уторак, 22. септембар 2015.

Networking for dummies


Mreža je jedno nežno i fino tkanje, od tankih i skoro nevidljivih struna. Neko, a niko ne zna tačno ko, brižljivo i sa puno ljubavi je napravio i u vodu bacio. Potpuno besplatno. Mora da je takav dobročinitelj puno zadužio svet i drugim, jednako vrednim poklonima.
To tkanje mladima nudi zaštitu i društvo. Jer se u mrežu lako i rado ulazi, tu je provod, tu je veće društvo. Nežno se leluja na talasima nudeći sjajnu zabavu. Istovremeno nudi zaštitu, ne dozvoljavajući krupnijima da priđu blizu, da ih oteraju.

Plivanje na otvorenom je uvek bilo teško i naporno. Retki zalogaji, još ređi susreti, stalan strah zbog opasnosti iz dubine, dosadna upozorenja starijih, slušanje strogih i dosadnih pravila i život na oprezu su svakodnevica svih stanovnika mora.
Zato je mreža dobra.
Ne traži ništa zauzvrat. Samo daje.

Noć na mreži je najzabavnija. Pomeranje jata tera celu mrežu da menja svoj oblik, da prati njihanje gomile, a da ni malo ne potone. Sigurnost i čvrstina kojom se mreža odlikuje, nudi osećaj sigurnosti svakoj ribici u jatu. Svi su viđeni, svi su zajedno. Šepure se, mašu perajima i izvode vratolomije cele noći. Iako tanka, mreža nigde ne puca, nego ih čuva, lelujajući se nežno pod njihovim pritiskom.
Odriču se strahova i opreza, škole i nauka, shvatajući konačno da je život luda zabava.
Gluposti o marljivosti i oprezu koje su slušali od roditelja, unutra u sigurnosti mreže više ne važe. Priče da ne treba prelaziti granice potrebe, i da ne treba uzimati sve, nego samo potrebno, su postale prošlost. Sve je sada u mreži dostupno, sve je poželjno, i sve je potrebno.

Pred svitanje, mreža je puna poluzaspalih. Samo one najbolje, prave noćobdije, još uvek luduju.
Iznad vide veliku senku ribarskog brodića, i sećaju se da su im roditelji govorili da od njega moraju bežati. Umorni od provoda, ali i potpuno zaštićeni spasonosnom mrežom, bezbrižno se ljuljuškaju na talasima. Više se ničega ne moraju bojati, biti nalik na glupe roditelje. Nisu više mali.

Kao da im čita misli, mreža se sasvim polako i umirujuće nežno zatvara, dajući im potpunu zaštitu.



8 коментара:

  1. Lep tekst, bravo!

    Ali u tu mrežu ulaze nekako i velike i opasne ribe.
    I slade se.
    Da nije te mreže nikada ne bi nafatale toliko slatkih ribica, pa makar šetale čuburskim parkom doživotno :)

    ОдговориИзбриши
  2. Одговори
    1. A ovo je zauzvrat tebi :*:*:*
      I malo za Hakima, neka se zasladi :*:*:*
      :):):):):):):)

      Избриши
  3. I dok tako plivam u tom neukom jatu, počinjem da shvatam da se razlikujem od ostalih, iako ne prvi poled izgleda da smo sve iste.
    A od svakog na koga naiđem ponešto naučim.
    Od mreže najviše - mreža je izatkana od reči.
    I kada naučim iz nje da čitam, moja mogu biti sva znanja sveta.
    Ako uspem da izbegnem ove alave velike ribe, možda preživim i postanem sasvim upućena - jednoga dana.

    A tada ću naći prolaz i pobeći iz mreže zauvek.
    U slobodu.
    Ja Klara, nekada glupa ribica, a sada - ptica.:)

    ОдговориИзбриши
  4. Lako je tebi, imaš krila.
    Tvoj je ceo svet.
    A ja, šta ću ja?
    Tabani me bole, a tek sam na početku i ne znam šta tražim.

    ОдговориИзбриши
  5. Bolje na pocetku nego na kraju.

    ОдговориИзбриши