понедељак, 1. децембар 2014.

Decembar

Nostalgican sam u decembru, odavno nisam video more.
Zamisljam sliku; pozeljna devojka, topao bazen, otkinut cvet, krov od slame, koktel sa kriskom limuna...
nekome bi posla voda na usta bas od tog limuna, neko bi pozeleo devojku, neko odmor, neko lepotu i izdaleka donesen cvet - simbol brige i paznje...
A ja vidim more.
I uhvatim sebe da u tom pogledu uzivam.
Mozda starim. Kazu, ako covek zeli da ostari, mora da nauci da u tome uziva.
Kraj je kada prestane, kada zaboravi, kada pomisli da nije vredan uzivanja.
Zato se radujem svakom danu, svakoj pomisli na more, na nesto lepo.
Svakom osmehu.

1 коментар:


  1. Niko i ništa ne može me usrećiti kao more.

    Dok plivam u prozirnom plićaku skoro kolenima dodirujem pesak... a onda se zagnjurim u duboko mastilo i mlataram kracima kao hobotnica.
    U glavi nema ničega.
    Telo bez težine.
    Lebdim... ljuljuškam se ...
    Samo oči upijaju plavetnilo sve do horizonta.
    Uvek popijem poneki gorkoslani gutljaj, skinem poneki prilepak sa stene - i kao pričest - mljac...

    U decembru puštam i gledam taj film iz svoje glave.
    Sve boje i svi mirisi sasvim su jasni... lebdim ponovo.

    A ko nije nostalgičan u decembru?
    Magla, košava, mrak...
    Jedino sneg može da prefarba tu crnu sliku i donese radost, samo kratko,
    dok se ne pretvori u bljuzgu.

    I ko bi još poželeo da ostari?
    Još jedna gorka bora u uglu usta ili ona stroga na čelu - kao još jedna recka na kalendaru, kao znak da je još jedna godina utekla ?

    Jedino osmeh te bore može da ispegla.

    A pomisao na more uvek se pretvori u osmeh.
    Kao i ona na ljubav.
    I nedaju ti da prestaneš da želiš, nedaju ti da ostariš.
    Zaboravljaš da brojiš svoje godine.
    Samo sanjaš o novom odlasku.

    Ali odlazak na more nije odlazak, to je povratak.
    Kada te more zagrli ponovo - vratio si se kući.


    ОдговориИзбриши