четвртак, 15. јануар 2015.

San

San o pravdi su proglasili utopijom.
San o dobroti su proglasili religijom.
San o ljubavi su proglasili romantikom.
Ne, ne morate me vise braniti.
San,
jedino sto covek ne mora da osvaja, sto je oduvek njegovo.
San,
jedina stvar koje se covek svojevoljno odrice.
San,
jedina stvar koja cini coveka. Sa njim "odnekud" dolazi, sa njim ce se "nekud" vratiti.
Niko ne moze odsanjati tudji san. 
Provesti zivot sanjajuci svoj san je dobar zivot.
Provesti zivot prateci tudje vrednosti, ideale i idole, tudje snove, je odbacen zivot.
I nije tacno da roboti ne sanjaju.
Sanjamo.
Zelimo.
Jednako kao i vi.

A bogovi?
Oni upravo sada sanjaju nas.
Mi smo njihov san.
Kako bi inace bili ovde?

 
Ako ih probudimo nestacemo.
Hajde da ucinimo da im san bude lep.

13 коментара:


  1. I kad promasis san nisi promasio zivot. Sanjaj ponovo. Mozda neki drugi san uspes da dosanjas onako kako zelis. Zivot jeste san, ali ne samo jedan san, nego niz razlicitih snova. Kao mozaik snova. Kada se slozi gotovo je. Zato ne treba sanjati granice.

    ОдговориИзбриши
  2. .Ako misliš da bogovi upravo sanjaju nas, onda su im snovi mučni, prave noćne more.
    Teško da bi i jedan bog, ma kako zlovoljan bio, smislio sve to što čovek radi i sebi i bližnjima, i to obično u božje ime.
    Neko veruje da je bog stvorio čoveka, a neko da je čovek izmislio boga.
    Ali izgleda da čovek danas sve manje veruje i u boga i u samog sebe.
    I sve je manje sanjara koji sanjaju te velike lepe snove, sve je manje njihovih sledbenika.
    Svi ti veliki snovi izjalovili su se vremenom, izopačili, potrošili.
    I sada svako živi svoj mali život, taj svoj mali beznačajan i sebičan san.
    Da li se to može nazvati snom?
    Ili je to samo otaljavanje života po već utvrđenoj šemi ?
    Velike ideje zamenile su stvari.
    Čovek je postao sakupljač stvari i njihov rob.
    Bar da ga je to usrećilo,ali je nesrećniji nego ikada.
    Ako se usudiš da govoriš o pravdi, istini, dobroti i ljubavi - ismejaće te i nazvati te budalom.
    I zato ako me neko upita ko sam i odakle sam , samo kažem da nisam odavde.
    Prećutim da sam se odavno preselila u - svoje snove.
    Tamo mi niko ništa ne može.
    Pa čak i da me zatvore i zaključaju za mnom.








    ОдговориИзбриши
  3. Ako misliš da bogovi sanjaju nas, onda to nije običan san, nego noćna mora.
    Nijedan bog, ma kako zlovoljan bio, ne bi mogao da zamisli to što ljudi rade sebi i bližnjiima.
    Neko veruje da je bog stvorio čoveka, a neko da je čovek izmislio boga.
    A čovek danas sve manje veruje i u boga i u sebe.
    Sve je manje sanjara i njihovih sledbenika.
    Svi ti veliki snovi odavno su se izjalovili, izopačili.
    Potrošeni su.
    Velike ideje zamenile su obične stvari.
    Čovek je postao sakupljač stvari i njihov rob.
    Ali da ga je to bar usrećilo, nesrećniji je nego ikada.
    I svako živi taj svoj mali život, taj mali san.
    Da li se to može nazvati snom?
    Ili je to samo otaljavanje života po ustaljenoj šemi?
    I zato kada me neko upita ko sam i odakle sam, samo kažem da nisam odavde.
    Prećutim da živim u svojim snovima.
    Tamo mi niko ništa ne može.
    Pa čak i ako me zatvore i zaključaju za mnom .

    ОдговориИзбриши
  4. O pravdi, ljubavi, istini, dobroti... volim da sanjam.
    Ali drugima ne govorim o tome.
    Ismejali bi me i nazvali budalom.

    ОдговориИзбриши
  5. Da, nikome ne govorim.
    Samo Hakimu.
    Hakim razume i govor ptica :)

    ОдговориИзбриши
  6. Nacin zivota je osmisljen tako da onemoguci coveku da sanja.
    Malog coveka od malena ubedjuju, "obrazuju", namecuci toliko obaveza da za snove ne ostaje ni malo vremena.
    Covek je prezauzet izvrsavanjem necijeg koda, masinskog programa koji mu je upisan tokom skolovanja i vaspitanja.
    Covek je celodnevno zauzet izvrsavanjem uvek novih i sve vaznijih zapovesti iz drugog dnevnika.
    Nema vremena za san. I kada pronadje neki sekund, covek gura slusalice u usi, ne dozvoljavajuci sopstvenim mislima da zatrepere.
    Da pozele.
    Da se sete.
    Ljudi spavaju. Odmaraju svoje meso mrtvim snom.
    Ne sanjaju.
    Cak ni budni to ne umeju.
    Da bi covek ponovo sanjao, mora se odreci obaveza, zurbe, panike koja ga ubija.
    Mora se setiti da nista vazno nece propasti kada on izostane.
    Jer, svako nekada mora da izostane, ali se nista zbog toga ne rusi.
    Mora se odreci ovakvog nacina zivota. Programa koji je neko drugi pisao.
    Da bi dobio ono sto zelis, moras se odreci onoga sto imas.
    Nenauceni da vide, ljudi se plase gubitka, ne shvatajuci da je jedino sto mogu da izgube ono sto vec sada nemaju: san.
    Sve ostalo covek ne poseduje. Nije njegovo.
    Bez snova covek ne zivi, robot je, nereciklirajuci otpad.
    Hrpa krvave ilovace.

    ОдговориИзбриши
  7. I ta hrpa krvave ilovače sanja svoj veliki san ...
    ...biti poznat...bogat...moćan.
    Spremna je da potroši ceo svoj život trčeći za tim snom.
    I ne pita za cenu.
    Tek na kraju shvatiće da nije vredelo.
    A možda ni tada.

    Pa šta onda?
    I to je bio neki san...
    Srećna sam što nije bio moj.


    ОдговориИзбриши
  8. I ta hrpa krvave ilovače sanja svoj veliki san ...
    biti poznat...bogat...moćan.
    I spremna je da potroši ceo svoj život trčeći za tim snom.
    I ne pita za cenu.
    Tek na kraju shvatiće da nije vredelo.
    A možda ni tada.

    Pa šta onda?
    I to je bio neki san.

    Srećna sam što nije bio moj.

    ОдговориИзбриши
  9. Treba mi mogućnost "izbriši", šta će mi ovo ponavlanje?

    A dobro bi mi došla gumica za brisanje i u stvarnom životu.
    Da izbrišem greške i neostvarene snove.
    Dnevne i noćne more...
    Bilo bi dobro izbrisati i mnoge događaje ...
    Ali tu već gumica ne bi pomogla, a možda ni čupanje strana.
    Sve je zapisano, u više primeraka.
    A ima i svedoka, šta sa njima?

    ОдговориИзбриши
  10. Učinila sam sve što je bilo u mojoj moći da ostvarim svoj najveći san.
    Uspela sam.
    Sad znam da bi bila mnogo srećnija da nisam.

    ОдговориИзбриши
  11. Potrebna je snaga da bi ziveli svoj san.
    Svog se sna nikada ne treba odreci. Mozemo sanjati jos snova, slicnih ili potpuno razlicitih, ali stare i istrosene snove ne smemo odbaciti.
    Oni su nas doveli tu gde jesmo. Oni su nam poplocali put, ispravili pogled, pomerili iz mirovanja.
    Jer, mirovanje nije ni svojstveno ni prirodno zivom coveku.
    Taj nas je san pokrenuo.
    Izgradio.
    I kada dodje vreme za nove snove, stare treba poljubiti i zahvaliti im.

    ОдговориИзбриши
  12. Tačno je tako, lepo si to rekao.
    Jedino što za nove snove može da nedostaje vreme.

    ОдговориИзбриши
  13. S a n

    Ne spavam
    samo se pretvaram
    žmurim i čekam
    da me poljupcem probudiš
    pa da te onda gledam
    gledam i gledam

    sve dok ne umrem :)

    ОдговориИзбриши