понедељак, 27. април 2015.

Sartr

Novinar: -Gospodine Sartr, molim Vas da definišete junaka našeg vremena.
Žan Pol Sartr: -To je čovek u bekstvu.




Predaja neprijatelju i predaja vođi je jednako predaja.
Predaja ženi je jedina pobeda. 

19 коментара:

  1. Begunac je pun straha od svega - od života... od gospodara,
    od neprijatelja... od smrti...od ljubavi ....od sebe...
    Celoga života je samo bežao, još od dana kada je prohodao.
    Ali nekako su ga uvek stizali, pripretili prstom i vraćali na mesto, sve dok nije shvatio i naučio da bude poslušan.
    A onda mu je jedino preostalo da pobegne u samoga sebe i tu se zatvori zauvek.
    Svoj sopstveni sužanj.
    Od begunca postao je očajnik bez nade.

    Ali ti nisi ni begunac, a ni očajnik ... ma šta govorio Sartr.

    Ti si Buntovnik, čovek ovog vemena, to je tvoja sudbina.

    I ti si pun straha, ali ne bežiš .
    I niko te ne može zaustaviti, sve do poslednjeg daha.
    Nemaš izbora.





    ОдговориИзбриши
  2. Lako je držati govor.
    Buntovnici su uvek prve žrtve

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ma to nije skupo, placam.
      Najgore je promasiti cilj,
      Ne pobuniti se kad treba.
      Ne zavoleti kada treba.
      Ne zaplakati kada treba.
      Ne zagrliti kada treba.

      Избриши
    2. Najgori od svih su ti metiljavi hoću - neću tipovi.
      Nikad da donesu odluku.
      Šta čekaju?
      Čekaju da svane u polarnoj noći
      Čekaju da se mečka probudi iz zimskog sna i da im kaže kakvo će vreme biti...
      Čekaju da neko drugi donese odluku umesto njih.
      Promšljaju i računaju... da li je ulog veći od dobitka... koliki je rizik...
      .Hoće potvrdu, hoće pečat.

      Ma dosta mi je takvih... neka se nose.

      Избриши
  3. Pobedio sam toliko puta, ali uvek je neko drugi pojeo moju pobedu.

    ОдговориИзбриши
  4. I šta sad, samo ćeš da njačeš dok ne crkneš ?
    Luftiraš pluća, praviš promaju?

    ОдговориИзбриши
  5. Ni njakanje nije za svakoga.
    Magarac je dostojan poštovanja.
    Ti brale, kukaj, to je za tebe.

    ОдговориИзбриши
  6. E, moj gospodine Sartr,

    Mir je jedino tamo gde ste vi sada.
    Mi ovde ne znamo za mir
    Postoje samo različiti oblici rata.
    I junaci našeg vremena su i begunci i borci - podjednako.
    To više nije filozofsko pitanje, već obično biološko.
    Pitanje opstanka, biti ili ne biti.
    Nema slobodnog izbora.
    Silom prilika postaješ ili borac ili begunac, kada nemaš više kud.
    A sudbina ti je ista - nečija si žrtva.
    Ljudski život je sve jeftiniji, samo su rezevni organi sve skuplji.

    A ja sam izbeglica, posebna vrsta, izbeglica iz sopstvenog života, po zanimanju putnik.
    Ponekad popijem kafu u vašem omiljenom kafeu negde tamo, ispod vaše slike sa Simon.
    I razgovaram sa vama.
    Samo vi ništa o tome ne znate.

    Pa doviđenja, gospodine Sartr, vidimo se.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Biti izbeglica iz sopstvenog života može biti zabavno.
      Može ti ulepšati taj tvoj dosadni život.
      Nije važno ni kuda ni kako bežiš
      Samo pazi da te ne stignu.
      Pazi da te ne uhvate :)

      Избриши
  7. Gledam porodični album.
    Sve same slike žena i dece.
    Ako postoje i muškarci - oni su u uniformama.
    Mladići uslikani pred odlazak u rat.
    A kasnije grupne slike iz zarobljeničkih logora, sa kratkim cenzurisanim porukama, možda poslednjim.
    Jedino ih nema iz ovog poslednjeg nepotrebnog rata.
    Valjda nije bilo zgodno slikati se kada ti je vojna policija za petama.

    A sada ?
    Ni tih boraca, a ni begunaca više nema.
    Neki su pod zemljom, a neki van zemlje.
    Samo nisu više tu.
    Preselili su se zauvek u uspomene.

    ОдговориИзбриши
  8. Sve je više onih u bekstvu - iz celoga sveta i svaki od njih ima svoj razlog.
    Ali koga je briga?
    Niko ne voli te begunce sa razlogom ili bez, svejedno, niko ih ne voli.
    Neki se samo prave.
    A sve ih je više, nadiru kao poplava.
    Beže... dave se kao brodolomnici...guše se u pretrpanim prtljažnicima... pucaju na njih na graničnim prelazima....gone ih psi...
    Neki se probude bez bubrega, ili se uopšte ne probude...ili postaju drogirane cure za zabavu... deca prosjaci... u najboljem slučaju jeftini robovi... ili ih prosto šutnu nazad odakle su i došli.

    I zato mi se smuči kada na nekom otiraču pred vratima vidim "Welcome".
    Napiši prosto "Opasan pas, ujeda", da znam na čemu sam.
    I gotovo.

    ОдговориИзбриши
  9. Pa šta onda čekaš?
    Predaj se... i ne boj se... biću s tobom nežna :)

    ОдговориИзбриши
  10. I ja čekam - pa ništa.
    Još jedno oklevalo okleva.

    "Predaja ženi je jedina pobeda"

    Lepo zvuči, ali ništa od toga. :)

    ОдговориИзбриши
  11. April je najluđi mesec u godini, sokovi su proradili, sve je van kontrole.
    Svi polude, pa čak i oni mrzovljni i natmureni tipovi.

    I šta je ono bilo pitanje, nešto o Sartru valjda?
    Ko je uopšte taj Sartr ?

    ОдговориИзбриши
  12. I taj Hakim....
    Podmetne tako nešto, a vi njačite, njačite, njačite...
    A on se izgubi, pa ga nema...
    Pravi mudrac. :)

    ОдговориИзбриши
  13. Predaja neprijatelju i predaja vođi nije ista stvar.
    Neprijatelju se predaješ s mržnjom i gledaš da se oslobodiš,
    postaješ buntovnik, možda heroj.
    Vođi se predaješ dobrovoljno, sa ljubavlju, pa i sa obožavanjem.
    Daješ mu svoju slobodu na poklon i on radi sa tobom šta hoće.
    Opasno je predati se vođi.
    Postaješ podanik.
    Postaješ begunac od slobode - lepo reče From.
    A kako je kad se predaš ženi ?
    To ti znaš. :)

    ОдговориИзбриши