlad, ali si pravi.
    Onako izgužvan, neobrijan, sa podoćnjacima.
    Sad znam kako i sa kim provodiš noći.
    Parovi, a?
    A tako bi rado da te dohvatim, očetkam, ispeglam, ošmirglam, a zatim i sve ostalo što treba da ti uradim... pardon.
    Ali ti ne primećuješ nikoga, pa ni mene.
    Nikome još nisi kazao dobar dan.
    Čak je i tvoj ker poseban soj i pored tog jednog drveta na koje uvek diže nogu, ništa drugo za njega ne postoji, pa čak ni ti.
    Dva usamljena stvora, dva tuđinca.

    Pitam se samo kada će ti pasti na um da zakucaš na moja vrata?
    Ili ću morati ja da smislim nešto?
    I da ti kažem da u toj TV kutiji ne žive mali ljudi, da su oni pravi ovde napolju.
    Treba samo da izađeš i zalupiš vrata za sobom. :)

    ОдговориИзбриши
  2. Sve je to blabla...
    A tako malo je potrebno...
    Jedan osmeh... jedan pogled... samo jedna mala reč... ovlaš dodir rukom u prolazu...
    To je sve :)

    ОдговориИзбриши
  3. Obican poljubac, zagrljaj ili samo osmeh drage osobe izaziva dopaminski sok sa kojim se ni jedna droga ne moze uporediti.

    ОдговориИзбриши
  4. Hm, da...
    I nisi ni primetio kada si se uvalio?
    A kada se navučeš - gotov si.
    Ali Ljubav je jedina droga od koje će ti izrasti krila.
    I jedina koja stvara Život.


    ОдговориИзбриши
  5. Problem sa ljubavi je sto se ta droga uvek nalazi na drugom mestu.
    I stvara jaku zavisnost.

    ОдговориИзбриши