среда, 27. мај 2015.

Onaj koji ponavlja

Vezan sam ugovorom kao sidrom, dobrovoljno, i to nije nesto sto je moguce menjati.
Ne razumem tacno rec "volim". Umesto nje radije koristim "zelim", cini se najpribliznija.
Da. Naravno da zelim.
Svaki covek zeli ono sto nema, i cesto ne ume da ceni ono sto ima.
Zelim ono sto nemam.
Ono sto imam curi mi iz zatvorene sake, kao pesak; sto vise stezem manje imam. Ako otvorim saku nestace u trenu. Tu bitku tesko gubim.
Ja sam samo covek.
Ne izmisljen, u knjigama opisan, dovoljno vredan i zanimljiv da bude junak romana.
Ne.
Ja sam mali uplasen covek. Tako malo mesta zauzimam u svetu, da niko i ne primeti kada odem.
Toliko nista od mene ne zavisi, toliko nemam uticaja ni na sta, da se cesto zapitam kako i zasto sam ovde dospeo.




"Kada ti se želje pretvore u grudvicu peska,shvatićeš koliko je teško zadržati je u stisnutom dlanu.
I shvatićeš,napokon,kako je malo potrebno za Sreću...a čak i to malo ne možeš da dosegneš.
I shvatićeš da nemaš drugog puta,osim da nastaviš dalje.."

9 коментара:

  1. Svi smo mi pod ugovorom.
    Sklopili smo taj ugovor sa svojim životom i ispunjavamo ga.
    Povlastica je malo, ali ima ih, ako nisi zakeralo.
    Zadesi se i poneka nagrada, ali bogami i nevolja, pa šta?

    A sreća je tvoja ako si pod ugovorom dobrovoljno.
    Kako bi ti bilo da si prisiljen?

    A kažeš da si samo mali uplašen čovek?
    I ja sam beznačajna, ali neću da budem uplašena.
    Ipak imam mogućnost da od svog života napravim šta želim, ako baš hoću...
    ...mogu da se pustim i da plutam, neka me nosi... baš me briga...
    ...mogu i da se usidrim i ne mrdam, kao ti...bar ne moram da veslam.

    Šta bi više hteo?

    Možda bi ti bilo mnogo lepše i lakše kada bi znao šta znači voleti?
    A možda je za početak dovoljno želeti?








    ОдговориИзбриши
  2. Teško je poverovati da neko ne zna šta znači "volim" i da ga zamenjuje sa "želim".
    Ne izgleda mi da je to neki urođeni nedostatak, kao zečija usna ili srčana mana, ili ....
    Više liči na stečenu posledicu, kako bi rekao onaj bradonja Frojd :)

    ОдговориИзбриши
  3. Kada nekoga izuzetno cenim, kada mu se divim, lako zamenjujem te reči sa "volim", jer za mene nema druge reči od višeg značenja.
    Ta reč je kao najvredniji orden.
    Od poplave takvih izliva jedino me spasava što retko nailazim na nekog takvog.

    Nekog kao Hakim. :)


    ОдговориИзбриши
  4. A šta kažeš kada nekog obožavaš, a?

    ОдговориИзбриши
  5. Ne kažem ništa...onda samo poludim :)

    ОдговориИзбриши
  6. Ako si takav kako si sebe opisao, onda možeš da budeš glavni lik nekog modernog romana.
    Prošlo je doba herojskih likova.
    Ovo je vreme malih i uplašenih.

    ОдговориИзбриши
  7. Danas nema većih heroja od malih i uplašenih .
    A najveći uspeh je ako ostanu normalni.

    ОдговориИзбриши
  8. Ako mali i uplašeni uspe da preživi u današnjem svetu, zaslužuje orden za hrabrost.
    Ali mnogi od njih dobiju samo košulju čiji se rukavi vezuju na leđima.

    ОдговориИзбриши
  9. Jozef K... knez Miškin...pa i Merso...
    Ima ih još .
    I Hakim?
    Sve sami obični ljudi.
    Šetaju po stranicama mnogih romana - zbunjeni, nesrećni...
    Život se poigrava sa njima, pitaju se šta ih je snašlo ?
    I zašto?

    Jedino je Don Kihot neustrašiv i srlja i sam sebi izmišlja prepreke.
    Kao i ja.
    Možda zato što smo budale?
    Ili zato što nas goni ljubav, a ne strah ? :)

    ОдговориИзбриши