петак, 27. март 2015.

Bekstvo od slobode

Posao je svakodnevno izbegavanje zivota.
Zbog straha.
Isto kao jos sedam milijardi dusa,
propustamo stotinu ciljeva,
smisljajuci los izgovor da je samo jedan pravi.
Cilj nije van tebe. Cilj si ti.
Ostatak sveta ce se prilagoditi tebi tek kad prestanes da se plasis sveta.
Ne pretendujem da sam u pravu.
Ne pretendujem na istinu.
Mnogo toga ne vidim, jos vise ne umem.
Ovo je samo moje vidjenje.
Svaki covek vidi sebe.
Pitaj srecnog coveka da te opise, reci ce da si srecan.
Pitaj uplasenog, pitace te cega se plasis.
Pitaj glupog, smejace se tvojoj gluposti.
Pitaj nacitanog, divice se tvojoj elokvenciji.
Pitaj bildera, divice se tvojoj figuri.
Nikako me ne vredja.
Samo, iz ovog mog ugla nalazim da smo svi slicni.
Zato dobre guram, da se trgnu, odbace strah i prihvate zivot.
Na taj nacin i sebe hrabrim.




Govore psiholozi da mi ne uspevamo, do duboke starosti ili cak smrti, da pronadjemo sebe.

Zato sto ni ne trazimo sebe.

Trazimo Staniju, Pink, Ferari, vesti, selebriti traceve, muziku, anesteziju. I u tom trazenju nam prodje zivot.

Ovde zive samo uplaseni ljudi koji glume nekog drugog.

"Kad bogat poludi nazivaju ga umetnikom, ekscentrikom, boemom,
a kad siromah poludi gledaju ga kao budalu."

13 коментара:

  1. Svi smo mi begunci.
    Neko beži od slobode, neko od ropstva, neko od života, neko od sebe...
    Od slobode je najlakše pobeći i predati odgovornost za svoju sudbinu nekom drugom, pa nek on lupa glavu.
    I od ropstva se može pobeći, pa i od života.
    Ali od sebe ne uspevaš nikada da pobegneš.

    I vučeš za sobom te lance na nogama i kuglu prikačenu, sa svim tim teretom... od svojih neuspeha, ili uspeha svejedno... neostvarenih snova...propalih ljubavi... gadnog karaktera i loših navika... zabranjenih želja...
    Osuđen od svoje savesti na doživotnu.

    Čovek nije stvoren da bude slobodan.
    On mora da bude deo sveta i nečiji deo.
    Samo tako se može dobro osećati, možda biti i srećan?
    .
    Da bi bio slobodan morao bi da bude sam, bez ičega, lišen snova i želja.
    Morao bi da bude niko i ništa.
    A to je neprirodno.
    I ko bi to poželeo?
    Osim mene?
    A i ja se samo pravim :)

    ОдговориИзбриши
  2. Većina od sedam milijardi duša na planeti su umorni ljudi.
    Umorni da se održe na površini, da ne potonu.
    Tražiti od njih neki dugi napor bilo bi podlo.
    Da svi oni su uplašeni.
    Sve ono što gledam - ne dopada mi se.
    I ja sam uplašena.

    ОдговориИзбриши
  3. Uplašeni ljudi traže utehu.
    Ne treba im ni mudrovanje ni popovanje.
    Stanijina guza ulepšava im pogled na svet.
    Iako znaju da u guzi ne leži rešenje .
    A možda i greše?
    Izgleda da je suština ipak u - guzi, ali onoj dobroj. :)

    ОдговориИзбриши
  4. Ako se ne zavaravaš, tačno znaš ko si i ne treba ti psiholog niti bilo ko drugi da ti to kaže.
    Samo priznaj sebi.
    I nemoj traćiti život da bi pronašao sebe.
    Sa kim to ti igraš žmurke?

    ОдговориИзбриши
  5. Iz mog ugla - svet je zbunjujući i niko nikoga ne razume.
    Kada sretnem srećnog čoveka, uvek me upita zašto ja nisam srećna?
    Uplašenom nije jasno zašto sam tako bezbrižna?
    Glup se začudi da ima i glupljih od njega?
    Načitan ne shvata da ima neko ko ne mari za knjige?
    Bilder me savetueje da poradim na sebi, a naročito na svojim mišićima?

    Ma ko njih pita?
    Samo produžim dalje...

    ОдговориИзбриши
  6. Podsetile ste me na film Cokolada: kuvarica prvo procenjuje ljude, pa im onda pravi cokoladu, svakome razlicito,. To moze u filmu, jer je ona glavna uloga, i ona daje.

    Ja sam suprotan. Svakome pridjem otvoren. Neko me udari, neko zapiša, neko ugrize... neko jako zagrli.

    Ja nisam onaj koji daje nego onaj ko uzima. Prosjak. Kao jos sedam milijardi dusa.

    ОдговориИзбриши
  7. Nije samo tako u filmu.
    Mnogo je važnije što u životu zaista postoje ljudi koji dele od srca drugima ono što im nedostaje, a nedostaje im mnogo.
    Većina od tih sedam milijardi duša željna je "čokolade po meri", one koju zaslužuju.
    Ali ne traže, nisu prosjaci.
    Hvala im što ne odbijaju da prime.
    A ako si ti izudaran, zapišan, izgrižen, ja mogu samo da te zagrlim i da ne prestajem da te grlim.
    Možda zato što si ti mene sada podsetio na film "Četiri stotine udaraca".

    ОдговориИзбриши
  8. Ti nisi onaj koji daje nego uzima? Prosjak?
    Prosjak ne uzima, on moli i prima, ne uzima.
    Ti nisi prosjak, o ne...
    I mislim da nisi onaj koji uzima, već onaj koji daje, a da to i ne zna.
    Tako te ja vidim :)

    ОдговориИзбриши
  9. Ne, ti ne možeš biti prosjak.
    Možda si pretovareno buntovno magare koje zato njače na zvezde?
    Ajd, i ja ću sa tobom da njačem.
    Njakanje baš godi!

    ОдговориИзбриши
  10. Ovde se deli čokolada i zagrljaji?
    Daj malo!
    Četiristotine udaraca ne bih, hvala, već sam ih dobio.

    ОдговориИзбриши
  11. A ja bih sa vama da njačem na zvezde ako može.
    Imam dosta razloga za njakanje.
    Ali bolje da ne znate ništa o tome.

    ОдговориИзбриши
  12. E baš si se dosetio svaka čas
    Može i bez nota i bez sluha a čuje se nadaleko kažu komšije

    ОдговориИзбриши