недеља, 16. новембар 2014.

Bas



Muzika je jedina hrana koju nije bog napravio, nego pali covek. Muzika je "zdrava hrana" za dusu.
Kada si mlad, slusajuci muziku slusas glas, solo instrument, katkad bubanj.
Oni prenose informaciju, istinu pretvorenu u lepotu, u muziku.
Prenose ono sto je mladom coveku najpotrebnije - seme ideje.
Poruke su vesto zapakovane u muzickim tekstovima, u nacinu interpretacije, u glasu pevaca koji zavisi od raspolozenja...
Nalaze se u brzem ili sporijem ritmu, u mekoci, preciznosti ili agresivnosti solo instrumenta. U brzini bubnja. U sitnim greskama i mikrofoniji.
Trazeci poruke koje prenose visoki tonovi, mlad covek retko kad registruje bas. Niko mlad ne razume zasto uopste bendovi angazuju asocijalnog usporenog basistu koji se na bini klati kao da je od gume, a zamisljen pogled mu zavrsava nigde, u vazduhu metar ispred.

Covek neminovno stari. Informacije koje do njega kroz muziku dolaze postepeno pocinju da se ponavljaju. Ideje koje treba da stvore, pocinju da izgledaju plitko, nerealno i potroseno. Glas i solo instrument pocinju da smaraju dosadnim ponavljanjem iste recenice, recenice koja je odavno prozivljena.
I dobos sve vreme lupa jedan isti ritam, suvise brz za nekoga kome sada treba mir. Suvise brz, jer toliko podseca na vreme.

Tada, kada izgleda da muzika vise nema sta da pruzi, da je potrosena, tek tada iz nje izlazi nesto sto nikada ranije nije registrovano.
Dolazi zvuk iz potpuno druge dimenzije, dubok i smislen, snazan a necujan... Bas.
Kada dodje iskustvo, kada prodju godine, bas donosi novi smisao. Donosi toliko potrebnu snagu, iako bez buke. Donosi emocije, duboke kao dusa, kao Bajkal, ciste i jasne, potpuno oslobodjene informacija.
Otvoren novi svet, emocije koje dolaze sa neocekivanog mesta, daju muzici novu priliku. Bas je nekada mars vojnickih cizama, a nekada tek ledeni lahor izmedju oblaka. Prepustajuci se basu ljudi postaju oslobodjeni pritiska informacija, i ulaze, kao klizeci po mirnoj vodi, u sopstveni svet emocija. Tada covek pocinje da cuje jos jednu muziku, jos jednu melodiju, svoju sopstvenu, unutrasnju. Tada se covek moze sasvim pribliziti svom srcu i videti sta je u njemu, dohvatiti zarobljene uspomene i ziveti ih ponovo, bez bojazni da ce ga informacijama uplasiti.
Dakle, to je put. Do srca se dolazi silazeci niz emocije, i trazeci sopstveni ritam, sopstveni bas, zvuk iznutra.
Uporedjujuci muziku koja dolazi, i onu "u nama", mogli bi smisleno i razumno odgonetnuti svoje emocije.
Ali cekaj, zasto bi to radili?
Samo treba pronaci bas koji odgovara onome sto u sebi cujemo.
I zaplivati na tim talasima.
Daleko,
zauvek.




Ne vidjamo cesto ljude koji srcem rade, koji vole da rade ono sto rade.
Ovo je jedan od retkih snimaka; posmatraj, otpanji muziku, odgledaj do kraja.
Lica muzicara su kao lica dece u sred igre. Radost i decja nevinost, zajednicko stvaranje.
Osim lica velikog BB-ja, na njegovom licu je umor, godine. I sreca, velika sreca.
Zadovoljstvo starca dok posmatra unuke u igri.

Ma cime se bavili, bice to do smrti.
Znaci kratko.
Pa zasto se onda ne bi bavili onim sto volimo?
Ili makar pokusali da trazimo ono sto volimo?
Zar se zivot mora svesti na "stvaranje uslova" i "bavljenje necim da bi postali neko".
Sa neostvarenim zeljama, ma koliko nekome uspesni izgledali, znamo da smo niko.
I to je ponizenje na koje svesno i dobrovoljno pristajemo.
Slusajte bas. U njemu je i istina i snaga.

2 коментара:


  1. Svaka reč bila bi suvišna.
    Osim - bravo!

    Aplauz, buket, bis!

    ОдговориИзбриши
  2. Većina izabere posao od kojeg će moći "živeti".
    Makar se takav život pretvorio u doživotnu robiju.

    Jedino svaki umetnik radi ono što voli i radi sa srcem dok je živ.
    To ga ispunjava i donosi mu radost .
    Srećan je dok stvara.

    Ali kakav je život umetnika?

    Često je to knjiga patnje.
    I često je ta knjiga prekratka, jer je bol postao nepodnošljiv.

    Zašto neko ko stvara lepotu i uživa u tome, tek tako odustane od života?

    Izgleda da su pesnici i muzičari najugroženija vrsta među ljudima.

    Život ubija, zar ne?

    Pa kako onda izabrati?
    Lako je.

    Pesnici i muzičari nemaju izbora.
    Ostali mogu kako im drago, koga je briga?



    ОдговориИзбриши