недеља, 28. јун 2015.

Dobro drvo

Ygdrasil opet rađa šljive. Uskoro će berba.

Prvi ljudi su vladali istinom. Preoštra za rukovanje, nije bila podesna za ljude kakvi su dolazili, za tupe i zle, Kainovu decu. Nije mogla biti odbačena, branila se oštrinom, i zato su istinu zamenili nečim jednako oštrim - lažima.

Želeći dobro, Ygdrasil je tada ljudima dodelio mudrost. Verovao je da će im dobro služiti, i da im neće biti teška za nošenje i rukovanje kao istina.
Prevario se.
Mudrost je govorila neprijatne stvari, kao da je rod odbačenoj istini. I nije se mogla sakriti, odložiti kao zardjalo oružje, pobediti lažima.

Zato su ljudi zamenili mudrost znanjem. Isti oni koji su odbacili istinu, prihvatili su brojeve, podatke, nejasna pravila, procente, obrasce.
U redu. Ygdrasil je dobro drvo. Ostao je koren.
Bez korišćenja mudrosti i istine, samo pomoću znanja, ljudi su stvorili civilizaciju. Ljudske zakone koji sami sebi služe, beton koji preko noći pretvara ljude u robove, beton kao branu između prirode i čoveka. Beton kao zamenu Zemlji.
Ygdrasil nalazi pukotine u betonu, i donosi ljudima nadu. Cveta u boji. Miriše na ljubav. Bogato rađa.
Pokazuje nam kako treba.

Pokušavajući da uništi, čovek odbacuje i znanje i zamenjuje ga informacijama. Informacije su sasvim nalik znanju, ali se njima ne može graditi, samo rušiti.
Čovek je prestao da gradi. Počinje da ruši, negira i stvoreno i sebe.
Ali informacije ne mogu sakriti ni istinu, ni mudrost, ni znanje. Informacija je reč, a od reči je ovaj svet stvoren.

Danas ljudi odbacuju i negiraju i informacije. Umesto njih prihvataju spektakl, vizuelni doživljaj. Pretvaraju svoje ponašanje, svoje dane, poslove, stanove, svoje živote, u predstave, tužno glumeći nekog drugog. Istovremeno učestvuju u predstavama drugih, glasno aplaudirajući i diveći im se.
Predstava je zamenila život. Gluma. Spektakl.
Ljudi narkomanski zavise od lajka. Ne traže sebe, jer bi morali da dodirnu odbačene stvari, istinu, mudrost, znanje. Odbacili su poklon.
Ljudi su se pretvorili u statuse i lajkove. Ne žele da budu živi, zaljubljeni, tužni, srećni... Ljudi.

Ali još uvek postoje zemlje gde Ygdrasil cveta.

Plod je šljiva. Nekad je orah. Oduvek jabuka. Drvo je uvek Ygdrasil. Retki se sećaju najvažnijeg - korena. Prolazi kroz celu Zemlju dodirujući drugo korenje, stvarajući neprekidni niz, zajednički koren svog drveća, svake vlati trave, čak i čoveka.
To je koren celokupnog života.
I nejasno je da li Zemlja čuva koren, ili Ygdrasil u svom gustom korenu čuva Zemlju.
Ygdrasil nam je zajednički koren. Čuvajmo ga.



Ni jedno zlo nije večno. Entropija je dokaz.
Dobro jeste večno. Entropija ne uništava ljubav.
Preko nečega se mora preći, preko nečega pregaziti.
Kako stojimo sa mudima?

12 коментара:

  1. Ygdrasil ovde uvek dobro rađa - šljive.
    A šljivovica je lek za sve.
    Za sve bolesti - one koje dolaze od promaje i one teške neizlečive, a najbolji je lek za dušu.
    Nazdravljaš u svakoj prilici... i za žive i za mrtve.
    Svima prija... baš dooobraaaaaa!
    U njoj je smirenje... istina... hrabrost...moć...
    Kod nje su i tvoja muda.
    Ona rešava sve dileme i sve probleme trenutno.
    A i protiv nesanice pomaže.

    Samo pazi da se ne probudiš ...u kafanici na ćošku... u sudnici... možda u ludnici?
    Ili možda postaneš krmak?

    Ygdrasil jeste moćno drvo.

    Na granama te uzdiže na nebo i nežno njiše...sve dok te jednom ne spusti niz korenje u zemlju isto tako nežno i ušuška...da se stopiš i smiriš zauvek.
    I najzad ne moraš više ni da preskačeš preko rupa ni da gaziš kroz glib u tom svom jadnom životu.
    Samo preletiš, kao anđeo.

    Baš sveto drvo... taj Igdrasil :)


    ОдговориИзбриши
  2. Ništa nije večno.
    Ni zlo, a ni dobro, ni ljubav... baš ništa.
    Pa možda ni večnost nije večna?
    Možda je i beskonačnost konačna?

    I šta čovekoliki može reći kada nema ni sat ni metar za to?
    A ni pameti.

    ОдговориИзбриши
  3. Beskonačnost me ne brine ni najmanje.
    A ni večnost.
    Ali kako da pređem ovu granicu što se isprečila, ova minska polja i mitraljeska gnjezda i bodljikave žice - između nas dvoje?

    ОдговориИзбриши
  4. Prokopaj tunel.
    A možda ti ni to neće pomoći.
    Lakše je izmeriti rastojanje između dve zvezde šnajderskim metrom.

    ОдговориИзбриши
  5. Imam ja svog Igdrasila, odrasli smo zajedno.
    Moj jablan, moj najbolji prijatelj.
    Samo on zna sve moje tajne.
    Ali nekako je suviše uspravan, krut, kao da je ravnodušan...
    Bar da ima onako neke grane raširene, da mogu da me zagrle, ili bar neku račvu da mogu da se uvalim i sakrijem kada me traže...
    Ništa...on samo ćuti... baš njega briga...
    Možda je dosta od njega što me trpi? :)

    ОдговориИзбриши
  6. Kažu da svaki čovek kada se rodi dobije svoju zvezdu.
    A možda i svog Ygdrasila?
    I svi se oni potajno druže u mračnom podzemlju, isprepletenih prstiju... a zvezde se smeškaju zadovoljno s neba...
    Samo ti o tome ništa ne znaš.
    Ti teraš svoje, samoživi stvore!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Taj će bez ustezanja i bez kajanja da poseče dobro drvo, ako mu se nađe na putu.
      Ili će mirne duše nekoga obesiti o njega.

      Избриши
  7. Svako može da uzme u životu ono što mu treba, što mu nedostaje ili što želi.
    Znanje...istinu, laž... mudrost... ljubav... dobro ili zlo ?
    Biraj i nosi.
    A možeš da se uklopiš i prihvatiš tuđ izbor, ako si povodljiv ili nemaš svoj.
    Selfuj, lajkuj, šeruj...skupljaj "prijatelje"...
    Kupuj, kupuj, kupuj...
    Ne zaostaj nipošto, budi - in.


    ОдговориИзбриши
  8. A ja samo polako šetam, razgledam i tiho hejtujem.
    Može li to?

    ОдговориИзбриши
  9. Može, može, ako te ne mrzi :)

    ОдговориИзбриши
  10. Hejteri su danas - in.
    To je kao neka epidemija, kao najezda gamadi .
    I ništa se tu ne može ?

    Mrzimo se kolektivno.
    Mrzimo se pojedinačno.
    Po službenoj dužnosti... po naređenju odozgo...po narudžbi...iz sporta ili razonode... iz dosade...zbog osvete...ljubomore... mrzovolje...zbog gluposti i neznanja...zbog predrasuda i zadrtosti...ili samo zato što si rođen natraške...iz čista mira... tek onako da ti prođe vreme...i...i...i...
    Planeta se davi u mržnji.

    A ja?
    Ja dajem sve od sebe.
    Ja volim tebe.
    A ti?
    Šta ćeš ti?

    ОдговориИзбриши
  11. Evo me opet ovde, kraj mog dobrog drveta.
    Moj Igdrasil.
    Samo se naslonim na njega i zagrlim ga.
    Ćutim ja, ćuti i on.
    Čemu reči?


    ОдговориИзбриши